Umjesto borbe na svim frontama protiv cijelog svijeta, Trumpovo uvođenje carina mnogo više nalikuje borbi na njemu poznatom terenu: Amerika protiv Kine. BBC analizira: Koji su motivi i cilj ovog nezapamćenog udara na globalnom tržištu?
Uvedena je 90-dnevna pauza na brojne 'uzvratne' carine koje pogađaju desetke zemalja, no univerzalna opća carina od 10 posto i dalje ostaje na snazi. Ali Kina, koja isporučuje sve od iPhonea do dječjih igračaka te čini otprilike 14 posto ukupnog američkog uvoza, našla se pod posebnim povećalom. Njoj je nametnuta znatno stroža carinska stopa od zapanjujućih 125 posto.
Trump je izjavio da je do tog povećanja došlo zbog kineske spremnosti na protumjere – vlastitu carinu od 84 posto na američku robu. To je američki predsjednik opisao kao 'nedostatak poštovanja'.
No za političara koji je u Bijelu kuću stigao na valu populističke poruke usmjerene protiv Kine ovo nije samo pitanje osvetničkog udara. Za Trumpa je ovo nastavak nedovršenog posla iz njegova prvog mandata. 'Nismo imali vremena učiniti pravu stvar – a sada to činimo', rekao je novinarima.
Preokret sustava
Cilj nije ništa manje od potpunog preokreta ustaljenog globalnog trgovinskog sustava, a koji je Kinu postavio kao 'tvornicu svijeta', uz dugogodišnje uvjerenje koje ga je podržavalo – ideju da je više trgovine, samo po sebi, uvijek dobra stvar, analizira BBC.
Da bi se razumjelo koliko je to središnje pitanje u Trumpovu razmišljanju, valja se vratiti u doba u kojem ga nitko nije ozbiljno doživljavao kao političkog kandidata, a kamoli kao mogućeg pobjednika predsjedničkih izbora. Gotovo svi – od globalnih poslovnih lidera i kineskih dužnosnika do stranih vlada, trgovinskih izaslanstava, stranih dopisnika i uglednih ekonomista – trgovinu s Kinom tada su smatrali neupitno korisnom.
Poticala je globalni rast, osiguravala beskrajnu ponudu jeftinih proizvoda, omogućila je stvaranje milijunske nove kineske radničke klase uklopljene u međunarodne opskrbne lance i donosila iznimne profite multinacionalnim korporacijama koje su prodavale svoje proizvode rastućoj kineskoj srednjoj klasi. Kina je tako pretekla SAD i postala najveće svjetsko tržište za luksuzne i masovne automobile marki Rolls Royce, General Motors i Volkswagen.
vezane vijesti
Kina planira još veću dominaciju
Postojala je i dublja logika. Prema tada prevladavajućoj teoriji, kako Kina bude postajala bogatija, njezini će građani početi tražiti političke reforme. Istodobno, njihove potrošačke navike trebale su potaknuti transformaciju iz izvozne ekonomije u potrošačko društvo.
No prva od tih nada nije se ostvarila. Komunistička partija samo je učvrstila svoju moć. A ni druga se nije razvila dovoljno brzo. Kina je i dalje snažno ovisna o izvozu, a sada i otvoreno planira postati još dominantnija.
Njezin ambiciozni industrijski plan iz 2015., poznat kao Made in China 2025, predstavljao je državnu strategiju da postane globalni lider u nizu ključnih sektora – od zrakoplovstva i brodogradnje do električnih vozila. Samo godinu dana nakon objave tog plana, politički autsajder pokrenuo je predsjedničku kampanju ponavljajući da je uspon Kine uništio američku industriju, oslabio gospodarstvo i oduzeo dostojanstvo američkim radnicima u industriji.
Trumpov prvi trgovinski rat s Kinom srušio je dotadašnji konsenzus. Njegov nasljednik, predsjednik Joe Biden, zadržao je velik dio tih carinskih mjera. Ipak, iako su one nedvojbeno nanijele štetu Kini, nisu uspjele bitno promijeniti njezin ekonomski model.
Danas Kina proizvodi 60 posto svih električnih automobila u svijetu – većinu pod domaćim markama – i čak 80 posto baterija koje ih pokreću.
Udarac globalnom sustavu
Ova bi najnovija runda tarifa mogla predstavljati najveći udarac globalnom trgovinskom sustavu – da nije bilo brojnih prethodnih mjera koje je američki predsjednik već uveo.
Što će se dalje dogoditi, ovisi o dva ključna pitanja:
Hoće li Kina prihvatiti ponudu za pregovore? Ako i pristane na pregovore, hoće li biti spremna učiniti ustupke koje SAD traži – uključujući temeljitu reviziju svojeg izvoznog modela?
Odgovori nisu nimalo jednostavni. Kineska vizija gospodarske moći – temeljene na snažnom izvozu i pažljivo zaštićenom domaćem tržištu – sada je čvrsto povezana s idejom nacionalnog preporoda i nadmoći njihova jednostranačkog političkog sustava.
Stroga kontrola informacija unutar zemlje znači da je malo vjerojatno da će Kina lako otvoriti svoje tržište, primjerice američkim tehnološkim tvrtkama. No postoji i treće pitanje – ono koje SAD mora postaviti sam sebi.
Vjeruje li Amerika još uvijek u slobodnu trgovinu?
Trump često sugerira da su carine same po sebi korisne – ne samo kao sredstvo postizanja ciljeva, već i kao cilj. Zastupa stav da protekcionističke mjere mogu biti korisne za američko gospodarstvo: potaknuti domaća ulaganja i povrat inozemnih opskrbnih lanaca te povećati porezne prihode.
Ako Peking doista povjeruje da su carine primarno sredstvo za stvaranje unutarnje gospodarske koristi SAD-a – a ne pregovarački alat – možda zaključi da nema o čemu pregovarati. U tom slučaju, umjesto da se zalažu za gospodarsku suradnju, dvije najveće svjetske sile mogle bi se naći u sve žešćoj borbi za ekonomsku dominaciju, s logikom 'pobjednik uzima sve'.
A ako do toga dođe, to bi doista značilo kraj starog globalnog konsenzusa – i ulazak u novu, vrlo drugačiju, potencijalno vrlo opasnu budućnost.
