Snage talijanske vojske i četnika predvođenih popom Momčilom Đujićem izvršile su na današnji dan 1942. pokolj nad hrvatskim stanovništvom Gata u zaleđu Omiša, u kojima je ubijeno 96 osoba, od kojih osmero djece, a selo je spaljeno.

'Za Gatu sam čuo od svog pokojnog djeda, kao i za pokolj koji se dogodio u selu Otok, u neposrednoj blizini. Krivo je ljudsko zlo. Smetalo ih je što su ovdje djelovali partizani. Da stvar bude još nadrealnija, mjesec dana prije toga potpisali su ugovor s vlašću NDH i došli ovdje ubijati Hrvate. Taj narod to nije zaslužio. I zato je trebalo stati u zaštitu. Odatle moje dječje pitanje djedu: Gdje ste bili vi, partizani? Vaša kuća su vaše najveće svetinje. Ja nisam religiozan, ali znam što vam znače Bog, crkva, domovina. Meni domovina mnogo znači. Ovo se više nikada neće dogoditi', rekao je Milanović.

Pisac i scenarist Vlado Bulić, autor romana 'Putovanje u srce hrvatskog sna' te scenarija za serije 'Mamutica', 'Kud puklo da puklo' i 'Na granici', ponudio je na Facebooku odgovor na Milanovićevo pitanje, podučivši ga usput i o nekim jezičnim finesama.

'Zoka, konju domobranski, prvo, nisu Gate nego su Gata i nisi u Gati nego si u Gatima. Drugo, dida ti nije znao objasniti di su bili partizani, a ti se, eto, u pedeset godina nisi stigao informirati. Partizani su bili u Mosoru i krenuli su prema Gatima (ne Gati) čim je vijest o pokolju došla do njih. Jebiga, '42. nije bilo mobitela. Dočekali su četnike na povratku iz Ostrvice, nakon čega su četnici morali ostaviti sav plijen i povući se u Omiš. Bez tog napada bi se pokolj i pljačka vjerojatno nastavili. Jedinu kakvu-takvu medicinsku pomoć žrtvama pružio je doktor Buljević, partizanski suradnik iz Omiša, po kojem se do devedesetih zvala omiška ambulanta, a onda mu je i skinuto ime i maknuta bista pred ambulantom. Jebiga, imao sam i ja dida. I pradida koji je među žrtvama pokolja', napisao je Bulić.