Posljednji Citroën 2CV ili kod nas popularni 'Spaček' sišao je s montažne trake 27. srpnja 1990., točno prije 30 godina. Radilo se o modelu 2CV Charleston u dvije nijanse sive boje. Time je u portugalskom Mangualdeu završena priča o uspjehu, koja je započela na Salonu automobila u Parizu 1948. godine.

U vrijeme predstavljanja, 2CV je zadivio svojim neobičnim dizajnom, profinjenom konstrukcijom, svestranošću i ekstremnom ekonomičnošću.

Tadašnje tehnologije, koje su bile vrlo napredne, impresionirale su kupce, uključujući pogon na prednje kotače, meki ovjes i dvocilindrični motor sa zračnim hlađenjem. Veliki broj narudžbi pokazao je ljudima iz Citroëna da su na pravom putu, jer je Spaček brzo postao sastavni dio društva i ubraja se u je jedan od najvažnijih trenutaka Citroënove povijesti.

2CV dizajniran je za šire mase u vrijeme kada je automobil još uvijek bio luksuzni predmet. Bilo je to jeftino vozilo s inovativnim karakteristikama, a ne smanjeni automobil srednje veličine. Spaček je oduševio mase svojim konceptom: do 1990. godine prodano je više od 5,1 milijuna vozila (uključujući i dostavna vozila).

Prototip TPV (Toute Petite Voiture)

Već sredinom 1930-ih, Citroën je počeo razvijati jeftin automobil za široku javnost, budući 2CV. To je trebao biti minimalistički mali automobil. Zahtjevi koje je dizajner André Lefèbvre rekao da su dobili bili su vrlo specifični.

'Oblikujte automobil u koji se mogu smjestiti dva seljaka u čizmama i sto kilograma krumpira ili boca vina, da je brz najmanje 60 km/h i troši samo tri litre na 100 km. Mora biti izuzetno dobro ovješen, tako da košara puna jaja preživi vožnju po blatnjavim zemljanim cestama neoštećena.'

S obzirom na malu brzinu, jednostavnu opremu i malu cijenu, Toute Petite Voiture ('vrlo mali automobil') bio je automobil za sve, u gradu i na selu. Vodom hlađeni TPV bio je spreman 1939. godine i trebao je biti predstavljen iste godine. Zbog početka rata, Paris Motor Show nije se održao; 250 već izgrađenih prototipa bilo je uništeno ili skriveno.

Predstavljanje 2CV-a na Sajmu automobila u Parizu 1948. godine

Nakon rata, Citroën je nastavio s radom na vozilu. Citroën 2CV, potpuno revidirani TPV, predstavljen je 7. listopada 1948. na Pariškom autosalonu. Prva mala limuzina s pogonom na prednje kotače na svijetu nudila je dovoljno prostora, bila je nepretenciozna, personalizirana i ekonomična; osvojila je publiku. 2CV je bio vozilo za 'male ljude' i simbol slobode i joie de vivre ('radosti življenja').

Zbog manjka sirovina Citroën je u početku mogao proizvesti samo mali broj. To je rezultiralo jedno kratko vrijeme listama čekanja do šest godina. Kupovna cijena je bila niska, kao i troškovi održavanja zbog jednostavne tehnologije. Mali obujam motora ogledao se u povoljnom poreznom razredu. Uz to, Spaček je u to vrijeme bila ekonomičan i zahtijevao je malo održavanja.

Podvozje: Značajan nagib u zavojima

Četverovratni 2CV nije bio stvoren da bude samonoseći; sastojao se od šasije (kutijastog okvira) i karoserije pričvršćene na nju. Umjesto čvrstog čeličnog krova, postavljen je krovni pokrov izrađen od vinila kako bi vozilo bilo lakše i poboljšao osjećaj u kabini. 2CV je imao značajan bočni nagib u zavojima. Zbog lake karoserije, nisko ležećeg bokser motora i nisko postavljenog spremnika goriva, Spaček je imao nisko težište. U početku su sva vozila bila u potpunosti opremljena bubanj kočnicama. Od 1981. instalirane su prednje disk kočnice.

Motorizacija: 9 KS na početku, 29 KS na kraju

Novo razvijeni, dvocilindrični bokser motor sa zračnim hlađenjem, s početnom zapreminom od 375 cm³, imao je 9 KS i prvi je put bio opremljen s četverostupanjskim mjenjačem. To mu je omogućilo maksimalnu brzinu od oko 70 km/h.

Motor obujma 602 cm³ ugrađen u modelu Citroën 2CV6 iz 1970. već je imao 28 KS, a posljednji modeli s 29 KS postizali su 113 km/h. U svim je vozilima bilo moguće pokrenuti motor ručno pomoću 'kurble' koja se nalazila u standardnoj opremi vozila.

Spaček Frugon ('Fourgonnette' u originalu na francuskom jeziku)

Dostavno vozilo na bazi 2CV, koje je predstavljeno u proljeće 1951., razlikovalo se od limuzine od B-stupa po tome što je imalo prostran utovarni prostor sličan kutiji. U 'Fourgonette' su se stvari mogle straga ukrcati kroz dvokrilna vrata.

Automobil je, na primjer, koristila francuska služba za spašavanje na cestama (izvorno Secours routier) ili kao poštansko vozilo u Belgiji. Kasnije se iz ovog modela razvio Citroen 2CV Acadiane.

Kraj proizvodnje Spačeka

Nakon što je posljednji 2CV napustio postrojenje Citroëna u portugalskom Mangualdeu 27. srpnja 1990. godine, Spaček je postao kultno vozilo. Danas se, kao niti jedan drugi model, zalaže za francuski stav prema životu s puno nekonformizma (označava osobe koja se u svom ponašanju ili pogledima ne slažu s prevladavajućim idejama ili praksama) i avanturističkog duha.