Tko sve može postati počasnim građaninom glavnog grada Hrvatske? To bi trebala biti osoba posebno zaslužna za promicanje vrijednosti demokratskog društva, povijesnih događaja i tradicija hrvatskog naroda, položaja i ugleda Grada Zagreba, njegovih odnosa s drugim gradovima u zemlji i inozemstvu te za razvoj Grada Zagreba ili pojedinih njegovih djelatnosti, državnik ili dužnosnik druge države, član međunarodne organizacije, odnosno organizacije druge države ili njihovih tijela posebno zaslužan za Grad Zagreb i Republiku Hrvatsku u promicanju njezina suvereniteta, samostalnosti i samobitnosti na općeprihvaćenim načelima suvremenog svijeta.

U vremenu Austro-ugarske monarhije od 1850. do 1918. godine proglašeno je najviše počasnih građana. Prvi na popisu je Alexander Bach koji je tu titulu osvojio 1853. godine. Riječ je o austrijskom političaru i ministar, prema čijem se načinu vladanja ustalio naziv Bachov apsolutizam. U tom su razdoblju počasnim građanima proglašavani bili kraljevski pukovnici, generali, veliki župani ali i ban Josip Jelačić te zloglasni Khuen Hedervary. Na popisu je i niz književnika, političara i predstavnika Katoličke crkve. Tom su titulom okićeni i Ivan pl. Zajc, Eugen Kvaternik,August Šenoa, Ivan Benković, Tadija Smičiklas, Ivan Trnski, Gjuro Deželić, nadbiskupi Juraj Posilović i Josip Juraj Strossmayer. Na zanimljivom popisu našao se i Vuk Stefanović Karadžić, srpski jezikoslovac koji je počasnim građaninom Zagreba postao 1861. godine.

U periodu od 1918. pa do 1941. počasni gđađani Zagreba bili su: Milan Amruš - gradski načelnik (1919.), Vjekoslav Klaić - povjesničar (1922.), don Frane Bulić - svećenik (1926.), dr. Vladimir Mažuranić - književnik (1927.), Ljubo Babić Gjalski - književnik (1927.), dr. Dragutin Gorjanović-Kramberger - znanstvenik (1927.), don Ante Bauer - svećenik (1929.) i dr. Teodor Wickerhauser - liječnik i profesor kirurgije (1934.).
Novu etapu, od 1945. otvorio je, a tko drugi, nego Josip Broz Tito. Slijede Vladimir Bakarić - političar (oko 1950.), Miroslav Krleža - književnik (oko 1960.), Anka Berus - političarka i revolucionarka (1980.), dr. Pavle Gregorić - političar (1980.), Ivan Krajačić - političar i revolucionar (1980.), Karlo Mrazović - političar i revolucionar (1980.), Mika Špiljak - političar (1980.), Linden Forbes Sampson Burnham - predsjednik Republike Gvajane (1985.) te Perez de Cuellar - glavni tajnik UN-a (1987.)

U najnovijem razdoblju hrvatske povijesti, razdoblje od 1990. otvara Majka Tereza (1990.), dr. Franjo Tuđman - predsjednik Republike Hrvatske (1992.), Margaret Thatcher - političarka (1998.), Dragutin Tadijanović - književnik (2000.), Janica Kostelić - skijašica (2005.)Većeslav Holjevac - posmrtno (2008.) i Edo Murtić - slikar, posmrtno (2010.)