U proteklih nekoliko godina često se moglo čuti da se Srbija ubrzano ekonomski razvija. Čak je i sam predsjednik Aleksandar Vučić u nekoliko navrata izjavio da je Srbija 'ekonomski tigar', naglašavajući da se brže razvija i od Hrvatske.

Na prvi pogled to zaista tako djeluje. Mreža autocesta, željeznička pruga po kojoj vlakovi voze 200 kilometara na sat, deseci novih tvornica (LingLong u Banatu i Siemens u Kragujevcu, primjerice), Beograd na vodi... No sve su to rezultati stranih investicija, mahom europskih i kineskih, koje su u padu.

Što će biti sa srpskom ekonomijom u budućnosti, teško je reći. MMF je procijenio da Srbija uspješno provodi sve zadaće u okviru dogovorenog ekonomskog programa, zbog čega im je treći put odobren Instrument za koordinaciju politika, što znači dodatnih otprilike 400 milijuna eura, piše Nova ekonomija.

'Stvari se brže mijenjaju'

Osim toga, Svjetska banka je procijenila da će im BDP ove godine rasti za 3,8 posto na godišnjoj razini, poglavito zbog rastućih sektora graditeljstva i usluga, a da bi se u srednjem roku rast gospodarstva trebao kretati oko četiri posto. Za usporedbu, BDP Hrvatske će, po Svjetskoj banci, ove godine rasti za 3,5 posto, ali će se u sljedećim godinama usporiti - na tri posto 2025. i 2,8 posto 2026. godine. Ipak, nominalno gledajući samo po kriteriju BDP-a, koji je političarima s obje strane granice vrlo drag podatak, Hrvatska je jača. Naime lani je BDP po glavi stanovnika u Lijepoj Našoj iznosio 20.239 eura, što je otprilike 75 posto europskog prosjeka, a u Srbiji je iznosio 10.495 eura.

'Mislili smo da zaostajemo za Hrvatskom 20 ili 30 godina. Stvari se mnogo brže mijenjaju. U kvaliteti života i u primanjima zaostajemo za Hrvatskom u ovom trenutku, prema našim procjenama, u različitim sferama, između četiri i šest godina. Za četiri godine imat ćemo prosječnu plaću u Srbiji od 1400 eura', poručio je Vučić tamošnjim medijima prošle godine.

No pojedini ekonomski analitičari i stručnjaci upozoravaju da se taj rast srpske ekonomije, kakav god on bio, drži na staklenim nogama i da će tamošnja ekonomija za četiri godine 'udariti u zid'. Pritom navode nekoliko razloga. Iako u svojoj analizi 'Privredni rast Srbije: determinante i budući izgledi' autori Pavle Petrović, Danko Brčerević i Slobodan Minić priznaju da srpsko gospodarstvo raste brže nego u zemljama srednje i istočne Europe, zaključuju da do toga dolazi zbog povećanja kapitala, a ne produktivnosti ili tehnološkog napretka. Pritom se, kažu, sve to temelji na kvantiteti, a ne na kvaliteti.

Izdašne i problematične investicije

Ističu da se ekonomski rast Srbije temelji na investicijama. Pritom su investicije države i javnog sektora činile ukupno 60 posto svih investicija u zemlji, 30 posto su zauzele strane investicije, a svega 10 posto tamošnji privatni sektor. Prema podacima Narodne banke Srbije, lani su strane investicije u Srbiju iznosile 4,52 milijarde eura, od čega je trećina stigla iz Kine. Problem je to što sve investicije odlaze u 'tradicionalne' grane gospodarstva, a ne u razvoj novih tehnologija ili gospodarskih sektora. Pod 'tradicionalne' grane gospodarstva spada i graditeljstvo, a ono je trenutno nositelj svih ulaganja. No kad se izgrade paviljoni za EXPO, nacionalni stadion, Beograd na vodi, autoceste, pruge i metro, pitanje je u što će se dalje investirati.

'Ovakve strane izravne investicije od Srbije neće napraviti razvijenu zemlju, a pitanje je i hoće li ostati velike. One ne idu u napredne grane, nema širenja znanja i tehnologija na domaću ekonomiju', prenosi Forbes mišljenje ekonomista Pavla Petrovića.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Milojko Arsić istaknuo je da je Srbija 1870. godine bila na 30 posto njemačkog bruto dohotka, a sad je na 40 posto. Stoga je zaključio da se u proteklih 150 godina uopće nije približila zapadnom standardu, prenosi Poslovni dnevnik.

Potencijalna vanjskotrgovinska kriza

Petrović, Brčerević i Minić u svojoj analizi upozoravaju i na potencijalnu vanjskotrgovinsku krizu, a koja će, ako se dogodi, biti potaknuta rastućim trgovinskim deficitom te bi on već ove godine mogao imati udio u ukupnom BDP-u od čak pet posto.

'On je dosad financiran snažnim priljevom direktnih stranih investicija. Problem je to što one izvlače sve više novca iz Srbije, rastu odljevi od dividendi i uskoro će se izjednačiti s priljevima od stranih investicija', zaključuju autori studije.

Problem je to s kojim se suočava i Hrvatska. Prema podacima DZS-a, vanjskotrgovinski deficit je u prvih devet mjeseci ove godine iznosio 13,9 milijardi eura, a pokrivenost uvoza izvozom 55,8 posto, što je 0,6 posto manje nego u istom razdoblju lani. Pritom je tek neznatno rasla količina i vrijednosti izvezene robe, a s druge su strane jako porasle vrijednosti i količina uvezene robe, naročito iz članica Europske unije.

Treći problem je nagli rast plaća koji, zapravo, koči daljnje investicije. Naime Srbija je bila privlačna stranim ulagačima dok joj je radna snaga bila jeftina, a porezna davanja mala.

'Kumulativno su od 2019. do 2023. godine plaće realno rasle 18,2 posto, a produktivnost je istovremeno porasla 14,8 posto. U 2024. se taj trend zaoštrava, pa su plaće rasle 9,2, a produktivnost manje od četiri posto. To je na srednji rok neodrživa situacija jer plaće ne bi trebale rasti brže od produktivnosti. Takav trend će kočiti ekonomiju i destimulirati investicije', upozorio je Petrović prošloga mjeseca, prenosi Forbes.

Naveo je da je prosječna plaća od 2017. do ove godine u Srbiji narasla s 395 na oko 850 eura (u listopadu 821,78 eura, prema podacima Statističkog zavoda Srbije, op.a.), ali da je realno u dinarima rasla 40 posto, mahom zbog visoke inflacije. Za usporedbu, prosječna plaća u Hrvatskoj trenutno iznosi 1322 eura. Prije sedam godina iznosila je 1068,68 eura, što potvrđuje Vučićeve teze o tome da Srbija brže raste od drugih zemalja, pa i od Hrvatske.

Problematično jačanje valute

Govoreći o realnom rastu plaća u dinarima, treba reći i da je ta valuta naglo ojačala zahvaljujući upravo investicijama. No kako one trenutno pokrivaju vanjskotrgovinski deficit, razloga za zabrinutost nema. Kad se investicije u Srbiju smanje, a sva je prilika da će se to morati dogoditi, nastat će problem jer gospodarstvo neće moći generirati dovoljnu vrijednost da pokrije rastući vanjskotrgovinski deficit. S time bi u dogledno vrijeme problema mogla imati i Hrvatska, s obzirom na rast vanjskotrgovinskog deficita od čak milijardu i pol eura u godinu dana.

Osim toga, naglasili su ekonomisti, daljnja državna ulaganja i rast ukupnog deficita na tri posto BDP-a sljedeće godine mogli bi potaknuti inflaciju, a ona je ionako rasla brže nego u Europi. Krajem 2022. iznosila je naime više od 16 posto. U tom je razdoblju u Hrvatskoj došla do 13,5 posto. Trenutno je inflacija kod nas na razini od otprilike 2,2 posto dok je u Srbiji na 4,5 posto.

Zaposlenost je također važan faktor procjene uspješnosti nekog gospodarstva. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa nezaposlenosti u trećem kvartalu ove godine pala je na pet posto, a zaposlenih je 69.000 više nego u istom razdoblju lani, dok je u Srbiji stopa nezaposlenosti 8,1 posto, uz samo 4910 više zaposlenih ljudi.

Petrović je istaknuo i da otprilike jedan posto radno aktivnog stanovništva Srbije, odnosno oko 40.000 ljudi, godišnje emigrira u inozemstvo. Razlozi za to su, kako je rekao, slabost institucija i visoka korupcija. U nas je taj broj pak znatno niži, s blagom tendencijom povratka građana iz inozemstva. Problem je i zaduženost, koja je u Srbiji za godinu dana porasla za čak 9,1 posto.