Sedativ Talidomid razvila je njemačka tvrtka Gruenenthal, a krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća davan je trudnicama protiv jutarnje mučnine. Više od deset tisuća djece zbog toga se rodilo s teškim tjelesnim manama, najčešće s malformacijama ruku i nogu, ili sasvim bez udova. Sljepoća, gluhoća, srčani problemi i oštećenja mozga djece također su nuspojave uzimanja talidomida u trudnći.

Tvrtka koja je patentirala talidomid u subotu se prvi put nakon pedeset godina ispričala žrtvama lijeka koji je 1957. u reklami tvrdila da je 'siguran poput kocke šećera'.

U priopćenju Grunenthal grupe piše kako žali zbog posljedica korištenja nedovoljno ispitanog lijeka koji je unesrećio brojne obitelji tijekom pedesetih i šezdesetih, ali kaže kako se teratogenost lijeka nije mogla otkriti prije primjene. Britanske organizacije koje predstavljaju žrtve, a danas ih je živo oko pet do šest tisuća, odbacuju tu ispriku i traže odštetu.

Nick Dobrik iz britanske zaklade Talidomid kaže da isprika mora sadržavati i priznanje pogreške i ne smije biti uvjetna. 'To bi morala biti bezuvjetna isprika, ne uvjetna'. 'Osjećamo da je iskrena i istinska isprika ona koja priznaje da je pogreška učinjena. Kompanija to nije učinila i time je doista uvrijedila žrtve talidomida', rekao je.

Harald Stock, direktor Gruenenthala ispričao se prilikom otkrivanja brončanog spomenika koji simbolizira tzv. 'dijete talidomida', rođeno bez udova.

'Tražimo oprost zato što gotovo pedeset godina nismo pronašli način da vam se obratimo kao ljudi ljudima', rekao je na svečanosti u zapadnonjemačkome gradu Stolbergu u kojem je sjedište tvrtke. 'Tražimo da našu dugu šutnju shvatite kao znak šoka koji smo doživjeli zbog vaše sudbine'.

Australka Wendy Rowe čija je kći Lynette, danas pedesetogodišnjakinja, rođena bez ruku i nogu, ne prihvaća to objašnjenje. 'Naša obitelj nije mogla upasti u stanje šoka. Morali smo se organizirati i svaki dan se nositi s nevjerojatnom štetom koju je Gruenenthalov lijek nanio Lyn i drugim obiteljima', rekla je.

BBC-ov novinar koji se bavi znanošću Tom Feilden kaže kako su važna pitanja što je Gruenenthal znao o nuspojavama lijeka, kad je to saznao i je li kompanija mogla brže reagirati i povući lijek s tržišta.

Neke su žrtve dobile odštetu, osobito od britanskoga distributera lijeka.

Gruenenthal je već platio odštetu preživjelima, i izrazio žaljenje zbog svega, ali nije priznao odgovornost. Ranih sedamdesetih tvrtka je pristala platiti stotinu milijuna njemačkih maraka u službeni fond za njemačke preživjele žrtve talidomida. Vjerovalo se da 'djeca talidomida' neće živjeti više od dvadeset godina, ali neke od njih danas su pedesetogodišnjaci, pa se taj iznos potrošio. Zato je njemačka vlada nastavila uplaćivati odštetu još živim žrtvama u mjesečnom iznosu od 1116 eura, a Gruenenthal je 2009. jednokratno uplatio još 50 milijuna eura.

Mnoge njemačke žrtve Contergana, kako se lijek zvao u toj zemlji, nisu došle na svečanost otvaranja spomenika jer to smatraju zavaravanjem javnosti. 'Činjenica da Gruenenthal, tvrtka teška milijarde eura, plaća pet tisuća eura (za kip), pljuska je svakoj žrtvi. To je potez odjela za odnose s javnošću kojim se želi sugerirati da Gruenenthal još misli na Contergan, ali zapravo nema ozbiljnog pokušaja da se pozabavi problemima ljudi koji su trajno oštećeni', priopćila je njemačka savezna udruga žrtava Contergana, prenosi Reuters.

U nekim zemljama, poput Australije, na sudovima ima još aktivnih parnica kojima žrtve traže odštetu od australskog distributera lijeka.