U trenucima u kojima svjetski stručnjaci i znanstvenici upozoravaju na nužnost ograničenog kretanja, socijalnog distanciranja i nošenja zaštitne opreme kako bi se obuzdala pandemija koronavirusa SARS-CoV-2, u nizu zemalja dio građana ocjenjuje takve mjere prerestriktivnima i nepotrebnima. Među najvećim i najglasnijim protivnicima ograničenja i mjera našli su se Amerikanci, a prema dostupnim brojkama, ondje je pandemija nažalost uzela najvećeg maha.

Broj zaraženih u Sjedinjenim Američkim Državama premašio je milijun i pol, odnosno predstavlja trećinu svih zaraženih u svijetu, a broj preminulih kreće se blizu 100 tisuća, što je također gotovo trećina svih preminulih od Covida-19, bolesti koju izaziva virus. Za usporedbu, američko stanovništvo predstavlja manje od pet posto globalne populacije. No niti takav nesrazmjer ne zabrinjava dio američke javnosti, posebno onaj s krajnje desne strane političkog spektra, koji već neko vrijeme poziva na ukidanje ograničenja kretanja i naredbi o boravku u kućama.

Britanski tjednik The Economist navodi da se u više od 60 posto američkih država organiziraju prosvjedi protiv odluka koje građanima diktiraju ostanak kod kuće. Američki predsjednik Donald Trump svojim porukama na Twitteru, u kojima poziva građane da 'oslobode' svoje savezne države, samo raspiruje nezadovoljstvo, a manji dio njih, ohrabren tim porukama, počeo je guvernere i ostale čelnike pojedinih saveznih država proglašavati nacistima.

Takve prozivke pokazuju bizarnost situacije jer su ljudi koji vladajuće proglašavaju nacistima, nakon što su ovi u interesu zdravlja stanovništva donijeli mjere o ograničenom kretanju, najčešće oni s krajnje desnim, radikalnim političkim uvjerenjima. Epidemija koronavirusa je, čini se, u američkoj desničarskoj politici pala na posebno plodno tlo za širenje političkih stavova.

Američka krajnja politička desnica uglavnom je razbijena na brojne manje grupe, no pandemija im je dala priliku da se na neki način ujedine u raznovrsnom iskazivanju nezadovoljstva vlastima. Organizirano su prekidali videokonferencije koje su se održavale na internetu, nagovarali ljude da namjerno zaraze policijske službenike i Židove te na razne načine pokušavali omesti funkcioniranje državnih službi.

Dio njih sklon je terorističkim akcijama. Prije dva mjeseca američki policajci su u razmjeni vatre usmrtili muškarca povezanog s neonacističkim grupama. Do okršaja je došlo nakon što su ga pokušali uhititi zbog otkrivene namjere da postavi bombu u bolnicu u saveznoj državi Missouri. Napad na neku instituciju planirao je i ranije, no zbog pandemije se odlučio na bolnicu jer je smatrao da će takav teroristički napad u ovo doba imati najviše odjeka.

Među glavnim instrumentima kojima radikalni desničari pokušavaju potaknuti nezadovoljstvo teorije su zavjere. Tako su se pojavile priče da je virus samo prijevara ili da su za njegovo širenje krivi Kinezi, Židovi, pa čak i Bill Gates. Dio njih tvrdi da savezne vlasti koriste pandemiju kao opravdanje da bi građanima oduzele oružje i uvele 'medicinski policijski sat'. Uz spomenute, česte su teorije zavjere o 5G tehnologiji i cijepljenju, kojima desničari pokušavaju privući nove interesente za svoju ideologiju.

U njihove planove tako se uklapa i ograničavanje kretanja, kažu politički analitičari, jer ljudi zatvoreni u kućama, sa sve manje novca, postaju otvoreniji za radikalnija rješenja. U širenju svojih ideologija krajnja desnica koristi i internetske platforme poput Facebooka ili Telegrama (aplikacija za razmjenu poruka), a aktivni su i u brojnoj, pretežito mladoj, populaciji mrežnih računalnih igara.

Nova stvarnost pomogla im je u širenju poruka, posebno ideje o nadmoći bijele rase. Krajnji desničari tako iskorištavaju kinesko zemljopisno porijeklo virusa kako bi izazvali netrpeljivost prema Kinezima i Azijatima. Virus se koristi i kako bi se izazvao strah od 'genocida bijelaca' te se poziva na zatvaranje granica i, konačno, bjelačku etnodržavu. Antisemitska praksa okrivljavanja Židova za namjerno širenje bolesti, koja seže još do doba europske kuge u 14. stoljeću, ponovo je došla u upotrebu.

U dijelu američke ekstremističke desnice ima i onih koji očekuju oružani ustanak u SAD-u, nalik na tamošnji građanski rat iz polovice 19. stoljeća, a neki predviđaju da bi se on mogao dogoditi već do jeseni. U skupu bizarnosti koje okružuju pokušaje za skupljanjem podrške došlo je i do toga da se kao 'uniforma' krajnje desnice koriste popularne šarene havajske košulje. One bi trebale simbolizirati tipičnu havajsku proslavu luau, na kojoj se uobičajeno peku i svinje, što je riječ koja se kao popularna uvreda koristi za policijske službenike u SAD-u.

Mada se na prosvjedima pojavljuju uglavnom prosječni stanovnici, krajnja desnica koristi te prosvjede za infiltraciju šireći tako svoje poruke i ideje, a čini se da njihovi pokušaji imaju uspjeha iako je broj ekstremista još uvijek nizak. Organizacija koja prati ekstremističke pokrete na internetu je objavila da je tijekom travnja broj internetskih pretraga pojmova vezanih uz 'nadmoć bijelaca' porastao za 50 posto u odnosu na prosjek razdoblja od lanjskog lipnja do ovogodišnje veljače.

Ponešto drukčija situacija je u Njemačkoj, državi na koju se globalna radikalna desnica često ugleda zbog njemačke nacističke prošlosti. Na krajnjoj desnoj strani njemačkog političkog spektra posljednjih godina udomaćila se Alternativa za Njemačku (AfD, Alternative f'ür Deutschland), stranka koja u njemačkom saveznom parlamentu ima nešto više od dvanaest posto glasova, dok u pojedinim pokrajinskim parlamentima na istoku Njemačke podrška AfD-u raste i do četvrtine zastupnika.

U stranačke redove u kojima još od ranije tinja sukob pandemija je donijela novi nemir, a nestabilnost stranke pojačana je manjkom jasne strategije vezane uz širenje koronavirusa. Vodstvo Alternative je prošlog tjedna izbacilo Andreasa Kalbitza, jednog od šefova stranke u istočnoj saveznoj pokrajini Brandenburg i jednog od vodećih članova Krila (Der Flügel), radikalnog dijela kojem pripada između 20 i 40 posto članova.

Prema onome što piše Deutsche Welle, glasanje o izbacivanju Kalbitza bilo je napeto i bez značajne većine, a brandenburški ogranak odlučio je ostati vjeran Kalbitzu, što bi moglo unijeti dodatnu neslogu među članove. Izbacivanje Kalbitza naglasilo je trajnu dilemu u AfD-u: do koje razine mogu podilaziti svojem radikalnom članstvu. Krilo još uvijek ima dosta utjecaja iako je naređeno njegovo raspuštanje nakon što su savezne vlasti stavile tu grupu na popis ekstremističkih skupina.

Prema tumačenjima nekih političkih analitičara, AfD-u prijeti raskol na umjereni i radikalni dio. Uspije li glasni radikalni dio i dalje izražavati svoje nezadovoljstvo, može se dogoditi da izbace i jednog od umjerenijih vođa stranke, Jörga Meuthena. Meuthen je bio na čelu inicijative da se izbaci Kalbitza, a njegovim izbacivanjem radikalni dio imao bi otvorena vrata za preuzimanje stranke.

Slične stvari događale su se i ranije, kad je stranka izbacivala svoje umjerenije vođe, a njihove pozicije preuzimali bi radikalniji članovi. No to ne znači da se može predviđati kraj AfD-a, već neki nagađaju da bi moglo doći do pada podrške na zapadu, dok bi na istoku, na kojem tradicionalno imaju više glasača, stvari mogle ostati iste.

Unutarstranačka natezanja samo su dio problema za AfD jer proteklih tjedana nije uspijevao pronaći jasnu popularnu poruku po pitanju pandemije koronavirusa. Početkom ožujka stranka je od njemačkih vlasti tražila da zatvori nacionalne granice, a pojedini političari su za epidemiju pokušavali okriviti migrante.

Ovih dana pak, u nekakvom pokušaju imitiranja američkih istomišljenika, stranka se pokušava priključiti prosvjednicima koji su nezadovoljni mjerama zatvaranja ekonomije. Pojedini politički stručnjaci, čije izjave prenose njemački mediji, tumače da je AfD prvo podržavao politiku Angele Merkel u parlamentu, a sada su se okrenuli protiv nje.

Ronald Gläser, glasnogovornik AfD-a, tvrdi da je stranka bila 'avangarda' u Njemačkoj. Krajem veljače i početkom ožujka pozivali smo na zatvaranje granica i tvrdili da se moraju podijeliti maske, a vlada je tada govorila da ih ne trebamo jer ionako ne pomažu, protumačio je Gläser za Deutsche Welle.

'Sada kada nas je zaobišlo najgore, stranka je promijenila poruku i poziva na labavljenje mjera', objašnjava on. 'Posebno podržavamo pravo na političke prosvjede. Nismo pozivali ljude na prosvjede jer se ne slažemo u potpunosti sa zahtjevima, ali mnoge od njih smatramo opravdanima', rekao je Gläser.

Desničari su, kako se čini, svugdje u svijetu zbog pandemije pronašli svoj trenutak da se opiru jačanju državnih ovlasti koje su u suprotnosti s njihovim uvjerenjima. Istovremeno su uvjereni da je izvanredna situacija u kojoj se građane poziva ili im se određuje da moraju ostati kod kuće, pomiješana s rastom nezaposlenosti i sve težom ekonomskom situacijom, plodno tlo za širenje ideologije. Ne čudi, zapravo, to da bolesnu situaciju vide kao priliku za širenje svojih ideja.