'U ovom času se nema što pametno reći i otprilike takvim argumentima se može obrazložiti i ova povećanja potrošnja ugljena. Kad je kriza, a ova energetska kriza je došla vrlo neočekivano, osobito za Europu, koja je ušla u geopolitički sukob bez da je imala jasnu sliku što znači energija i što će značiti sankcije prema Rusiji, ovo su posljedice. Drugim riječima, EU ne može vrlo brzo restrukturirati potrošnju da napusti ruske izvore povoljnije primarne energije nafte i plina da se ne osloni na ugljen. Energetska tranzicija je moguća i izvediva tek uz znatna ulaganja i tek nakon nekoliko godina, desetak godina, ne nakon šest ili sedam mejseci', govori Dekanić za N1.

'Ako se sjetimo vremena prije Pariškog sporazuma, i ako se sad pogledaju grafikoni cijena energije, negdje nakon Pariškog sporazuma povećala se proizvodnja i pale su cijene nafte i plina. Cijene plina su prije prošle jeseni bile na najnižim razinama u zadnjih 10 godina. SAD su dugoročnije planirale, EU je uletila u krizu u kojoj je iznenadni napad Rusije na Ukrajinu nametnuo neki odgovor. Najboljim odgovorom su se činile energetske sankcije, a nakon šest mjeseci je ispalo da te sankcije najviše štete onima koji su ih uveli', objašnjava Dekanić.

On kaže i da su u osnovi dva različita pristupa ovom problemu. Razvijeniji dio Europe predlaže višu cijenu koja je, objašnjava, dva ili tri puta viša od sadašnje. Njemačka, Nizozemska i razvijene zemlje u kojima se razvilo i trgovanje prirodnim plinom i na tome se dobro zarađuje, oni predlažu više cijene.

'Naša Vlada bi imala komotniju situaciju sa 120 eura jer tako su planirane mjere potpore građanima i gospodarstvu. Na taj način bismo se uspjeli izvući iz krize. Malo kome je upalo u oko, negdje početkom jeseni kad se počelo govoriti o ograničenju, Norvežani su rekli ni govora, a oni su drugi najveći uvoznici plina. Oni kažu da se njihova ležišta iscrpljuju i da će oni prodavati plin po tržišnim cijenama. U toj situaciji svatko postupa prema svojim interesima. Pitanje je mogu li se u nekoj doista kriznoj situaciji održati cijene bliže nižem standardu, ipak je tržište ono koje određuje cijene. EU još se nije odlučio smanjiti poreze na energiju', govori.

Dinamika rata u Ukrajini jako utječe na cijene. 'Vjerujem da bi se odmah vidjelo da stane. Analogija i iskustvo krize iz 70-ih pokazuje da čim je Kissinger ispregovarao mir, praktično su se odmah smirile cijene nafte na svjetskom tržištu. Kad bi danas došlo do smirivanja, odmah bi se smirile i cijene energije', kaže Dekanić dodajući da bi 'u ovom času trebao jedan Kissinger', a svakako netko tko će posredovati između SAD-a, EU-a, Kine i Suadijske Arabije.

Rusi nalaze nova tržišta, ponajviše na istoku, u Kini. 'Rusija će naći tržište i u Indiji i nakon nekog vremena će pretransferirati svoje izvozne puteve i za naftu i za plin.'

Padaju cijene goriva. 'Padaju zbog smanjivanja cijena na mediteranskom tržištu, a one se smanjuju zbog smanjivanja cijena sirove nafte', objašnjava Dekanić dodajući da su glavni razlog za ovo očekivanja vezana uz recesiju zbog povećanje inflacije i straha od nove pandemije. 'Ta očekivanja smiruju cijene nafte', kaže.

'Danas je sirova nafta jeftina i to omogućuje zemljama, osobito onima poput Hrvatske, koje moraju intervenirati i plivati između opskrbe domaćim i uvoznim izvorima da relativno dobro organiziraju to', govori.

'Nisu svi sretni, ali u krizi su intervencije nužna stvar', zaključuje i dodaje kako se u krizama intervenira, ali da intervenciju treba napustiti relativno brzo, čim kriza prođe. Dekanić smatra da se situacija neće relativno brzo popraviti.