Pod prismotrom će se naći veliki trgovci, čiji prihodi prelaze 100 milijuna kuna, ali i veliki otkupljivači i prerađivači s više do 50 milijuna kuna prometa.

Zakonsko reguliranje nepoštenih trgovačkih praksi na tragu je preporuka Europske komisije kojima se nastoji potaknuti države članice da pronađu načine da zaštite male proizvođače hrane od njihovih trgovinskih partnera koji su, u usporedbi s njima, nerijetko puno veći i jači poduzetnici.

Na listu nepoštene trgovačke prakse uvršteno je dvadesetak različitih novčanih i drugih oblika naknada koje trgovci naplaćuju proizvođačima da bi njihove proizvode stavili na svoje police.

Između ostaloga, kazne se previđaju za trgovca koji naplaćuje usluge koje nisu jasno istaknute i specificirane na izdanom računu ili ako naplaćuje nerazmjerno visoke ugovorne kazne. Također, sankcionirat će se naplata naknada za uvrštavanje proizvoda koji se već nalaze u prodajnoj mreži trgovca kao i zahtijevanje vraćanja isporučenih, a neprodanih proizvoda dobavljaču, odnosno zahtijevanje plaćanja naknade za zbrinjavanje takvih proizvoda.

Nije dopuštena ni naplata naknade za dostavu proizvoda do prodajnog mjesta ili skladišta kao i naplata naknade za čuvanje i manipulaciju (logistički rabat). Trgovci više neće smjeti od dobavljačima tražiti da sudjeluju u financiranju preuređenja i prodajne i logističke mreže. Nepoštenom tržišnom praksom smatrat će se i naplata naknade za umanjeni promet ili umanjenu maržu trgovca uslijed smanjene prodaje kao i uvjetovanje ugovora s dobavljačem izradom proizvoda njegove privatne marke.

Na udaru su se našle i dampinške cijene kojima pribjegavaju neki trgovački lanci u osvajanju tržišta. Stoga se zabranjuje prodaja proizvoda ispod nabavne cijene, osim kada je riječ o proizvodima pred istekom roka trajanja, odnosno potpunoj rasprodaji zbog zatvaranja lokala.

Dragan Munjiza, konzultant koji dobro poznaje trgovački sektor, smatra da je ovaj zakonski prijedlog veliki napredak u odnosu na sadašnje stanje. 'Bitno je da se pojednostave pregovori između dobavljača i trgovaca te da se iskorijeni dampinška politika koja je prisutna kod pojedinih trgovačkih lanaca', smatra Munjiza.

Ističe da veliki trgovci, koristeći svoj dominantni položaj, a kako bi pokrili investicije u širenje mreže, sve veći dio troškova prebacuju na leđa dobavljača.

'Svakako bi bilo dobro da se u pregovorima između trgovaca i dobavljača dogovara neto cijena, a ne da bude još 17 različitih rabata', pojašnjava Munjiza. Pritom ističe da trgovcima ipak treba ostaviti prostora za tzv. super rabate vezane uz količinsku realizaciju.

Kada je riječ o položaju malih proizvođača, Munjiza smatra da se on ovim zakonom neće značajnije popraviti. 'Ono što je veliko i jako, uvijek dominira u pregovorima, ali dobro je da se razvija svijest da male proizvođače treba zaštititi. Ipak, u konačnici proizvođače najbolje štiti kvaliteta proizvoda', zaključuje Munjiza.

Zakonom se strogo propisuje oblik i obvezni sadržaj ugovora između dobavljača s trgovcem te primarnog proizvođača s otkupljivačem (prerađivačem). Tako se u ugovoru moraju nalaziti odredbe vezane uz nabavnu cijenu, kvalitetu proizvoda, uvjete i rokove plaćanja te uvjete isporuke.

Nadzor i određivanje kazni provodit će Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. U slučaju kršenja zakonskih odredbi, AZTN će moći kazniti nepoštenog trgovca novčanom kaznom i to do 3 milijuna nadzoru za pravnu osobu i milijun kuna odgovornu fizičku osobu. U slučaju ponavljanja nepoštene prakse kazna se može popeti do 5 posto vrijednosti ukupnog prihoda.

Premda postoje sumnje da AZTN s postojećim kapacitetima može efikasno nadzirati tako veliki broj tržišnih sudionika, Munjiza smatra da nije ključan broj nadzora. 'Bitno je da budu strogi, poduzetnici se brzo prilagođavaju kada vide kazne koje propisuje AZTN za počinjene prijestupe. Dobar primjer za to su kazne koje su neki poduzetnici morali platiti zbog dogovaranja cijena', zaključuje Munjiza.