Poskupljenje se ne odnosi na korištenje ENC-a, s kojim se još uvijek može uštedjeti nešto novca, no od iduće godine i ti će se popusti smanjivati jer hrvatske autoceste jednostavno ne mogu zaraditi dovoljno novca da podmire obveze po kreditima.

Uđete li na autocestu A1 na naplatnoj postaji Lučko i vozite li se do Šibenika, put će vas koštati 169 kuna. S povratkom u Zagreb potrošit ćete 338 kuna ili nešto manje od 50 eura. Za dvadeset eura manje možete koristiti slovenske autoceste šest mjeseci – toliko naime košta slovenska vinjeta.

1. Odustajanje od uvođenja vinjeta 

No ta je vinjeta najskuplja u Europi i strani se turisti češće žale na skupe slovenske vinjete nego na visoku hrvatsku cestarinu. Naime sedmodnevna slovenska vinjeta stoji 15 eura, pa turisti koji ostaju u Hrvatskoj dulje od sedam dana moraju potrošiti 30 eura na jako kratke slovenske autoceste.

Austrijske vinjete upola su jeftinije, dok se u Mađarskoj za 15 eura dobiva mjesec dana korištenja autocesta. Jedina nama bliska zemlja u kojoj su autoceste besplatne je Njemačka, no i ona uskoro uvodi vinjete. Desetodnevna vinjeta stajat će između 2,5 i 20 eura, ovisno o snazi motora i količini ispušnih plinova. 

Uvođenje vinjeta često se spominjalo i u Hrvatskoj, no zasad se odustalo od toga zbog komplicirane prilagodbe na novi sustav i činjenicu da vinjete penaliziraju turiste i sve ostale koji koriste autoceste samo povremeno.

2. Odustajanje od monetizacije autocesta 

Ono čemu možemo zahvaliti skupe cestarine odustajanje je od monetizacije autocesta. Vlada Zorana Milanovića pokušala je riješiti problem davanjem autocesta u koncesiju na 30 do 40 godina, uz očekivani jednokratni prihod u visini od tri milijarde eura. Time bi se pokrio veći dio duga, a autoceste bi se prepustile privatnim investitorima uz obvezu upravljanja i održavanja infrastrukture u određenom razdoblju. Pokušaj je neslavno propao zbog velikog otpora sindikata, oporbe i dijela javnosti.

Plenkovićeva vlada potpuno je odbacila bilo kakav oblik prepuštanja autocesta privatnom kapitalu i odlučila se za poslovno i financijsko restrukturiranje cestarskih tvrtki s ciljem da se koliko-toliko olakša teret dugova.  

Dizanjem cijena cestarina računa se na rast prihoda od 160 milijuna kuna, na troškovima održavanja planira se uštedjeti 200 milijuna kuna, a značajne uštede očekuju se i od smanjenja broja zaposlenih (od 700 do 900 ljudi do 2020.).

3. Astronomski dugovi za kredite kojima su se izgradile autoceste 

Hrvatske autoceste sagrađene su kreditima. Ministar prometa Oleg Butković ranije je izjavio kako bi cestarine trebale biti 'puno više', iako nitko nije sretan s tim rješenjem.

Do 2016. godine trojac Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka-Zagreb podigao je 72 zajma uz državno jamstvo, a ukupni dug u 2016. iznosio je 39 milijardi kuna ili 5,2 milijarde eura.

U 2015. poslovni prihodi triju cestarskih tvrtki iznosili su 2,4 milijarde kuna, a operativna dobit prije amortizacije (EBITDA) iznosila je 1,36 milijardi. Istovremeno, samo troškovi kamata na kredite dosegli su dvije milijarde kuna, što jasno ukazuje na potpuno neodrživ poslovni model jer najveći dio financijskih obveza pokrivaju porezni obveznici bilo kroz trošarine na gorivo kojima se subvencioniraju autoceste, bilo direktno iz državnog proračuna.

Ovako katastrofalno stanje posljedica je neracionalnih odluka o gradnji povezanih s korupcijom, skupim kreditima i lošim upravljanjem cestarskim tvrtkama. Rezultat je to da, uz Sloveniju, Španjolsku i Cipar, imamo najveći broj kilometara autocesta po stanovniku u Europi, uz vrlo nisku iskoristivost.