Energetske zajednice građana u Hrvatskoj još nisu zaživjele zbog brojnih zakonskih prepreka. U Europi su one sve češća pojava. Donosimo priču iz Belgije, u kojoj je u rujnu prošle godine u gradu Mechelenu pokrenuta prva energetska zajednica u toj zemlji
U razgovoru za The Brussels Times, direktor projekta, profesor Thierry Coosemans i voditeljica projekta Rebecca Hueting izjavili su da su zajednice ključne za zeleniju europsku energetiku.
'Članovi zajednice rade skupa na proizvodnji lokalne obnovljive energije koja se također troši lokalno - u biti stvaraju se mali energetski otoci. Tim se otokom tada upravlja kao malom mrežom u suradnji s većom vanjskom mrežom', objasnio je Coosemans.
U praksi članovi zajednice mogu biti obični građani, ali i poduzeća ili lokalne vlasti. Njezina najveća prednost je u tome što svi dionici dijele troškove ulaganja u obnovljive izvore energije umjesto da ih sami plaćaju.
Energetska zajednica u Mechelenu okuplja 70 kuća i 15 stanova koji se opskrbljuju električnom energijom sa 729 solarnih ploča na svojim krovovima. Struju plaćaju 0,16 €/kWh, što je znatno manje od socijalne cijene od 0,23 €/kWh i daleko povoljnije od 0,60 €/kWh, kolika je prosječna cijena struje u Belgiji.
Članstvo u zajednici je dobrovoljno i svatko iz nje može izaći u bilo kojem trenutku. Naravno, što su zajednice veće, to su otpornije na volatilnost tržišta.
Energetske zajednice također su manje ovisne o vanjskim izvorima energije i potencijalnom povećanju cijena koje može dovesti do toga. 'Cijena ovisi o tome koliko energije možete proizvesti i koliko potrošite. Što se troškovi učinkovitije dijele, to je isplativije biti dio energetske zajednice', rekao je Coosemans.
Povrh toga, članovi zajednice svjesniji su koliko se energije proizvodi i svoju potrošnju mogu lakše prilagoditi količini dostupne energije. 'Gotovo da nije važno ono što se događa na europskom tržištu, već samo ono što se događa na vašem otoku', kaže.
Potencijalne uštede ovise o različitim čimbenicima, od toga koliko su ljudi spremni uložiti unaprijed do geografskog položaja. 'Razlika može biti u rasponu od jedan do 30 posto. Lako je ako živite negdje gdje ima puno vjetra ili sunca, ali će biti puno teže ako nemate ni jedno ni drugo', napominje Coosemans.
U Belgiji bi pokrivanje krova obiteljske kuće solarnim pločama obično trebalo biti dovoljno za godišnju potrošnju električne energije. 'Ali ako je ta kuća stambena zgrada s pet katova, ta se energija mora podijeliti s pet – što znači da će pokriti samo 20 posto troškova svakog kućanstva', objašnjava Hueting.
Moguća je manja, modularna organizacija energetskog tržišta, a u tome će ulogu imati energetske zajednice distribucijom energije u manjim jedinicama, dodao je Coosemans, ističući: 'Budućnost će biti mješavina centralizirane i lokalno proizvedene energije. I dalje će nam trebati osnovna opskrba, ali to diversificira tržište energije.'
Finska već proizvodi više od 70 posto svoje električne energije iz lokalnih i raznolikih izvora, a kao rezultat toga bila je manje pogođena energetskom krizom nakon ruske invazije na Ukrajinu.
'Zamislite da su obnovljivi izvori energije (kao što su solarni paneli ili vjetroturbine) instalirani na svakom krovu u Europi. Ako se oni implementiraju do maksimalnog potencijala, mogli bismo imati 50 posto naše energije iz lokalno proizvedenih obnovljivih izvora', rekla je Hueting te vjeruje da bi se 20-30 posto obnovljive električne energije moglo proizvoditi unutar energetskih zajednica.
Coosemans i Hueting ističu da već sad solidarnost igra veliku ulogu u osiguravanju energetske sigurnosti. 'Mnogi ljudi ne shvaćaju da oni već plaćaju za vaš priključak na mrežu, a vi plaćate za njihov.'