Teorija je nekoliko. I sigurno će ih se još namnožiti sve dok Mamić ne obrazloži svoju odluku. Zasad je ostao zakopčan i izbjegava medije. Inače je na glasu kao samozatajan čovjek, čiji su medijski istupi vrlo rijetki.

Pokušali smo i mi probiti taj zid šutnje, ali bez uspjeha.

Valjda Mamić misli kako je dovoljno ono što je rekao za Slobodnu Dalmaciju, u kojoj je najavio kandidaturu.

'Nisam političar, niti se želim baviti politikom. Radi se o tome da me brojni sugrađani i poznanici već neko vrijeme nagovaraju da se aktivno uključim u kampanju za izbor gradonačelnika i budućih članova Gradskog vijeća jer smatraju da mogu napraviti iskorak i donijeti pozitivne promjene. Dugo sam razmišljao i konačno se odlučio aktivirati te pokušati napraviti nešto u tom smislu', izjavio je Mamić prošli četvrtak.

Otad su se u kuloarima pojavile tri glavne priče, koje se isprepliću, o tome zašto se odjednom probudilo Mamićevo političko biće.

Temelj prve njegova je dugogodišnja želja za izgradnjom upravne zgrade Tommyja na splitskom Trsteniku. Mamić taj projekt pokušava ugurati u GUP više od desetljeća, dok su se na gradonačelničkoj fotelji rotirali Željko Kerum, SDP-ovac Ivo Baldasar i još uvijek aktualni prvi čovjek Splita, HDZ-ovac Andro Krstulovića Opara.

'Mamić je najveći poslodavac u Splitu poslije bolnice. Zapošljava više od 3000 ljudi, a još uvijek nije uspio izgraditi upravnu zgradu. U tome ga je najviše kočio Željko Kerum, s kojim nije u dobrim odnosima. Mislim da je njegova najava kandidature poruka baš Kerumu. Ali čini mi se kako Mamić ipak neće ići s kandidaturom do kraja, već je to PR potez. Podržat će u nekom trenutku neku nezavisnu listu. Opet, na glasu je kao nepredvidljiv čovjek pa je moguće da izgura kampanju do kraja, uklopljen u sve snažniju antikerumovsku frontu u gradu', uvjeren je naš sugovornik, dobro upućen u zbivanja na splitskoj političkoj sceni.

Opet ta 'neka' nezavisna lista koju bi Mamić mogao podržati kamen je temeljac druge priče o njegovoj kandidaturi. Navodno vlasnik Tommyja radi sve kako bi pomogao svojoj dobroj prijateljici, nezavisnoj Branki Ramljak. Pokušali smo od nje dobiti potvrdu te teorije, ali nam se nije javljala ni uzvratila poziv.

I konačno, treća 'štorija' kaže da se Mamić bez fige u džepu bacio u politiku jer mu je puna kapa i HDZ i SDP-a i ostalih stranaka koje trenutno drmaju Splitom. Ukratko, nakon uspješne poslovne karijere želi napraviti nešto i za opće dobro.

Toj verziji naginje drugi uspješan poduzetnik Juroslav Buljubašić, a koji je i sam 2005. pokušao preko nezavisne Liste Velog Mista unijeti promjene u gradsku politiku, ali bez velikog uspjeha.

'Tko želi raditi za opće dobro, za mene je dobrodošao. Vjerujem da je takav i Mamić. On je dovoljno pametan i jak da može samostalno to izgurati. Ne vjerujem u ostale priče. Možda je čovjek rekao sebi - imam dovoljno para za sebe i idem raditi za opće dobro. Trebaju nam takvi ljudi. Svi oni koji su spremni biti gradonačelnici, župani ili ministri i javno se izložiti u današnje vrijeme hrabri su ljudi. Više ne prolaze oni koji misle samo na sebe. Mislim da se politika pomalo mijenja', uvjeren je Buljubašić te za Mamića ima samo riječi hvale.

Buljubašićevo razmišljanje podupire i činjenica da se Tomislav Mamić posljednjih godina sve više povlači iz izravnog upravljanja trgovačkim lancem. Osim što od 2013. nije u Upravi, više nije ni na čelu Nadzornog odbora, već je to mjesto prepustio sinu Zoranu.

Uz to, Mamić najavljuje skori IPO Tommyja (prva javna ponuda dionica na burzi). Time bi u tvrtku ušao svježi kapital (očekuje se oko 150-200 milijuna eura), a promijenila bi se i vlasnička struktura. To bi značilo profesionalizaciju biznisa jer je sad Tommy, usprkos veličini, još uvijek obiteljska tvrtka.

Mamićev trgovački lanac u 2019. s 3,1 milijardu kuna prometa i 122,6 milijuna kuna dobiti bio je 19. kompanija po prihodima u Hrvatskoj i šesti trgovac u zemlji, s time da je neprikosnoveni lider u Dalmaciji.

U grupi Tommy radi između 4500 i 4600 zaposlenika. Tommy zapošljava između 3700 i 3800 radnika u više od 200 trgovina, pekarsko-slastičarska kuća Bobis ima oko 700 djelatnika, a mesna industrija Petason iz Solina ima ih stotinjak.

Kako je Mamić izgradio svoje poslovno carstvo? Za njega je sve počelo u vojvođanskom gradiću Sremskim Karlovcima, u kojima je rođen 1959. godine. Njegovi roditelji su Hercegovci koji su se tri godine prije njegova rođenja preselili u Srbiju.

U Vojvodini je Mamić završio srednju školu, a krajem 80-ih obitelj mu se seli u Split te je pohađao Višu tehničku školu.

Prvo zaposlenje bilo mu je u Jugoplastici, u kojoj je radio kao konstruktor naprava i alata. Za to vrijeme u garaži obiteljske kuće u Kaštel Lukšiću 1989. njegov brat Miroslav otvorio je trgovinu Kike. Posao mu se brzo širio, da bi se i Tomislav 1992. bacio u biznis otvorivši trgovinu Tommy.

Do 2000. Tommy je toliko ojačao da je kupio bratov Kike, da bi deset godina od osnutka imao 40 trgovina i više od tisuću zaposlenih ljudi. Ekspanziji je dosta pridonio ugovor s Franckom, kojim je Tommy postao njegov ekskluzivni distributer za Dalmaciju.

U narednim godinama Mamićeva tvrtka samo je rasla. Tommy se 2015. mogao pohvaliti s dvije milijarde kuna zarade te 40 milijuna kuna dobiti. Godinu prije kupio je pekarne Bobis.

Prije četiri godine Mamić je sudjelovao u rekonstruiranju Francka, čime je postao njegov suvlasnik. Iste te godine od Keruma je otkupio trgovački centar Koteks.

Prošle godine Mamić je uložio oko 130 milijuna kuna u novu tvornicu Bobisa, izgradio je trgovački centar u Makarskoj vrijedan 180 milijuna kuna, a u pripremi je izgradnja velikog logističkog centra od 32.000 četvornih metara u Dugopolju. Od 2016. priprema se za obnovu Ville Rosina na Bačvicama, što je njegov prvi izlet u turistički sektor.

U svojoj poslovnoj karijeri Mamić nije imao većih kontroverzi. Jedini ozbiljniji sudski proces imao je 2014., kada se suočio s optužbom za utaju poreza u iznosu od 1,5 milijuna kuna jer je otpisivao kućni namještaj kao poslovni trošak. No iznos je u cijelosti podmirio objasnivši da se radilo o raznim tumačenjima knjigovodstvenih dokumenata.