O tajnovitim pregovorima između državnog Plinacra i ruskog Gazproma o trasi budućeg plinovoda Južni tok danas se zna samo da oni traju. Obje tvrtke ne žele otkriti dogovara li se prolaz tranzitnog pravca kroz Hrvatsku, plinovoda kojim će Rusija u Europu od 2015. godišnje izvoziti 63 milijarde prostornih metara plina, ili će u Hrvatsku ulaziti samo dobavni pravac iz susjedne Mađarske. Dok javnost nagađa da u Mađarskoj ima nekih problema, koje navodno Rusi žele maknuti skretanjem tranzitnog pravca u Hrvatsku, predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin Miljenko Šunić u razgovoru za tportal kaže da su najvažniji uvjeti koje će Hrvatska ispregovarati, jer će kroz plinovod osim plina teći još geopolitika i spekulacije
S Južnim tokom za dobavu plina Europi utrkuje se još nekoliko plinovodnih projekata, poput Nabucca, kojim konzorcij pod vodstvom austrijskog OMV-a Europu želi opskrbljivati plinom iz Azerbajdžana. Koji je projekt najpovoljniji za Hrvatsku?
Svaki je plinovod, koji prolazi kroz našu zemlju, dobrodošao, ali mora biti bez nekih posebnih uvjeta odnosno u skladu s pravnom tečevinom EU. To znači da investitori, bilo strani ili domaći, ne smiju uvjetovati i nametati pravila korištenja njegovih kapaciteta. Uvijek moramo razmišljati što će raditi naš plinski transportni sustav, snage 6,5 milijardi prostornih metara plina godišnje, a koji je gotovo u potpunosti izgrađen. Nismo protiv gradnje Južnog toka, Nabucca i ostalih plinovoda koji se utrkuju u dobavi plina prema Europi. Svi moraju znati da će, realizacijom dobavnog plinovoda, uz plin doticati i geopolitika i spekulacije. Zato se, od takvih razarajućih elemenata, moramo zaštiti već prije samog početka izgradnje odnosno, tijekom pregovora i eventualnog sklapanja ugovora.
Kakav treba biti interes Hrvatske s obzirom na to da imamo vlastitih izvora plina?
Ako ikome sada treba plina, onda je to Hrvatska. Treba biti vrlo oprezan kod planiranja uvoza energije, pa čak i ugljena za TE Plomin, jer što će transportirati naš plinski sustav? Naši proizvodni kapaciteti zadovoljavaju 70 posto domaćih potreba za plinom, dakle trebamo još 30 posto. Valja znati da nismo dovoljno istražili domaća ležišta. U Slavoniji su polja istražena starom tehnologijom. Također nismo dovoljno istražili ni srednji ni južni Jadran. U međuvremenu je tehnologija izuzetno uznapredovala, a njezinom primjenom moguće je realizirati daleko veću proizvodnju u budućnosti. Gradimo mrežu kapaciteta 6,5 milijardi prostornih metara plina, a koristimo polovicu. Izgradili smo interkonektore sa susjednim zemljama poput Mađarske, ali se ne koriste. Gdje je tu efikasnost?
Imate li prijedlog kako povećati efikasnost?
Problem je nepostojanje domaćih skladišta plina. Zalažem se za izgradnju LNG terminala, koji bi imao ulogu skladišta i služio za pokrivanje vršne potrošnje. Plin u obliku LNG-a možemo uvijek uvesti, to je otvoreno tržište, po tržišnim uvjetima, od raznih dobavljača i uskladištiti ga. Viškovi se mogu izvoziti kroz naš transportni sustav.
Ali planovi o gradnji LNG terminala stali su krajem 2010., nekoliko mjeseci nakon što su Plinacro i HEP osnovali zajedničku tvrtku LNG Hrvatska koja je trebala sudjelovati u međunarodnom konzorciju Adria LNG za izgradnju LNG terminala. Pregovori o tom ulasku zaustavljeni su, jer je konzorcij realizaciju projekta odgodio 'do daljnjega'. To je bio jedan od glavnih energetskih projekata prošle Vlade, a aktualna pozornost usmjerava na gradnju Plomina C.
LNG terminal ne isključuje gradnju Plomina C, ali ako će se u njemu trošiti ugljen onda se može postaviti pitanje što ćemo transportirati našim plinskim sustavom te kako ćemo ga efikasno koristiti? Upravo nam je, radi što veće energetske nezavisnosti potreban energetski miks, ali sastavljen od domaćih energenata. Ovo je pitanje strateških kapaciteta - jedno su rezerve, a drugo je mreža preko koje se uvijek može uvesti energija, ali pitanje je pod kojim uvjetima i po kojoj cijeni?
Znači li to da bi bolji energent za Plomin C bio plin umjesto ugljena u kontekstu pregovora oko izgradnje plinovoda Južni tok u Hrvatskoj?
Ako će se u Plominu koristiti ugljen tada se postavlja pitanje što ćemo s plinskim transportnim sustavom? Možda vlada neko čudno razmišljanje da zarađeni novčani prihod od tranzita plina putem Južnog toka treba dugoročno usmjeriti u plaćanje uvoza ugljena za potrebe TE u Plominu? Ako pored Plomina prolazi naš plinovod, a u prostornom planu je predviđen objekt na plin, tada imamo izuzetnu šansu iskoristiti vlastitu energetsku infrastrukturu i zapostavljene potencijale. Također moramo uzeti u obzir i želje samih Istrijana koji također zagovaraju plinsku opciju. Nema razloga da im ne omogućimo takvo, po svemu sudeći, najrazumnije rješenje, jer je uvozna struja iz obnovljivih izvora skuplja od struje i iz plina i ugljena.
