Možeš sakupljati boce, ali nije nešto profitabilno. Možeš žicati, ali nije nešto elegantno. Prodavanje ruža po bircevima, restoranima i klubovima zasad trijumfira kao vrhunac uličnog poduzetništva. Jer, ako si možeš skucati nužnu i dovoljnu količinu mjesečnog kapitala radeći samo vikendima, onda nemamo što više razgovarati. Tj. imamo. Cura koja obija stolove ružama od po 20 kuna prenijela nam je par tajni zanata. Ekskluzivno i prvi put: 'Nisam imala posla. Nećeš vjerovati što sam radila. Sakupljala sam boce po Jarunu. Jedna mi je gospođa ponudila da prodajem ruže. Rekla sam si, idem probati pa budemo vidli.'

Suzi, nazovimo je tako, probala je i ne samo da je samo vidla - debelo je progledala. Neko je vrijeme radila za gospođu, a onda joj rekla zbogom. Savladala je sve stavke profesije, od nabave ruža do psihologije upada random ljudima: 'Moraš znati pristupiti ljudima. Kada uđeš u kafić i vidiš pet različitih stolova, moraš imati pet različitih pristupa. Nekom ljubazno kažeš 'dobra večer', s drugim se zezaš, trećeg nagovaraš, s četvrtim se dokazuješ, peti te sam pozove.' Kaže da je toliko brza u ophodnji s cvijećem da je zovu ruža propuha – 'Pazi se kad ti prolazim pored stola, mogla bi ti odletjeti piva.'

Na Suzi sam nabasao u bircu u centru grada oko tri ujutro. Dok je ekipa već pijano bauljala okolo i vodenim očima tražila po zraku ono nešto neuhvatljivo, cura je vojnički trijezno nudila ruže. Nisam mogao vjerovati. 'Ti stvarno uspiješ prodati ružu na ovakvom mjestu u ovakvo vrijeme?' pitao sam je. 'Naravno', veli. 'I tko su ti ljudi koji kupuju?' – 'Svi', odgovara i veselo nastavi – 'Fale mi još samo dvije kombinacije: 'Da gej pokloni ružu drugom geju za rastanak, i da lezba to učini lezbi.' Žena s buketom sudjelovala je u svim kombinacijama. Osim konzervativno heteroseksualne gdje muškarac kupuje ružu za ženu, Suzy se naprodavala cvijeća gejevima, zaljubljenim curama, parovima koji su upravo prekidali...

'Jednom uđem u kafić, kad cura i dečko se svađaju. Ponudim im ružu da smirim situaciju, mala mi kaže 'odjebi'. Odem dalje. Na izlazu iz kafića dođe mi taj tip, uzme ružu i kaže curi - evo ovo ti je za kraj.' Poklanjaju i žene. I to masovno. Suzi se sjeća dvije cure iz kluba na Jarunu koje su uzele ruže za nekoliko tipova na šanku. No ništa joj nije tako priraslo srcu kao sjećanje na frajera koji joj je odjednom otkupio cijeli dnevni lager – 60 ruža. Bližilo se Valentinovo.

Ne samo da se bližilo Valentinovo nego je i klub bio narodnjački. Iz razgovora sa Suzi bio sam prisiljen zaključiti da se najviše kavalira mota po cajkama. Očito se uz Sandru Afriku i Daru Bubamaru ružniji spol još uvijek pokušava dokazati tradicionalnim metodama – mečkom, buteljom šampanjca, pa što da ne i malom crvenom ružom. Da nema narodnjaka, Suzi bi živjela daleko skromnije i pala u sivi prosjek. Ovako... 'Urbani ljudi manje kupuju od ovih koji idu po cajkeraju. Vole kupiti ružu ispred žene jer se hoće dokazati. Urbana ekipa će prije uzeti ružu sa strane, u hodu, pa onda iznenaditi.'

Crvene, bijele, crne... koje? – 'Daleko najviše idu crvene, mada sve više i bijele', upućuje me Suzi. Nije joj loše, ali nekada je bilo bolje. U zadnje vrijeme ljudi su postali zatvoreniji, veli, vjerojatno je to zbog manje novca. Prije bi odmah platili cijenu, sada se vole cjenkati. Nekad su, zamisli, davali i tringlt. Ali koga briga za lovu, ajmo mi na ljubav. Cura pamti kako se netko u klubu Gjuro 2 zaručio na prepad: 'To mi je bila najbolja situacija u ovih osam godina koliko prodajem ruže. Gjuro je bio pun kao šipak. Kod DJ-a stoji neki dečko i kupi mi ružu. Par sekundi kasnije, klekne do cure i pred cijelim je klubom zaprosi.' No nije s ružama sve skroz ružičasto. Svakodnevno prolazi kroz rafal neugodnih situacija, ali ništa nije nadmašilo moment u kojem joj je lik u klubu istrgnuo cijeli buket iz ruke, pola odmah pobacao, pola podijelio, a platio nijednu.

Dobivam lekciju iz povijesti. Dilanje ruža po stolovima kopipejstali smo od Beča iz austrougarskih vremena, baš kao i uskoro aktualne kobasice i kuhano vino. Posao davnih zagrebačkih frajli danas nastavljaju cure i bake, uz izuzetak 'Cige' koji također operira po centru Zagreba. Konkurencija je mala ali žestoka. Da bi mogao prodavati ruže po klubovima, moraš imati usmeni deal s gorilom na ulazu. Suzi se ne jednom dogodilo da ju je konkurencija olajala pričom da širi nered po klubu te bi joj posljedično uskratili upad.

Kad zbrojiš, oduzmeš i izvadiš sedamnaesti korijen, još uvijek se radi o biznisu iz snova. Cajke neće tako skoro izumrijeti, ako ikad. Odlično. Jer od ine ekipe, a pogotovo stranaca, ne možeš se nadati nekom održivom kešu. Tek se Rusi iskazuju. Ovi ostali ne puše spiku s cvijećem koje obilazi stolove i košta 20 kuna po komadu. Poslovni bonus, Suzi si je preko buketa našla dečka. Bilo je fatalno i bilo je u Tkalči.

I sad ti meni reci da ti u Hrvatskoj ne mogu cvjetati ruže.