DORH tvrdi da su okrivljeni direktori znali da mjenice nisu izdane za robu, već temeljem ugovora o financijskom zajmu s Agrokorovim kompanijama. Okrivljenici bi potom prodali mjenice faktoring kućama, a novac koji bi dobili od njih proslijedili bi natrag u Agrokor i tako ga prikriveno kreditirali.

Optužnice su podignute protiv ljudi iz Kraša, Sokol Marića, Tiska, Konzuma, Agrofructusa, AWT Internationala, Unexa i Granolija, a neslužbeno se doznaje da među okrivljenicima nema nekadašnjeg 'gazde' Ivice Todorića.

Za komentar cijele priče upitali smo Maricu Vidaković, prokuristicu Kraša koja je cijelo vrijeme krize u Agrokoru bila na braniku dobavljača koncerna. Kratko nam je odgovorila da ona nije među optuženima i da nema komentara.

U razdoblju od sedam godina okrivljenici su ispred svojih kompanija potpisali ukupno 3070 lažnih mjenica i predali ih na otkup faktoring kućama. Zašto se to sve događalo? Najjednostavnije rečeno, Agrokor je prije pet godina, prilikom preuzimanja Mercatora, već bio prezadužen te je došao do limita u svim važnijim bankama.

Kako im je stalno trebao svjež novac, jedan od načina njegova izvlačenja bile su mjenice. Cijeli posao prilično je jednostavan - primjerice Konzum izdaje mjenicu Sokol Mariću (koji je zbog mjenica i duga od 140 milijuna kuna otišao u predstečaj), a Sokol Marić potpisuje tu mjenicu i nosi je faktoring kući kako bi je prodao za nešto manju vrijednost.

Faktoring kući to je prilika za zaradu jer ona privremeno preuzima rizik naplate, recimo čeka 90 dana da Agrokor podmiri dugovanje. Ako Agrokor ne podmiri dug, faktoring kuća kuca na vrata Sokol Marića i naplaćuje se od njega. Cijela shema koju je Ivica Todorić vodio s dobavljačima i lažnim mjenicama relativno je dobro funkcionirala sve dok Agrokor nije posve stao s isplatom prema faktoringu, zbog čega je niz dobavljača zapao u probleme, završio u blokadi, a neki u stečaju i predstečaju.

Drugo je pitanje zašto su dobavljači Agrokora, velike tvrtke poput Kraša, Granolija, Francka i Sokol Marića, pristali na takve mutne poslove? Dio odgovora ponovno je dao vlasnik Sokol Marića, Zlatko Marić, tvrdeći da ga je Ivica Todorić, sa sinovima Antom i Ivanom, prisilio da potpiše takve papire. Isto vjerojatno vrijedi i za tvrtke poput Kraša ili Francka, kojima je Todorić mogao postavljati razne uvjete, što na temelju duga za stvarno primljenu robu, što na temelju prisutnosti na policama Konzuma, tada najjačeg prodajnog lanca u zemlji.

Velik broj domaćih prehrambenih tvrtki, valja podsjetiti, koristio je Konzum kao glavni kanal prodaje te se njihovi direktori nisu ni trudili tražiti druge kanale ili su planirali proboj na druga tržišta. Takvi Todorićevi 'strateški partneri' imali su specijalan tretman i bili su zaštićeni od konkurencije sve do blokade Konzuma, kada im je postalo jasno da bi mogli preko noći nestati s tržišta.

Podsjetimo, prije više od godinu i pol počela su spektakularna uhićenja 12 Agrokorovih menadžera i Ivice Todorića, a koji se od ruke pravosuđa neko vrijeme krio u Londonu. Istraga u aferi Agrokor još uvijek traje i mogla bi potrajati još neko vrijeme zbog složenog posla financijskog vještačenja Agrokorovih poslovnih knjiga. Ivica Todorić, za razliku od šutljivih dobavljača, prokomentirao je dizanje optužnice protiv 29 direktora u aferi Mjenice u svojem stilu na društvenoj mreži Twitter:

'Nije im bilo dovoljno uništiti glavnu regionalnu kompaniju Agrokor, predati plodnu Slavoniju strancima i ugasiti industrijsku proizvodnju, sada treba uništiti i sve ostale perjanice hrvatskog gospodarstva, sve koji dodaju novu vrijednost u ovu trulu, korumpiranu državu.'