Dakle, na četiri kune doprinosa koji se uplaćuju u drugi stup dolazi jedna kuna koja odlazi. Glavnina tog novca vraća se u državni proračun. Šest od deset radnika koji su osiguranici drugog stupa i odlaze u mirovinu vraća se u prvi mirovinski stup, odnosno pod okrilje državnog mirovinskog sustava jer im je to povoljnije, piše Večernji list.

Njih 40 posto ostaje u drugom stupu, iz kojega trenutačno oko sedam tisuća umirovljenika svaki mjesec prima dio mirovine drugog stupa. Ima li se na umu da imamo više od 1,2 milijuna umirovljenika, tih sedam tisuća dvostupnih mirovina doista je malo. S vremenom bi se njihov broj trebao povećavati jer zaposleni već 20 godina 5 posto svojih mirovinskih doprinosa uplaćuju u drugi stup, a sljedećih godina slijedi prvi jači val umirovljenja osoba rođenih krajem 50-ih i na početku 60-ih godina prošlog stoljeća.

Sada je na računima osiguranika drugog stupa 130,5 milijardi kuna, što je veliki novac koji bi trebao podebljati primanja budućih generacija umirovljenika. Dosadašnje iskustvo je takvo da se štednja u drugom stupu uglavnom ne isplati radnicima čija su primanja znatno niža od prosječne plaće u zemlji, a to je otprilike 60 posto zaposlenih.

Da ne bi postali socijalni slučajevi kad odu u mirovinu, radnicima s malim plaćama dodaje se razlika do najniže zagarantirane mirovine, (sada 71 kuna po godini staža za starosnu mirovinu), u prosjeku oko 700 kuna. Propis je takav da se ta razlika do najniže mirovine osigurava samo ljudima koji se vrate u prvi stup.

Hoće li se s vremenom stanje s isplativošću štednje u drugom stupu promijeniti, vidjet će se, no od ovakvog raspleta velike reforme kratkoročno najviše koristi ima državni proračun, jer se sva mirovinska štednja osoba koje se vraćaju pod okrilje države uplaćuje u proračun.