Obojica za probleme u stranci krive Vladimiru Palfi, za koju tvrde da je šefica iz sjene koja je uvela diktaturu dok je njen suprug Ivan Vilibor Sinčić tek figura i nominalni predsjednik. Na upit smatra li ovaj raskol krajem Živog zida i mogu li dvije takve opcije opstati na političkom tržištu nakon što Pernar osnuje svoju stranku, Rimac odgovara da će preživjeti samo jedna frakcija ili će sve skupa otići u propast.

'Meni se čini da je opcija odlaska u propast prilično izvjesna zbog kompromitacije svih uključenih aktera, jer su se pokazali neozbiljnima i ne vide nikakvu vlastitu odgovornost prema biračkom tijelu', mišljenja je Rimac.

Ova svađa u Živom zidu, smatra Rimac, primarno ispada pitanje borbe za ekonomske resurse koji proizlaze iz djelovanja stranke. Ipak, Pernar tvrdi da novac nije ključni razlog.

'Izvana to izgleda drugačije, a pokušaj spašavanja stvari nije previše uvjerljiv. U cijeloj situaciji ima aktera koji to shvaćaju kao osobnu probitačnost i u tom smislu za publiku je stvar jasna, a za publiku koja teži takvim jednostavnim rješenjima vrlo je izgledno da oni to mogu interpretirati samo kao borbu za pozicije i materijalne beneficije koje idu uz uspjeh pojedine političke opcije', obrazložio je analitičar.

I do sada su se već znali svađati u Živom zidu, Pernar je dva puta najavljivao odlazak, ali bi se na kraju ipak homogenizirali. Ovoga puta se čini da je priči došao kraj.

Znači li propast Živog zida i propast te vrste populizma na hrvatskoj političkoj sceni, pitamo analitičara. Rimac odgovara kako ne vjeruje u tu opciju jer očito populizam ima svoju publiku.

'Populizam je neki oblik simplifikacije viđenja toga kako se problemi mogu rješavati u demokratskim društvima. Ta publika će uvijek tražiti nekoga tko će im ponuditi instant rješenja problema. Dio publike je već na nedavno održanim europskim izborima prešao Mislavu Kolakušiću i napustio Živi zid, a da pri tome nije promijenio mišljenje o populizmu kao načinu na koji se gleda na političko djelovanje', smatra analitičar.

Postoji gledište i iz drugog ugla na događanja u Živom zidu. Na društvenim mrežama dio korisnika komentira situaciju u toj stranci tako da je uvijek za sve nevolje u muškom klubu kriva žena. I kad je Pernar davao izjavu u četvrtak u Saboru, stekao se dojam da on Vladimiru Palfi vidi u ulozi domaćice i majke, a ne osobe koja je stvarala tu stranku s ostalima i ima pravo upravljati procesima u njoj kao bilo tko drugi.

>>> Pernar: Napuštam Živi zid i s kolegama osnivam novu stranku. Ako treba, kandidirat ću se za predsjednika!

>>> Najnoviji obrat u Živom zidu: Sad se Bunjac premišlja, kaže da će odlučiti u roku od 24 sata

>>> Palfi: Pernar je iracionalan, a Bunjac me napada jer sam Viliborova supruga

'Imamo puno rupa u shvaćanju Živog zida prema pojedinim svjetonazorskim pitanjima. Sad će izaći na vidjelo i neki drugi principi i drago mi je da ljudi na internetu reagiraju i na neke sporedne konotacije izjava koje kompromitiraju neke stvari', kaže nam Rimac.

Istaknuo je kako je slično bilo i s nastupima nositelja liste Živog zida Tihomira Lukanića na europarlamentarnim izborima, u kojima su ga u javnim debatama drugi znali ocijeniti kao netolerantnu osobu koja svojim ponašanjem izaziva opće zgražanje svih ostalih aktera u procesu pridobivanja glasova za europske mandate.

Ono što je tipično za Živi zid, nastavio je Rimac, to je da nisu politički obrazovani i da je tolerancija za njihovu neobrazovanost prema osnovnim principima djelovanja u politici relativno velika, a sve se podvodilo pod ideju: 'trebaju nam mladi' i 'treba nam netko novi, bez obzira kakav'.

'Sada imamo priliku svjedočiti tome što to znači biti nov bez političkih kompetencija u političkom smislu i bez drugih stvarnih sadržajnih kompetencija koje su važne za političko djelovanje', upozorio je naš sugovornik.

Ipak, mogu li se izdvojiti i neke stvari koje predstavljaju pozitivno nasljeđe djelovanja Živog zida? Analitičari će, navodi Rimac, imati cijeli niz pouka iz njihovog djelovanja iako to neće biti opće pouke, već više stručnog karaktera.

Jedna od pouka je, kazuje, to da čvrsto povezane akcijske skupine kao što je bio Živi zid prije ulaska u politiku mogu vrlo jednostavno prerasti u političke pokrete ili političku snagu zato što imaju čvrstu jezgru koja omogućuje relativno brzo prikupljanje potpisa za kandidature ili bilo kakav drugi organizacijski support u političkom djelovanju. Objašnjava da je takva sposobnost bila pripisivana samo velikim strankama, a sad se pokazalo da i manje strukture, koje su dobro povezane i umrežene, mogu vrlo brzo steći prednost u političkom djelovanju.

'To je poslije pokazala i Željka Markić, ali oni su bili prvi koji su pokazali da dobro strukturirana i jako povezana skupina ljudi ima političkog potencijala', ocijenio je analitičar.

Drugo, Rimac smatra da je Živi zid modernizirao način komunikacije u političkom prostoru oslanjajući se pretežno na internet i stvarajući ekscesne situacije kako bi bili što više citirani, odnosno 'linkani' preko društvenih mreža.

'Pokazali su kakva je moć takve vrste marketinga. Nažalost, to nosi i specifičnosti u komunikacijskom smislu da su sve informacije koje se prenose efektne, da nisu potpune, da ne daju pravu sliku stvari i da često ne otkrivaju prave namjere aktera koji organiziraju takve ekscese', mišljenja je Rimac te dodaje paralelu prema kojoj je čin Kinsey Wolanski na nogometnom finalu Lige prvaka isto ono što su radili i članovi Živog zida u Saboru.

Model je, kaže, isti, ona je reklamirala nekakav web site isto kao što su oni reklamirali svoj pokret, odnosno političku opciju.

'Donekle su se vremena promijenila i sad i drugi počinju koristiti takve strategije, ali ne sustavno shvaćajući da postoje i zamke u korištenju isključivo te strategije. Tako i HDZ ili SDP imaju svoje eksponente koji se bave njima. Naravno, i drugi su prisutni. Takav stil komunikacije očito će živjeti sa ili bez Živog zida', zaključuje Rimac.