Ovog tjedna Gamereport se bavi jednim od najpoznatijih FB developera
Zahvaljujući činjenici da nam se ovog tjedna konkreno ne da pisati o tome koliko će idućeg tjedna Diablo 3 i Max Payne 3 promijeniti svijet, počeli smo tražiti alternativne izvore tematika za tjedne članke. Jedna, koje se nitko nije usudio dodirivati visi nam nad glavama već nekoliko godina, no nitko ju zbog nekog razloga nije obradio. Ljudi općenito zaziru od dotičnog koncepta, kao da se radi o nekoj nižoj kasti gaminga koja zbog jednog ili više razloga nije namijenjena pravim ljubiteljima videoigara. I što je najgore – u većini slučajeva su u pravu.
Na sreću dušebrižnika, te unatoč popularnosti u drugim krugovima, ovog tjedna tema se ne bavi porno igrama. Radi se o nečemu puno gorem – Facebook gamingu. Ne, stanite...nemojte zatvarati prozor, stvari nisu onakve kakve su bile u doba farmvillea, obećavamo. Dobro, SKORO pa nisu onakve kao u doba Farmvillea. Ironična stvar kod tematika ovog tipa je, iskreno, da se autor baci na posao, obradi temu i onda očekujući neku prosječnu čitanost pretpostavi da je dio naslova koje je spomenuo sasvim dovoljan za temu. I onda u komentarima krene lavina „a što niste stavili“ izjava. Za Facebook igre nismo baš toliko sigurni, no to nije ni toliko bitno. Barem za način na koji se mislimo pozabaviti tematikom.
Naime, boom Facebook igara na moderno tržište teško se može nazivati klasičnim načinom na koji naslovi postižu svoju popularnost. Ili zaradu, ako ćemo biti specifični. Facebook igre je, za početak, dosta teško naplatiti. Iste se pokreću preko facebooka kao platforme, pa teško možete zamisliti da u trenutnom modelu ova društvena mreža prodaje zabavni softver. Vjerojatno najpoznatija i naozloglašenija firma koja se bavila Facebook igrama Kalifornijska je Zynga. Unatoč fantastičnoj popularnosti njihovih najrazvikanijih naslova poput Farmvillea, firma se doslovno bavila kriminalnim radnjama kako bi zaradila.
Jeste li, naime znali da je firma koristila reklame u svojim igrama kako bi promovirala krajnje ilegalne ili prevarantske sajtove? Da biste dobili pokoji žeton u pokeru ili zlatnik u Farmvilleu mogli ste instalirati Zynga toolbar u browser ili se „slučajno“ predbilježiti za stravično skupi SMS servis. Jedan od šefova prpošno je prokomentirao kako je firma u to vrijeme na svaki mogući način pokušavala zaraditi novac i nekako se podignuti na noge. To „dizanje na noge“ Zyngi je ostvarivalo preko trećinu dotadašnjieg sveukupnog profita, s time da je firma pod pritiskom javnosti i partnera eliminirala „nepoželjni“ softver iz svojih aplikacija. Znate, jer im je stalo...
Unatoč tome, do kraja prošle godine FarmVille CityVille i FrontierVille zaradili su preko 311 milijuna dolara, s time da preko partnerstva sa Facebookom Zynga je svojem „domaćinu“ zarađivala preko 12% godišnjeg profita. Do danas, firma je akumulirala oko 3000 zaposlenika, s time da in-house zaposlenici u uredima u San Franciscu imaju beneficije wellnessa, posebne kantine, fitness centra, osobnih trenera i sličnih đinđi.
Zvuči kao idealan poslić? Pa, ne zapravo. Umjetnici i programeri koji rade na njihovim igrama konstantno su prigovarali na nehumano kratke deadlineove i neadekvatnu kompenzaciju. Također, firma ima tendenciju upošljavati i i outsourcing u obliku freelancera koji, među ostalim, i najviše prigovaraju. Mislite da stvari ne mogu biti gore? Firma je doslovno nekoliko puta išla na sud kako bi rješavala parnice vezane uz plagiranje tuđih proizvoda. Naime, skoro svaka igra koju je Kalifornijski „super developer“ izbacio besramni je plagijat neke druge igre.
Farmville, njhova vjerojatno najpopularnija Facebook igra navodno je zastrašujuće slična Slashkeyevom Farmtownu. Mafia Wars, Zyngin hit je pak završio na sudu jer je kopirao Mob Wars, te stjecajem okolnosti riješili nesuglasice simboličnim iznosom od devet milijuna dolara. Mislite da je tu kraj? Otvorite, molim vas, aplikaciju pod imenom Cafe World i onda nakon toga Playfishev Restaurant City. Cafe World izašao je šest mjeseci nakon Restaurant Citya i doslovce iskopirao njegove mehanike, avatare i dizajn. Obje igre su zapanjujući slične, a sudska tužba vjerojatno je u pripremi. Da stvar bude još bolja, Zynga nije stala na tome. Skoro sve njihove igre derivacije su prijašnjih hitova, a nove i „inovativne“ uglavnom spadaju pod kategoriju plagijata. Čak je jedan bivši zaposlenik izjavio kako "su mu govorili da kopira igru od (ime konkurenta) do te mjere dok ne izgleda praktički ista".
Tražite dokaze? Pogledajte konkretno Zynga Bingo – igru koja je izašla relativno brzo nakon Buffalo Studiosovog relativno uspješnog Bingo Blitza. Firma ne staje na tome, već se bacila i na kopiranje društvenih igara sa mobilnih platformi. Jedna od njih je i višestruko nagrađivani NibleBitov Tiny Tower koji je pod Zynginim maestralnim vodstvom dobio naslov Dream Heights. Nakon NimbleBita i Buffalo Studios je prigovorio na kopiranje, na što je Zyngin šef Mark Pincus odgovorio kako igre u kojima gradite stvari postoje već godinama, te kako je njegova firma iskoristila najbolje mehanike koje su se pojavljivale puno prije Tiny Towera. Ironično, stvari na koje autori spomenute igre prigovaraju su zapravo tutorial i gaming mehanike. Na prigovor Bingo Blitza slijedio je odgovor u sličnoj maniri – poker i bingo igre postoje već dugo...ne mislite kako ste ih vi patentirali.
Nakon izlaska globalno popularnih Hidden Chroniclesa, Forbesov Paul Tassi izjavio je kako firma nimalo ne teži za inovacijom, već samo prati tuđe gaming trendove. Ovo je do neke mjere i istina, s obzirom da Zynga sve svoje igre radi većinom kao kopije prethodnika. Mehanike koriste klasične mindhack metode gdje se igrač nagrađuje štogod on radio. Ovakav pristup igrama ismijan je sa strane sveučilišnog profesora Georgia techa Iana Bogosta, koji je čak napravio igru Cow Clicker u kojoj dobivate nagrade klikanjem po virtualnoj kravi.
Mogli bismo nastaviti sa propitkivanjem Zynginih metoda korištenja Facebook mreže za jeftinu i podmuklu zaradu, no tada bismo trebali nastaviti priču na spammanju „zidova“, što je direktna reklama za Zyngu svim korisnicima koji su prijatelji sa igračem. Međutim, nisu sve igre koje se pojavljuju na najpopularnijoj društvenoj mreži „zle“. Dobar dio njih je također notorno debilan, no u gomili casual play ubojica vremena moguće je pronaći i pokoju strategiju, RPG i Tower defense.
Jedna od simpatičnijih kombinacija CowClickera i Tower Defensea Digital Chocolateov je Galaxy life – igra koja po mehanici maaalo podsjeća na vjerojatno najbolji svemirski online empire-sim Ogame. Naravno, napominjemo kako igra konceptualno podsjeća na Ogame,da to odmah riješimo (radi se i dalje o CowClickeru, za boga miloga). Nastavili bismo sa nabrajanjem raznih karika i žanrova koji postoje na FBu, no problem je u tome što su svi oni više manje CowClickeri i casual igre. Koliko će biti potrebno prije nego što freemium cimalice na FBu postanu nešto o čemu će se pričati godinama nakon što izađu (u dobrom svjetlu, da bude jasno)? Ako jedini pravi profit postižu firme poput Zynge koja je oličenje praktički svega lošeg što možemo pronaći u developmentu i koncepciji Facebook zabave, očito nam se ne smiješi sretna budućnost.