Američka kompanija koja se bavi analiziranjem sadržaja iskorištenih motornih ulja ustanovila je kako i nema neke razlike između skupih i jeftinih maziva.

Blackstone uzorke provlači kroz spektrometar kako bi saznao koliki je u njima udio potrošnih metalnih čestica motora. Sastav se mjeri u takozvanim ppm (parts per million) pa u slučaju ekstremnih očitanja pojedinih vrsta metala, analiza može ukazati na prebrzo trošenje pojedinih dijelova motora.

Budući da Blackstone dobiva jasno definirane uzorke s markom i modelom automobila, kao i vrstom pogona, te prijeđenom kilometražom i korištenim uljem, nije im bilo teško statistički sročiti rezultate koje možete vidjeti u priloženoj fotografiji na primjeru Volkswagenovog 1.9 TDI dizelskog motora.

Potpuni izvještaj koji možete pronaći ovdje donosi još analize GM-ovog 5.3-litrenog V8 i Subaruovog EJ 2.5-litrenog boksera. Svim je analizama zajedničko da su, neovisno o vrsti korištenog ulja, vrlo mala odstupanja od prosjeka.

U Blackstoneu su svjesni da njihovi podaci nemaju težinu pravog znanstvenog istraživanja, budući da bi za tako nešto trebali sve automobile provući kroz jednako opterećujuće testove, a i na poprilično većoj kilometraži kako bi se pokazao dugotrajni učinak iste marke ulja na istom motoru.

Ipak, niti ovakav jedan presjek nije za baciti, posebice za vozače koji nisu skloni pretjeranom opterećivanju svojih vozila.

Slažete li se sa zaključcima iz Blackstonea možete nam reći u komentarima.