Četiri najveće banke - Zaba, PBZ, RBA i Erste - u prvih šest mjeseci ove godine ukupno su od naknada i provizija zaradile više od milijardu kuna. Iako u gradskim fotokopiraonicama cijena kopiranja rijetko prelazi 50 lipa po stranici, Zaba dupliciranje naplaćuje nevjerojatnih 24,60 kuna po stranici, 49 puta skuplje
Banke svojim klijentima ne propuštaju naplatiti sve što mogu. Četiri najveće banke - Zaba, PBZ, RBA i Erste - u prvih šest mjeseci ove godine ukupno su od naknada i provizija zaradili više od milijardu kuna, pokazuju njihova financijska izvješća. Pritom Erste i Zaba bilježe pad te vrste prihoda (Erste za 10,2 posto, Zaba za 4,9 posto), a PBZ i RBA bilježe blagi rast od jedan, odnosno dva posto.
Iščitavanje cjenika naknada vodećih hrvatskih banaka otkriva neke uistinu bizarne naknade, piše Vjesnik. Tako, recimo, u vodećoj, Zagrebačkoj banci za brojenje kovanica u stranoj valuti na šalteru banke (uz preuzimanje na otkup, odnosno polog na račun) klijentu se naplaćuje naknada od 10 posto izbrojenog iznosa.
Posebno skupo Zaba naplaćuje fotokopiranje i prijepis dokumenata vezanih uz račune i kredite. Iako u gradskim fotokopiraonicama cijena kopiranja rijetko prelazi 50 lipa po stranici, Zaba dupliciranje naplaćuje nevjerojatnih 24,60 kuna po stranici, 49 puta skuplje.
Istovjetnu cijenu fotokopiranja plaćaju i klijenti Raiffeisena, a u Ersteu dokumente, doduše arhivirane, kopiraju za 18 kuna po stranici. U Zagrebačkoj banci cijenu fotokopiranja objašnjavaju time da je riječ o zahtjevu klijenta za rekonstrukcijom prometa po računu i kreditima koji se odnose na dulji period te u tom slučaju banka mora pribavljati podatke iz svoje arhive što iziskuje 'intenzivan i dugotrajan rad bankara'.
Zanimljivo, za razliku od Zabe, RBA i Erstea, 'stvarni trošak' fotokopiranja u nekim je bankama mnogo manji. Tako Privredna banka Zagreb (PBZ) fotokopiranje dokumenta formata A4 naplaćuje kunu po stranici, a za format A3 traži kunu i pol. Iz PBZ-a navode da se izrada fotokopija dokumenata koji se dupliciraju za bankino poslovanje ne naplaćuje. 'Fotokopiranje iz tarife odnosi se samo na izradu fotokopija vanjskih dokumenata na zahtjev klijenta', poručili su iz te banke.
Unosno fotokopiranje nije jedini način na koji banke od klijenata zarade 'koju kunu više'. Klijentov gubitak kartice također je jedan od načina kako doći do zarade. Naime, šest vodećih banaka izdavanje nove kartice u slučaju gubitka banke u pravilu naplaćuju 50 kuna, što samo po sebi nije sporno. No Splitska banka posebno je maštovita u naknadama kada im klijent izgubi karticu. Već samu prijavu gubitka ili krađe kartice ta banka naplaćuje 100 kuna. No dodatni financijski stres za klijenta nastaje ako netko pronađe njegovu karticu. Naime, ako izgubljenu karticu pronađe slučajni prolaznik i odnese je u poslovnicu banke, dobiva nagradu od 100 kuna koji se 'skidaju' s računa klijenta koji je izgubio karticu. Valja naglasiti da ostale vodeće banke u zemlji ne navode takvu vrstu naknade. U Splitskoj banci ne vide ništa sporno u tome.
Naplaćivanje stresnih financijskih situacija nije samo posebnost Splitske banke. Ako klijentu Hypo Alpe-Adria Banka institucije poput suda ili Fine blokiraju račun, banka to naplati čak 70 kuna. NO PBZ blokadu računa naplaćuje 10 kuna, a Raiffeisen između 10 i 12 kuna.
Banke u kartičnom poslovanju naplaćuju i neutemeljeno sporenje transakcija po računu. Ako utvrdi da je klijent neopravdano sporio transakciju, Zaba mu naplaćuje 20 posto od iznosa sporne transakcije. Toliko traži i RBA. Valja istaknuti da Raiffeisen naplaćuje 200 kuna i reklamaciju naloga u deviznom platnom prometu. Hypo neutemeljenu spornu kartičnu transakciju naplaćuje 150 kuna, Splitska 100 kuna, a PBZ se zadovoljava sa 75 kuna. Erste naplaćuje najmanje 30 kuna ako je transakcija učinjena u zemlji te 60 kuna ako se transakcija dogodila u inozemstvu. Očekivano ili ne, iz banaka tvrde da je broj slučajeva sporenja transakcija uglavnom zanemariv.
Sudski vještak za financije Davor Banović upozorava da je Hrvatska narodna banka ovlaštena i zadužena za donošenje regulatornih odredbi obvezujućih za sve poslovne banke. 'U to spada i harmonizacija naknada za troškove, pri čemu se ne smije tolerirati da se za isti materijalni trošak naplaćuju različiti iznosi, a pogotovo da je metodologija utvrđenja tih iznosa različita. Neke banke visinu stvarnog materijalnog troška utvrđuju u postotku od novčane vrijednosti na koju se sadržajno odnose, što svakako nije u redu', ocjenjuje Banović.