Predsjednik Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala (EKN) Željko Klaus, za N1 televiziju osvrnuo se na situaciju u Petrokemiji. Bilo je od iznimnog značaja ponovno pokrenuti proizvodnju, zbog čega ulazi u priču turski partner i sve je išlo u nekom pozitivnom smjeru, da bi se nedavno ustvrdilo kako se radi o prevari.
“Da ispravim, ova riječ “prevara”… o tome ćemo vjerojatno razgovarati i u ovom trenutku je ne bih koristio. Prije bih rekao da država, odnosno, oni koji su bili zaduženi za postupak dokapitalizacije, bili vrlo naivni, šlampavi, neodgovorni i napravili nešto nevjerojatno”, počeo je Klaus za N1 pa nastavio:
“Petrokemija je zaustavila proizvodnju u vrijeme covida iz apsolutno objektivnih razloga. Cijene plina otišle su u nebo i to nitko nije mogao plaćati. Petrokemije troši trećinu hrvatskog plina. Ipak, sačuvali smo sva radna mjesta, isplaćivali smo plaće i čekali smo bolja vremena. Na kraju su INA i PPD udio prodali iz svojih razloga. Tu se pojavio turski Yildirim. Osim s Inom i PPD-om, razgovatalo se s državom. Kad se popravila situacija, pokrenuta je proizvodnja. Bilo je u počecima problema, ali sve je došlo na svoje mjesto, prošle godine smo otvorili kolektivne pregovore, podigle su se plaće i poboljšali uvjeti. Počelo je izgledati sve poprilično dobro, ali Yildrim cijelo vrijeme želi veće vlasništvo od 54 posto i vrši pritisak.”
vezane vijesti
Naglasio je da su bili spremni na otkup ili povećati vlasništvo na neki drugi način.
“Zašto su željeli apsolutno vlasništvo, mogu samo nagađati. S obzirom da je bilo nekih neuspjeha, trošili su se ozbiljni novci i krenuli su s očekivanim potezom, trebali su svjež novac. Željeli su izvesti dokapitalizaciju. I tu je bilo problema, ali država je sjela s turskim vlasnicima i donesena je odluka o dokapitalizaciji. To je jedna stroga igra.”
“Da. I što se dešava, rečeno je prikupiti minimalno 70 milijuna eura, a maksimalno 140 milijuna eura. Sjelo se za stol i govorilo tko će koliko uplatiti. Država se obvezala uplatiti određena sredstva, ali da je cilj i zadatak da država zadrži kontrolni paket, 25 posto i jednu dionicu. U tom trenutku država ima 44 posto vlasništva. Osobno sam bio na sastanku s ministrom Habijanom i složili smo se da je Petrokemija strateški važna za državu i poljoprivredu te da će država uplatiti koliko treba da ostane u vlasništvu kontrolnog paketa.”
Što u sindikalnom smislu čini razliku oko vlasništva, pitala ga je novinarka N1 televizije.
“Reći ću nešto što je patetika, 1100 radnika Petrokemije je sudjelovalo u Domovinskom ratu, Petrokemija je iznijela slavonsko ratište i ima tu emotivnih osjećaja prema njoj. Ako netko, jedan koji živi jako daleko, ima apsolutnu vlast, legitimno mu se može učiniti da mu ta firma uopće ne treba i da može s njom učiniti što želi.”
Drugim riječima, država ima alate kako bi intervenirala?
“Ne želim reći da turski vlasnici imaju loše namjere, ali to je poprilično nesigurna situacija. Navodno je postignut dogovor između predstavnika turske kompanije i države da CERP provede dokapitalizaciju kojoj bi država ostalo 25 posto i jedna dionica, ali tu dolazimo do nevjerojatne situacije. Odmah prvi dan, kad je počela uplata, je CERP u ime države uplatio 12,5 milijuna eura, vjerojatno pod pretpostavkom da su se dogovorili. Bilo je to vrlo naivno i treći dan turski vlasnik uplaćuje mnogo više i država pada na ispod 20 posto vlasništva.”
Tako nešto se čini podosta čudno da bi bilo samo nesmotreno?
“Reći ću samo da je napravljen takav propust da za njega netko mora odgovarati. Zamislite, imate 44 posto vlasništva, uplaćujete 12,5 milijuna eura i padate na 19 posto. Zašto nismo prodali Turcima 20 posto, koje su željeli kupiti?”
