Urušne vrtače nastaju kad se otvore pukotine u tlu na području pogođenom potresom, službeno je objašnjenje Stožera civilne zaštite. Pojava nije nova niti je toliko rijetka, ali iznenađuje količina vrtača koje su se urušile otkako se krajem prosinca prošle godine počelo tresti područje Banije.

Eto, zbraja Stožer, samo na području Općine Donji Kukuruzari, odnosno na mikrolokaciji između sela Mečenčani i Borojevići, do početka veljače uočeno je 88 takvih pukotina u tlu. Najveća urušna vrtača promjera je čak 30 metara i dubine oko 13 metara.

Fenomen urušnih vrtača, odnosno sufozija, od ranije je poznat na području Banije. Nedavni razorni potres samo je potaknuo dodatno pucanje tla. Sigurnost stanovnika je ugrožena, a osjećaj straha pojačavaju slabiji potresi koji se gotovo svakodnevno bilježe u petrinjskom kraju; svako malo urušavaju se nove vrtače. A da bi nesigurnost bila još veća, ti potresi uzrokuju i pukotine na nasipima uz rijeke na području Sisačko-moslavačke županije.

Urušne vrtače, odnosno ponikve, izravna su sigurnosna prijetnja jer se otvaraju u neposrednoj blizini obiteljskih kuća. Stoga Stožer civilne zaštite za otklanjanje posljedica potresa razmatra opcije utvrđivanja sigurnosnih putova i koridora unutar naselja, osobito u blizini škola i zdravstvenih ustanova. Ugrožena su i vodocrpilišta i vodovod koji opskrbljuje područje Hrvatske Kostajnice pa stručnjaci Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta i Hrvatskih voda snimaju teren i analiziraju geofizičke karakteristike tla.

Mnoge stručnjake iznenadio je broj nastalih vrtača te brzina kojom se otvara zemlja.

''Blo bi zanimljivo prokopati po arhivima i pogledati što su novine pisale nakon Pokupskog potresa 1909. godine', kaže geofizičar Hrvoje Tkalčić, redovni profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri. 'Ako su naši geolozi potvrdili da se radi o vrtačama, vrlo je velika vjerojatnost da su one nastale zbog trešnje tla nakon prolaska seizmičkih valova glavnog i naknadnih potresa kod Petrinje.'

Vrtače su jedan od morfoloških oblika u kršu koji je karakterističan za područje Dinarida, ali ima ih svugdje u svijetu. Ima zabilježenih slučajeva nastanka vrtača nakon potresa.

'Potresnim valovima protrešeno tlo i podzemna voda u kršu mogu se sleći tako da na nekim mjestima budu preteški za sedimente koji su strukturno nehomogeni i mogu imati praznine. Pod težinom se te praznine počnu urušavati, te nastaju vrtače', objašnjava Tkalčić.

Riječ je o fenomenu kod kojeg se gornji sloj sitnozrnog materijala urušava u donje dijelove stijenske mase, pojasnio je Mario Bačić iz Zavoda za geotehniku Građevinskog fakulteta u Zagrebu. Ta je masa krška, što znači da je uslijed djelovanja vode otopljena i sadrži puno pukotina na većoj dubini.

O sve većem broju urušenih vrtača govorio je i profesor Bruno Tomljenović s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, istaknuvši kako se njihov broj stalno povećava na području Mečenčana.

On je upozorio na to kako su lokacije na kojima bi se mogle pojaviti buduće vrtače za sada nepoznate, ali smatra da su moguće na području Mečenčana i Borojevića te da bi one mogle predstavljati veliku geološku opasnost i rizik za stanovnike toga područja. Zato se trenutno provodi nekoliko metoda istraživanja kako bi se na vrijeme prepoznale potencijalne lokacije novih urušenih vrtača.

Urušavanje vrtača nije nepoznat fenomen u svijetu. Mogu ih izazvati potresi, tektonika ploča, vulkani, ali i vremenske prilike, biljke i, dakako, ljudi.

Znanstveni rad o vrtačama u seizmičkoj zoni sjevernih Apenina navodi kako je više od 40 posto talijanskih vrtača u seizmički opasnim zonama. Znanstvenici su se koristili multidisciplinarnim skupom podataka InSAR, površinskim mapiranjem i povijesnim zapisima kako bi pokazali da je jezero Prà di Lama vrtača nastala u aktivnoj zoni rasjeda. Zanimljivo je to, zapažaju istraživači, da potresi na glavnim rasjedima u blizini vrtače nisu potakli njenu aktivnost, ali jesu potresi male jačine na dubini od četiri do 12 kilometara.

Vrtače su zatvorene depresije s unutarnjom drenažom koja je tipično povezana s krškim okolišem, gdje se izložene stijene rastvaraju u tekućoj podzemnoj vodi, ali postoje i druge vrste vrtača. Duboke vrtače često su primijećene uz seizmički aktivne rasjede koji ukazuju na uzročnu vezu između stvaranja ponornice i aktivne tektonike.

Seizmički izazvane promjene mogu potaknuti urušavanje nestabilnih šupljina, kao u slučaju dviju vrtača koje su nastale u blizini Ein Gedija, oaze uz obale Mrtvog mora, nakon potresa magnitude 5,2 koji je to područje zatresao 2004.

U Italiji je identificirano ukupno 750 vrtača, a njih 40 posto nalazi se uz aktivne rasjede, no njihov bi broj mogao biti i veći. Vrtača Prà di Lama nalazi se u seizmički aktivnom području Apenina u sjevernoj Toskani, na sjecištu dva aktivna rasjeda. Prvi povijesni zapis o toj vrtači datira iz 991. godine nove ere. A 1996. razina jezera pala je za četiri metra. Dno se urušavalo dva mjeseca, da bi se na kraju razina vode naglo vratila na početnu razinu.

Nešto slično ponovilo se 2016., a proces slijeganja na zapadnoj i južnoj strani jezera trajao je devet mjeseci. Ovaj put jezero se proširilo.

Istraživanja su uočila seizmičke aktivnosti potresa male jačine. Slični obrasci seizmičnosti uočeni su duž različitih aktivnih rasjeda poput onog zabilježenog 2006. duž rasjeda Superstition Hills u sustavu rasjeda San Andreas u Kaliforniji ili na Mineralnoj plaži u zoni rasjeda Mrtvog mora.

'Postoje različite vrste vrtača, neke su šuplje podzemne spilje, a druge su ispunjene vapnencem. Treći tip ima džepove sedimenta ili stijene koje su mekše od okolnog materijala', objašnjava izvanredni profesor Mark Quigley sa Sveučilišta u Melbourneu, koji je karijeru posvetio istraživanju potresa. 'Neke vrtače mogu se polako urušavati godinama, a druge se mogu urušiti u nekoliko sekundi, pogotovo kad ih prodrma potres.'