'Ako gledamo iz perspektive stanja u Hrvatskoj, nije napravio ništa i to je najbolja definicija njegova rada', direktno je i kratko sumirao rad predsjednika Republike u dosadašnjem dijelu mandata politički analitičar Ivan Rimac, priznajući da je sama funkcija predsjednika ograničena ustavnim ovlastima. Stručnjak kaže da je jedina misija koju je Milanović sebi zadao ta da nervira premijera i spriječi da dominacijom koju ima u Saboru preuzme potpunu kontrolu nad državom ili barem da mu kritiziranjem stvori nervozu. Međutim je li to dovoljno za jednog predsjednika? Rimac smatra da nije.

'Činjenica jest da je on svojevrsna javna brana nekakvim negativnim procesima koje je Plenković započeo unutar države, međutim tamo gdje Milanović ima ovlasti, a to su međunarodni odnosi, postoji cijeli niz ako ne pogrešaka, onda aktivnosti koje nisu od relevantne važnosti za Hrvatsku', mišljenja je politički analitičar te vjeruje da je ono gdje je Milanović trebao i morao biti prisutan Europska unija. Posjeti i vezivanje s nekim, nama ne pretjerano važnim zemljama ne smatra važnim aktivnostima.

Dao je i zanimljivu usporedbu. Rimac kaže da se Milanović ponaša poput desnih stranaka iz susjednih država koje, kao prema dogovoru, pojačavaju retoriku prema Hrvatskoj pred izbore kako bi poboljšale rejting naših desnih stranaka na njima. Milanović na sličan način ulazi u kritiku Europske unije samo zbog Plenkovića, a ne politike same Europske unije. Rimcu je to bilo iritantno i kad je vladao mir u Europi, a pogotovo je iritantno sada, kada se vodi rat u Ukrajini i kada govorimo o stanju i odnosima s Rusijom. Naš sugovornik nije se mogao dosjetiti dobrog poteza koji je povukao Milanović u tri godine, osim niza svađa i opstruiranja rada Vlade, što je ponekad imalo nekog smisla.

'Pogotovo u kritici Vlade da ne radi dobro i o sposobnostima ministra obrane Marija Banožića, ali Vlada nije zbog toga počela raditi bolje. Predsjednik nije postigao ništa svojom kritikom, stvarao je dojam da je stanje loše, bio u medijima, imao je nekakav rejting zbog tih istupa, koji nisu bili pretjerano umilni, ali nisu bili ni previše sofisticirani ili učinkoviti da poprave neku stvar', recenzirao je precizno Rimac Milanovićevu politiku.

Što možemo očekivati u preostale dvije godine njegova mandata? Rimac kaže da je kampanja za parlamentarne izbore već počela, a predsjednik je svojim istupima zagušio oporbu, no ona ionako nije bila pretjerano aktivna i domišljata u oponiranju Plenkovićevim uvredama.

Međutim time nije pomogao oporbi, već ju je pokazao kao nesposobnu. Pogotovo se to odrazilo na SDP, stranku u kojoj nema dominantnog glasa koji bi mogao nadglasati Milanovića. Nekim stavovima, pogotovo vanjskopolitičkim, napominje, dodatno je naštetio lijevim opcijama s kojima ga se implicitno povezivalo na način da stav Milanovića kao predsjednika koji je izabran uz potporu lijevih političkih opcija na neki način ima odjeka u lijevim političkim strankama. Pri tome se svidio nekim desničarskim krugovima, ali Rimac ne vjeruje da je to dovoljno ni za njega ni za poboljšanje političkog habitusa u državi. Što će napraviti u budućem razdoblju, velika je nepoznanica. Ulazimo u predizbornu kampanju za parlamentarne izbore i politički analitičar je stava da bilo što da napravi neće biti na korist, već na štetu oporbe.

'To se već dogodilo u mnogim situacijama u kojima je on svojim istupima prekrio afere koje su se pojavile u medijima na način da je žestokim istupima protiv Plenkovića skrenuo fokus prema njihovu verbalnom sukobu', smatra Rimac. Analitičar vjeruje da će Milanović ići po drugi mandat jer je to nešto što se gotovo podrazumijeva, a ne misli da će se na neki način izravno uključiti u parlamentarne izbore.

'Nema ni dovoljno kontakata, a ni u javnim istupima nema jasnijih podržavatelja njegovih istupa niti javne ideje što bi ponudio, tako da mislim da on ostaje solo igrač koji neće izaći na parlamentarne izbore, ali će možda svojim izjavama poremetiti kampanju', navodi Rimac.

Komunikacijskog stručnjaka Krešimira Macana pitali smo da nam ocijeni način na koji Milanović nastupa i odašilje svoje poruke u javni prostor. Macan kaže da je potpuno obeshrabrujuće kada se sagleda način na koji on komunicira. Predsjednik države jedan je od tri ključna čovjeka u zemlji i oni su ti koji bi trebali davati primjer drugima.

'Nažalost, nekako smo dojma da nakon tri godine imamo loš primjer koji ne bismo nikome preporučili i koji je spustio razinu komunikacije na najniže razine dosad. Kada se pogledaju istraživanja, ni javnost ne odobrava takav način komunikacije. Zanimljivo je to da predsjedniku raste odobravanje kada šuti, a kada počne govoriti na ovaj način, za koji on misli da je prihvatljiv, onda mu drastično pada podrška', kaže Macan.

Je li narušio instituciju predsjednika čija je ustavna ovlast briga o funkcioniranju sustava? 'Da, njegova ovlast je da se brine za redovito i usklađeno djelovanje i stabilnost državne vlasti, a on, nažalost, radi sve suprotno', kaže Macan te dodaje da je često govorio da su se Milanović i Plenković postavili kao 'dva ovna na brvnu' i da nitko neće popustiti, ali i da je sve krenulo od predsjednika.

'A onda ili ćemo preokrenuti brvno ili ćemo mijenjati ovnove, nešto ćemo od toga morati napraviti', poručuje komunikacijski stručnjak kako razriješiti ovu štetnu političku situaciju. Međutim Macan napominje da imamo situaciju koja je ne samo komunikacijski problematična, nego trpimo i konkretnu štetu po vanjsku politiku, a veleposlanici u Hrvatskoj su potpuno zbunjeni.

'Veleposlanici traže odgovore kako tumačiti takvo ponašanje jer je njima ovo neviđeno u praksi, a oni predaju akreditive predsjedniku države koji im je službeni domaćin', otkriva nam Macan i podsjeća da imamo problem jer su zaustavljena imenovanja naših veleposlanika upravo zbog tog sukoba na relaciji predsjednik - premijer, čime je naša diplomacija okrnjena i ne funkcionira. Smatra da bi netko trebao popustiti, ali svjestan je da će se to jako teško dogoditi, što je vrlo sebično jer se igraju sudbinama ljudi, profesionalnih diplomata koji bi trebali ići na najviša mjesta u karijeri, a sada moraju staviti svoje živote na čekanje. Dogodit će se, kaže, da će ljudi odustajati od tog posla jer ne mogu čekati samo zato što se netko inati.

Kako se Milanovićeva komunikacija odražava na političku scenu i društvo u cijelosti? 'Ako vodeći ljudi daju loš primjer, tipa da predsjednik Sabora počne ovako komunicirati u sabornici, onda bi se sve pretvorilo u uličarenje. Kada drugi političari vide što rade čelni ljudi države, onda si dopuštaju sve i svašta i to nije dobro', smatra Macan. Zadnji primjer je onaj europskog povjerenika za proširenje iz Mađarske Olivera Varhelyija.

'Ako vam je u redu zastupnike nazvati idiotima, gdje smo onda došli, je li to uvreda biračima? To je razina koju ne treba prelaziti, a on ju je, nažalost, prešao', kaže Macan. Učinak Milanovićeva ponašanja na cijelu javnu komunikaciju je negativan.

'Žalosno je kada takva komunikacija zasjeni i ono dobro, jer se radi o iznimno pametnom i obrazovnom čovjeku koji bi mogao raditi puno bolje, ali činjenica je da je jedino što vas ljudi pitaju o Milanoviću ti njegovi nastupi. Kako govori, a ne što govori i zašto govori - došli smo do toga da uopće nije bitno što će reći, a često i stvari koje su točne kaže na način koji je neprihvatljiv i te poruke ne prođu', zaključio je komunikacijski stručnjak.