Groblje na istočnim padinama Marjana, poviše Prve vidilice datira još od davne 1573. godine i bilo je u funkciji sve do kraja Drugog svjetskog rata. Posjetili smo potpuno očuvanu nekropolu ograđenu visokim zidom. Groblje nije obnavljano, ali nije ni zapušteno, vodi se briga o stazama, infrastrukturi i vegetaciji. Možda bi se u perspektivi moglo pristupiti detaljnijem istraživanju i obnovi pojedinih grobova, ali u cjelini utisak je vrlo pozitivan.

To je razlog zbog kojeg brojni gosti, pripadnici židovske nacije, osim sinagoge u gradu, redovito posjećuju i židovsko groblje. Ono je jedno od bolje očuvanih u Europi, a definitivno je najbolje očuvano u regiji. Ti posjetitelji susret s baštinom svog naroda doživljavaju emotivno. Židovska baština u Splitu je i podsjetnik na zanimljivu povijest zajedničkog života, kao malo gdje u Europi u razdoblju od 16. do 19. stoljeća.

Židovi su u Splitu prisutni još iz vremena selidbe preživjelog stanovništva iz Salone u 7. stoljeću, ali njihov broj u gradu postaje značajan u 16. stoljeću kada Mletačka Republika dopušta naseljavanje veće zajednice španjolskih i portugalskih izbjeglica. Tada se u sjeverozapadnom dijelu Dioklecijanove palače naseljava zajednica od 200-300 pripadnika sefardske zajednice. Činjenica je da Židovi u Splitu nikada nisu živjeli ograđeni i izolirani u getu i Mletačka Republika je u to vrijeme općenito bila puno tolerantnije društvo od ostatka kršćanske Europe.

U liberalnom mletačkom Splitu to je bilo još izraženije i Židovi su aktivno sudjelovali u društvenom i ekonomskom životu, ali i u obrani grada od turske opasnosti. Naš sugovornik o temi židovskog groblja aktivni je član Židovske općine Albert Altarac. On nam je potvrdio važnost splitskog groblja u židovskoj tradiciji te naglasio da je izvan Hrvatske već jako poznato.

'Mada naša zajednica nema snage da potpuno obnovi groblje, ono je u cjelini dobro očuvano. Grad Split nam po potrebi izlazi u susret, pa radnici komunalnog poduzeća Parkovi i nasadi pomažu u održavanju vegetacije. Ipak nešto smo i sami obnovili, primjerice grob Vida Morpurga, značajnog pripadnika naše zajednice, knjižara, izdavača i političara', pojašnjava nam Altarac.

On nam je nadalje opisao tragične epizode iz Drugog svjetskog rata kada je zajednica od 284 člana strahovito stradala pod njemačkom okupacijom kada je od studenog 1943. 115 Židova iz Splita ubijeno u nacističkim logorima i krematorijima. Određeni broj članova zajednice se u ratu pridružio dalmatinskim antifašistima. Zlodjela nad Židovskom općinom su započeli talijanski fašisti u lipnju 1942. pljačkom dragocjenosti i javnom paleži arhive iz sinagoge na Pjaci. Danas zajednica broji oko stotinu članova.

Na groblju ima ukupno oko 700 nadgrobnih spomenika, a najstariji je iz 5447. godine od postanka svijeta ili 1717. godine po našem računanju vremena. Jedan od posljednjih ukopa je iz 1942. godine. Nadgrobni spomenici su skromni i asketski jednostavni s prekrasnim primjerima sefardskog kaligrafskog pisma.

Staro židovsko groblje na Marjanu je kulturno-historijski spomenik osobite važnosti za ukupnu povijest Splita i Dalmacije pa bi u tom smislu trebalo pristupiti daljnjoj valorizaciji i boljoj prezentaciji. Povijest židovske zajednice usko je vezana uz povijest grada, jer su njezini članovi dijelili dobro i zlo sa svim građanima Splita. Utjecaji su bili dvosmjerni, a Split se može pohvaliti da je u teškim vremenima za Židove u Europi sveo tu društvenu nepravdu na najmanju moguću mjeru u zadanim okolnostima. Spomenik tom velikom civilizacijskom dostignuću je i ovo groblje na Marjanu.