Iako mu nema ni traga ni glasa više od mjesec dana, zagorski poduzetnik Božidar Gorup (51) našao se u središtu najnovije krize Petrokemije. Zbog toga što mu je HPB blokirao račun, iz posrnulog kutinskog diva zagrmili su sindikalni ratni bubnjevi, političari su krenuli sa svojim svađalačkim folklorom, a sve zbog Gorupa i njegove istoimene umiruće tvrtke koja HPB-u nije vratila dug pa je morala uskočiti Petrokemija kao jamac
Spornih 12 milijuna kuna kutinska tvrtka u ponedjeljak je platila banci. Račun je odblokiran, a time je izbjegnuta i obustava isporuke mineralnog gnojiva poljoprivrednicima čime je prijetio Stožer za obranu Petrokemije
Tvrtka Gorup, koja se nalazi u predstečajnoj nagodbi, s kutinskim poduzećem radi više od 20 godina.
Kao jedan od njezinih najvećih kupaca Gorup je uzimao velike količine gnojiva za što je dobivao višemjesečni poček. Time je, pojednostavljeno rečeno, kreditirao poljoprivrednike koji su uzgajali razne kulture za Gorup. Zatim bi te kulture prodavao na domaćem i stranom tržištu, a dobivenim novcem plaćao dobavljače repromaterijala među kojima je bila i Petrokemija.
Međutim, prodaja nije išla kako je planirano te Gorup sada Petrokemiji duguje 100 milijuna kuna. Kutinska tvrtka najveći je vjerovnik u Gorupovoj predstečajnoj nagodbi.
Ukupno dvije tvrtke odbjeglog zagorskog poduzetnika – Gorup d.o.o. i Gorup stočarstvo, također u predstečajnoj nagodbi – duguju vrtoglavih 350 milijuna kuna.
Božidarov mlađi brat Damir Gorup (49) nije optimističan kad je riječ o opstanku biznisa. Sve poslove sada vodi dugogodišnji Božidarov poslovni partner Zdravko Lenard za kojeg Damir kaže da nema previše iskustva u menadžerskim poslovima.
'Zamislite da dobijete u ruke firmu koja propada, a nikad to niste radili. Bojim se da je to previše za njega', iskreno kaže Damir koji je u obiteljskoj tvrtki bio aktivan do 2007., da bi se nakon teške nesreće na motoru u potpunosti povukao.
Slučaj kutinske Petrokemije naziva znanstvenom fantastikom, jer dok je on radio, ni vreća umjetnog gnojiva nije se mogla dobiti bez avansa. Isto tako mu nije jasno kakav je to bio kredit za koji je Petrokemija jamčila.
'Gledajte, ja sam se uvijek bojao velikih poslova. Nisam htio s tim imati veze iako me brat zvao da se vratim. On je imao opake sposobnosti. Da to nije tako, ne bi mu Petrokemija bila jamac', ističe Damir.
Njegova vjera u bratovljev menadžerski talent pokazuje se ipak pretjeranom. U predstečajnoj dokumentaciji navodi se kako je jedan od glavni uzroka urušavanja Gorupovog biznisa bila upravo nesposobnost da se nosi s nabujalim poslovima. Njegov uspjeh temeljio se na trgovini repromaterijalom, ali se sredinom 2000-tih počeo širiti na stočarstvo (prvo svinjogojstvo, a zatim govedarstvo), obnovljive izvore energije (tvornica biodizela u koju je uložio 10 milijuna eura), a planirao je čak izgraditi zabavni centar Krapinaland
'Posljedica izuzetnog rasta poslovnih aktivnosti bez podrške informacija o profitabilnosti bez adekvatnog ulaganja u ljudske resurse vrlo je brzo prerasla u stihijsko donošenje poslovnih odlukauprave', piše u predstečajnoj dokumentaciji tvrtke Gorup.
Damir se nada kako će mu se brat kad-tad vratiti i objasniti svoje poteze. Kaže da mu se nije javljao.
'Zadnje što znamo od policije je da je viđen na beogradskom aerodromu. Barem znamo da je živ. Prvo sam zbog njega bio tužan, ali sad sam ljut. Neka se pribere i vrati. Ako je nešto loše učinio, za to mora odgovarati', odrješito kaže Damir.
Čitav slučaj njega je, ističe, ojačao i ne srami se više ničeg. 'Nije ugodno kad vam se prezime veže uz takve stvari, ali ja imam svoje ime. Pred svakog mogu stati uzdignute glave. Pogođen sam i ja financijski jer sam jamac za tvrtku. Ali nema veze, platit ću sve. Više me boli kad pročitam da Božidara sada nazivaju milijarderom i tajkunom. To su bedastoće! Jedini luksuz koji je imao je gumeni brod od 4,7 metara i četiri lovačke puške. To vam je sav njegov luksuz!' ističe Damir.
