Pekarnice ga u tim trenucima imaju, čak su im i vrata otvorena, no ne smiju ga prodavati zbog zakonske odredbe da od ponedjeljka do subote ukupno smiju raditi najviše 90 sati. Odnosno najviše petnaest sati dnevno.

Spomenuli smo veće hrvatske gradove jer su u njima desetljećima postojale pekarnice otvorene od 0 do 24 sata i stvar je vrlo dobro funkcionirala. U Splitu ih je, primjerice, bilo nekoliko. Njihovi radnici i radnice nisu se mijenjali godinama, uglavnom su bili zadovoljni radnim uvjetima, a često su se i sami prijavljivali za rad isključivo u noćnoj smjeni. Neki su i vlasnici pekarnica te rade u njima s članovima svojih obitelji. Pola grada zna ih po imenu.

'Imamo kruha, ali ne smijemo ga prodati', čest je odgovor kojim su posljednjih tjedana dočekivali kupce.

Jedna od poznatih pekarnica novom zakonu prilagodila se tako što ga prodaje od 4 sata ujutro do 16 sati i od 19 do 22 sata, druga u sličnim terminima, treća se još uvijek ne snalazi u tome. Jedno vrijeme prisilno su zatvarale svoja vrata u poslijepodnevnim i noćnim satima, no nedavno su očito dopunile svoju registriranu djelatnost i na ugostiteljstvo, pa su sada formalno otvorene od 0 do 24 sata. Ali ne smiju nuditi svoj osnovni proizvod te se on u doba zabrane uklanja s polica.

'Imamo kruha, ali ne smijemo ga prodati. Hoćete kroasan i kavu?' novi je najčešći doček za poslijepodnevne i noćne kupce.

U bizarnom razvoju događaja nakon usvajanja novog Zakona o trgovini u pekarnice se sada odlazi po kolače i osvježenje, a na benzinske crpke - koje su potpuno izuzete iz ovog zakona - ide se kupiti kruh. U problemu su i kiosci, kojima je također nametnuto ograničenje od ukupno 90 sati u periodu od ponedjeljka do subote - osim nedjeljama, tako im je ograničen rad čak i preko tjedna.

Da se svjetski trgovački lanac 7-Eleven, u više desetaka zemalja poznat po tome što njegovi dućani rade non-stop, eventualno pojavi u Hrvatskoj - vrlo brzo zbrisao bi glavom bez obzira.

Tportal je kontaktirao s vlasnicima, direktorima i radnicima nekih pekarnica kojima je Zakon o trgovini zagorčao život i poremetio desetljetnu praksu noćnog rada, no većina nije željela istupati javno iz bojazni da će time sami sebi 'nakačiti' na vrat razne inspekcije. Uglavnom vlada nevjerica zbog činjenice da država njima onemogućava rad, a građanima kupnju osnovne namirnice.

'Načelno razumijemo namjeru zakonodavca da se preciznije regulira rad, no to treba činiti kroz Zakon o radu i još bolje definiranje prava zaposlenih, a tržište je sasvim sposobno regulirati radno vrijeme. Čak možemo podržati zabranu rada nedjeljom, možda to i ima smisla. Ali potpuno je nejasno kako i zašto se došlo do ograničenja od 90 sati od ponedjeljka do subote - a pogotovo zašto su neke trgovine povlaštene u odnosu na druge', rekao nam je jedan od šefova u pekarskoj industriji, očito aludirajući na benzinske crpke koje su dobile privilegij raditi od 0 do 24 sata. I prodavati što god požele.

U cijeloj priči sporan je 57. članak Zakona o trgovini, a koji je do prije dva mjeseca izgledao ovako:

'Trgovac određuje radno vrijeme prodavaonice i drugog oblika trgovine na malo u skladu s ovim Zakonom pri čemu će uzeti u obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje njihovih prava uređenih ovim Zakonom, Zakonom o radu, drugim radno pravnim propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća i ugovorom o radu, posebno u pogledu plaće i naknade plaće, dodataka na plaću, rasporeda i preraspodijele radnog vremena, prekovremenog i noćnog rada, te stanke, dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora.'

Nakon izmjena isti članak glasi:

'Radno vrijeme prodajnih objekata određuje trgovac u razdobljima od ponedjeljka do subote u ukupnom trajanju od 90 sati tjedno, a koje trgovac samostalno raspoređuje', stoji sada u istom članku, u kojemu se potom nižu iznimke poput benzinskih postaja, trgovina na autobusnim i željezničkim kolodvorima te onih u lukama, OPG-ova i slično.

A u pekarnicama - ako nema kruha, jedite kolače.