Prošlog tjedna francuski su zastupnici donijeli neobvezujuću rezoluciju kojom pozivaju svoju vladu da zamrznutu rusku imovinu iskoristi za 'financiranje vojne pomoći Ukrajini i njezine obnove', i to ne samo kamate koje ona generira, već i sam glavni iznos.

Sjedinjene Američke Države i Kanada već su donijele zakone kojima svojim vladama daju ovlast za konfiskaciju zamrznute ruske imovine. U posljednjim danima mandata Bidenova administracija nastojala je uvjeriti europske saveznike da učine isto s tim ruskim sredstvima.

Određeni pomak dogodio se prošlog tjedna, kada je Europski parlament usvojio rezoluciju kojom se poziva na oduzimanje zamrznute ruske imovine radi 'obrane i obnove' Ukrajine. O samom tekstu rezolucije još se nije glasalo u nacionalnim parlamentima država članica.

EU već koristi kamate od zamrznutih sredstava kako bi se pokrili višemilijunski zajmovi Ukrajini. No europske vlade i dalje oklijevaju s konfiskacijom kapitala. Prema riječima britanskog premijera Keira Starmera 15. ožujka, riječ je o 'kompleksnom pitanju', prenosi CNN.

Planina novca

Zabrinutost je dvostruka — pravna i ekonomska.

'Ne diramo tu rusku imovinu', izjavila je prošle srijede glasnogovornica francuske vlade Sophie Primas, upozoravajući da bi takav potez mogao stvoriti opasan presedan te obeshrabriti strana ulaganja u Europi. Ipak, vlada istražuje pravne načine za eventualno korištenje tih sredstava.

Argument ide ovako: zemlja poput Kine, svjesna da bi mogla biti izložena europskim sankcijama u slučaju invazije na Tajvan, mogla bi se suzdržati od ulaganja u regiju. Zapravo, Rusija već godinama premješta svoja službena sredstva iz SAD-a, očito strahujući od posljedica agresija u Ukrajini i Gruziji.

Povijesni presedani

Postoje i povijesni presedani za ovakvu vrstu akcije: SAD je nakon Drugoga svjetskog rata zaplijenio njemačku imovinu, a učinio je to i s afganistanskom te iračkom imovinom. Na to podsjeća profesorica Olena Havrilčuk, ekonomistica sa Sveučilišta Panthéon-Sorbonne u Parizu, dodajući da Moskva nije imala isti strah od Europe.

U posljednjim godinama europske središnje banke izražavale su zabrinutost — premda diplomatski sročenu — da bi zapljena stranih sredstava mogla narušiti status eura kao rezervne valute, rekla je Havrilčuk za CNN.

Ipak, kontinuirana podrška Ukrajini i dalje će opterećivati europske proračune - a kamate na ruska sredstva to neće znatno ublažiti. To je realnost koju će europski porezni obveznici morati prihvatiti, rekla je Havrilčuk, ako se odbaci ideja o potpunoj konfiskaciji ruskog kapitala.

Havrilčuk vjeruje da Rusija, kao nuklearna sila, nikada neće pristati platiti ratnu odštetu kroz mirovni sporazum. Stoga Ukrajina svoju nadu polaže upravo u sredstva koja se već nalaze u rukama Zapada.

'Svijetom ne upravljaju samo ekonomisti', rekla je. 'Međunarodno pravo prije svega postoji zbog pravde, a ne isključivo zbog zaštite vlasničkih prava.'

Pravne dvojbe

Europsko oklijevanje oko zapljene – ne samo zamrzavanja – ruske imovine proizlazi iz jednog od temeljnih načela međunarodnog prava: imuniteta državne imovine u inozemstvu od zapljene.

Zato bi pravno opravdanje za konfiskaciju glavnice bilo od presudne važnosti, izjavio je za CNN Frédéric Dopagne, profesor međunarodnog javnog prava na Sveučilištu u Louvainu u Belgiji. Reparacije za štetu koju je Rusija nanijela Ukrajini i jačanje ukrajinskih obrambenih kapaciteta najjači su pravni argumenti koje Europa može iznijeti, dodao je.

Kada je SAD 2024. donio dvostranački Zakon o obnovi ekonomskog prosperiteta i mogućnosti za Ukrajince, njime su opravdali svako oduzimanje ruske imovine na američkom tlu, a s ciljem obnove Ukrajine. Istodobno, francuski su zastupnici prošle srijede izglasali amandman kojim se iz neobvezujuće rezolucije izričito uklanjaju odredbe koje bi omogućile korištenje ruske imovine za financiranje obrane same Europe.

S obzirom na to da se otprilike dvije trećine svih zamrznutih ruskih sredstava nalazi unutar EU-a, ulozi - i potencijalne koristi - daleko su veći za europske vlade nego za američke. Dopagne ističe da europsko oklijevanje proizlazi i iz činjenice da ne postoji povijesni presedan za to.

Nakon Prvoga i Drugoga svjetskog rata poražena Njemačka bila je obvezna platiti odštetu temeljem međunarodnih sporazuma. No s obzirom na to da čak ni kratkoročni prekid vatre nije na vidiku, bilo kakav poslijeratni dogovor s Rusijom trenutačno je malo vjerojatan, upozorava Dopagne.

Stoga se postavlja pitanje za zapadne donositelje odluka: 'Možemo li uopće govoriti o reparacijama ako nemamo mirovni sporazum?' kaže Dopagne. 'Bio bi to presedan', dodaje, 'ali nije nemoguć.'

Potreban jednoglasan pristanak

Argumenti još nijedne strane u raspravi nisu prevagnuli.

Zemlje poput Belgije, koja drži lavovski udio zamrznute ruske imovine (oko 193 milijarde dolara, prema ukrajinskom think tanku Institutu zakonodavnih ideja), i dalje su neodlučne. Ključna bi im pritom bila podrška gospodarskih sila poput Njemačke za šire prihvaćanje unutar EU-a.

Gotovo je sigurno da bi svaka akcija na razini Unije zahtijevala jednoglasan pristanak država članica, što je teško ostvarivo s obzirom na političku bliskost Mađarske i Slovačke s Moskvom.

Američki dužnosnici iz Bidenove administracije nadali su se da će ruski zamrznuti novac poslužiti kao sredstvo pritiska u mirovnim pregovorima, prisiljavajući Putina da sjedne za stol. No s obzirom na entuzijazam Donalda Trumpa prema Moskvi i prve naznake mogućeg mirovnog procesa nakon tri godine rata, europska konfiskacija ruskog novca vjerojatnije bi ugrozila nego potaknula pregovore.

Za sada se čini da je moskovsko 'gnijezdo novca' još uvijek sigurno - i barem izvan dohvata europskih ruku.