Sjećate li se Meštra iz 'Velog mista', brice u bijeloj kuti kojeg je glumio Boris Dvornik? U jednoj ruci stišće britvu, a drugom maše i viče kako 'neće politiku u svoju butigu'? No vremena se mijenjaju pa je sada taj meštar u brijačnici jako zgodna žena koja izgleda kao da je teleportirana s kakvog fashion weeka. Sandra Zajec, vlasnica zagrebačkog frizerskog salona i barber shopa Cookie, nudi domaćem tržištu nešto drugačije i pokušava ne samo motivirati ljude na ostanak u Hrvatskoj, nego i na bavljenje frizerskim obrtom.

Ljubav prema kosi drži je još od vrtićke dobi. Dok su svi htjeli biti doktori, kuhari i astronauti, ona je samo htjela šišati kosu.

'Naravno, to se moglo vidjeti i primijetiti na mojim barbikama jer su sve izgledale ćelavo već nakon dva tjedna igranja s njima. Početkom 80-ih, ako si htio Barbie, morao si skoknuti do obližnje Austrije, a lutka je tada koštala otprilike 100 maraka. Moj otac je vrlo brzo shvatio da ih prebrzo 'trošim', pa umjesto da mi stalno kupuje nove lutke, vodio me svaka dva tjedna u svoju omiljenu brijačnicu kod Dragice Bilić, a ona ga je šišala na flat toppera (vrsta kratkog šišanja pa kosa na vrhu glave obično stoji uspravno i ošišana tako da tvori ploču koja izgleda ravno).

To je tada bila hit frizura, a samo su je najbolji eksperti znali šišati. Dragica je bila upravo to, pravi profesionalac i znalac, pravi ekspert!' objašnjava nam Sandra.

Za nju je to bila idealna prilika da gleda i uči od najboljih jer je već tako rano pokazivala velik interes za struku.

'Moji roditelji su to prepoznali i bacili su me u vatru po principu 'sjedi i uči'. Kad je došlo vrijeme za upis u srednju školu, prvo se nametnulo pitanje gdje ću učiti zanat. Dragica Bilić mi se oduvijek sviđala, ali s obzirom na to da nisam htjela učiti samo brijački zanat, preporučila mi je tada izuzetno ekstravagantan salon Mila vlasnice Mile Višnjić.

Ona je u to vrijeme bila crème de la crème struke, a naučila me preciznom šišanju škarama, geometriji i mnogim drugim stvarima koje nisi mogao naučiti u običnom salonu. Čak me vodila kad sam imala tek 17 godina u London i tada su mi se tek otvorila neka skroz nova vrata u svijet frizerstva pa je moja strast prema struci postala još veća', prisjetila se.

No nakon dvije i pol godine naukovanja odlučila je promijeniti praksu i znatiželja za novim znanjima vratila ju je tamo gdje je sve počelo - kod Dragice.

'Tako sam naučila apsolutno sve o barberingu, a kako to rade žene u ovoj struci, totalno je drugačije od onoga što rade muškarci. Oni imaju jak alfa pristup te njihov nastup, žargon i pristup klijentu u brijačnici - sve je nabijeno muškim hormonima. Usudila bih se čak reći da je njihov način barberinga sirov, testosteronski, a žene pristupaju muškom klijentu s urođenom senzibilnošću, brigom i njegom', pojašnjava nam.

Radeći ondje ukazala joj se još jedna prilika za odlazak u London – na međunarodni frizerski sajam Salon International, najveći svjetski događaj za frizere koji se odvija svake godine u listopadu, a na kojem međunarodne tvrtke i saloni predstavljaju najnovije proizvode, boje, inovacije te najmodernije tehnike šišanja i bojanja.

'To je događaj koji nikako ne propuštam! Godine 2001. došavši u London na samo tri dana dobila sam ponudu za posao u struci od vlasnice tadašnjeg salona Kaprice Dorees Detel, Hrvatice koja je imala frizerski salon u samom centru grada. Naravno da sam pristala! Imala sam tek 20 godina i nisam htjela propustiti takvu priliku.

Imala sam samo mali kofer, jedne hlače, tri majice, nekoliko gaća, 100 funti u džepu te puno hrabrosti i volje. Ukazala mi se prilika života i ja sam je objeručke zgrabila! Ostavila sam sve iza sebe... obitelj, prijatelje, stan i svog poslodavca Dragicu', govori nam Sandra.

Kao i na svakom početku, nije joj bilo lako.

'Prvo sam našla sobičak iza salona za 70 funti tjedno, a plaća mi je bila 100 funti. Engleski jezik nisam ponajbolje znala... Sve što sam znala raditi bilo je ono u čemu sam bila najbolja - frizerstvo. Nabacila sam osmijeh na lice, klimala glavom i gledala u Dorees kao božanstvo, upijajući svaki njezin pokret, svaki savjet. Prala sam glave, preuzimala kapute, kuhala čaj i potajno se nadala da ću što prije naučiti taj engleski kako bih mogla napredovati što brže!

Brzo sam shvatila da je jezik najmanji problem. Klijent su prepoznali moje znanje, trud, žar i volju te su me nagrađivali na temelju tih vrijednosti, bez obzira na jezik. Vrijeme je pokazalo svoje i ja sam napredovala iz dana u dan, iz godine u godinu. Svaki slobodan trenutak posvetila sam edukaciji i smatram da je ona ključan faktor uspjeha u našoj struci.

U Londonu stvarno postoji prilika educirati se od najboljih. Vidal Sassoon, Trevor Sorbie, Toni & Guy, HOB. Sve najbolje akademije bile su mi pred nosom i bila bih glupa da ih nisam iskoristila', ističe.

Danas kad ju se pita što je spoznala o poslovanju u frizerskoj struci dok je živjela i radila u Londonu, mogla bi, kaže, danima govoriti o toj temi.

'Tri su stvari koje sam integrirala u svoj posao i koje dandanas koristim: 1. odnos s klijentom, 2. sastanci članova tima i team building, 3. prodaja proizvoda i usluga. Jedna od najvažnijih stvari je da bodriš svoje djelatnike, da ih educiraš i potičeš ih u onome u čemu su najbolji, jer tako rastete zajedno', smatra pionirka barberinga u nas.

Za nju je London bio ljubav na prvi pogled, njezina odskočna daska i vjeruje da svatko tko se danas iseljava iz Hrvatske u druge države može samo profitirati i danas-sutra svojim iskustvom Hrvatsku učiniti boljom.

'Jer ako možete raditi devet sati u nekoj državi i stvoriti neki kapital, vjerujem da za istih devet sati rada i u Hrvatskoj možete zaraditi isto', poručuje Sandra.

Po povratku iz Engleske, krajem 2004. godine, odlučila je otvoriti salon kapitalom koji je stekla u Londonu.

'Ono što me odmah kompletno razočaralo bila je birokracija te obujam papirologije koju sam trebala prikupiti prilikom otvaranja obrta. Jedna od najgorih stvari bila je ta što mi nisu dozvolili da se zove Cookie, a već tada mi je to bila jedina opcija. U to vrijeme poslovni subjekti nisu smjeli koristiti strane nazive, ali ja sam bila uporna, inzistirala sam i teškom mukom se izborila za svoj Cookie!

Naravno, kad imaš novac, sve ide brzo, tako da sam u kratkom roku uredila salon u svom osobnom stilu. Htjela sam dobiti atmosferu dnevnog boravka jer nikad nisam voljela tipičan frizerajski izgled salona. Za mene je frizerski salon mjesto okupljanja, mini oaza u koju ljudi dolaze po specifičnu uslugu, ali isto tako i opustiti se od svakodnevnog užurbanog života. Prilikom investiranja u salon bitnima smatram kvalitetan namještaj i alat i tu ne bi trebalo štedjeti.

Na svemu ostalom može se improvizirati detaljima', upućuje nas, no nije nam htjela otkriti koliko je novca uložila za pokretanje posla.

Zamolili smo je da nam objasni svoju filozofiju za odličnu uslugu i savršenu komunikaciju s klijentima.

'Usluga u salonu definitivno je najbitnija, ali jednako tako je bitna konzultacija. Ključno je održavati kontinuitet u kvaliteti usluge i komunikacije. Ako postoje greške u komunikaciji, vrlo je vjerojatno da će izostati željeni rezultati. Kod nas je komunikacija ključ, uostalom – na kraju dana istinski želimo da naši klijenti iz salona izlaze zadovoljni i sretni, a to jedino možeš ostvariti ako ih saslušamo, za što je realno dovoljno svega pet do sedam minuta.

Takva se filozofija ipak ne primjenjuje u svim salonima pa se zato oni razlikuju jedni od drugih. Personaliziran pristup, odnos prema klijentu, komunikacija i usluga – to su sastavni elementi formule za uspješan salon', napominje.

Pitamo je na koji način bi mlade frizere trebalo pripremati za tržište rada.

'Što se struke tiče, usuđujem se reći da je ona dodirnula svoje niske razine. Nekolicina nas kolega iz struke pokušavamo to promijeniti kroz naše primjere iz prakse, aludirajući na strukovnu školu da pod hitno promijeni kurikulum. Ono što ta škola trenutno nudi je prahistorijski program (koji uopće ne sadrži adekvatne predmete) te neprikladan radni prostor i opremu za izobrazbu novih naraštaja frizera.

Djecu danas treba učiti geometrijskom šišanju i kemijskim procesima koji se striktno odnose na frizerstvo, jer tehnologija je toliko napredovala da je imperativ držati korak s vremenom. Djecu treba educirati o bontonu, odnosu s klijentima, higijenskim minimumima, osnovama financija i knjigovodstva.

Strukovna škola treba osposobiti mladog frizera za karijeru i upoznati ga sa svim dobrim, ali i lošim stranama struke, prekrasne, ali i teške. Jednako mi smeta to što ni roditelji nisu previše upoznati sa strukom i često imaju stav "ako nisi dobra u školi, ići ćeš za frizera". Dok se ta percepcija ovog zanimanja i struke te ta rečenica ne promijene, mi ćemo i dalje nažalost imati problema na tržištu rada i frizera neće biti', naglašava Sandra.

Rekla nam je što misli da je potrebno učiniti kako bi mladi bili zainteresiraniji za frizersku struku, ali i ostanak u Hrvatskoj.

'Smatram da bi strukovna škola definitivno trebala uključiti vlasnike u praktičan dio nastave kako bi prenosili svoje znanje na novi naraštaj frizera, a oni bi time pojačali satnicu prakse, puno brže usvojili znanje i u konačnici, poslije završetka škole, lakše dobili posao. Ideja je iz škole izaći osposobljen, za razliku od danas, kada djeca izlaze iz frizerske škole i ništa ne znaju, pa je onda na poslodavcu da ga svemu nauči, u većini slučajeva sve iz početka', kaže.

Dotakli smo se i problema frizerske struke - rada na crno te kako osigurati veću stopu profesionalizacije frizera.

'Dva su ogromna problema u struci – rad na crno i visoka stopa PDV-a. Slovenski frizeri već zadnjih 10 godina imaju stopu PDV-a od 9,5 posto, za razliku od nas koji se tek borimo za to smanjenje. Ovoga tjedna smo prvi put prosvjedovali i borimo se za smanjenje PDV-a kako bismo mogli osigurati veće plaće radnicima, razvijati edukaciju i zapošljavati mlade ljude, prenositi im znanje te na kraju dana - napuniti državni proračun. Adekvatnom poreznom politikom vlasnici salona bili bi stimulirani i motivirani za razvijanje poslovanja, što znači i veći broj zapošljavanja, tj. novih radnih mjesta', objašnjava Sandra.

Čini se da sve više frizera u svojim salonima pruža i brijačke usluge. Evo kako ona vidi tu promjenu u frizerskoj industriji.

'Unazad osam godina barbering je doživio procvat i kao takav izuzetno je bitan za očuvanje struke i prenošenje tradicionalnih vještina brijanja na nove generacije. Spoj modernog barberinga s tradicionalnim dobitna je kombinacija za barber shop. Drago mi je da sam bila jedna od začetnica tog trenda i nastavljam raditi na stvaranju novih generacija stručnim edukacijama u Cookie barber shopu, ali i izvan njega', pohvalila se.

Sandra kaže da frizeri upotpunjuju stilove i osobnosti te da su svjedoci raznih životnih događaja i imaju različite uloge u životima klijenata te da zato smatra da su bitni za društvo.

'Žene su sklonije mijenjati frizure, ali isto tako se često zasite frizera. Nerijetko eksperimentiraju i mijenjaju salone. Muškarci su manje skloni promjenama, otvoreni su za savjete i sugestije, lakše se prepuštaju u ruke profesionalaca i vrlo su lojalni', otkrila je.

Ona bi, kad je riječ o poznatima, rado uredila Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića.

'Smatram da bi obojica trebala malo više držati do sebe i svog stajlinga, a to im treba netko i pokazati', iskrena je Sandra. Neizbježna je bila i tema poslovanja u koroni i proljetnoj karanteni.

'Rekla bih da je svaka kriza prilika za promišljanje o napretku. To što nam se dogodilo u proljeće za mene je predstavljalo pravi šok i nevjericu te sada, iz današnje perspektive, smatram da za zatvaranje salona nije bilo potrebe, ali u tom trenutku zbog svih okolnosti bilo je to neizbježno za cijeli svijet. U to vrijeme imala sam vremena detaljno analizirati svoj biznis i dobro razmisliti u kojem smjeru želim nastaviti. Srećom, otkaze nisam bila primorana dijeliti i moram priznati da mi je državna potpora dobro došla za osiguravanje radnih mjesta. S obzirom na to da smo i suprug i ja privatnici (vlasnici smo i Cookie cafe bara), da imamo 10 djelatnika za koje treba svaki mjesec osigurati primanja, a da se bavimo poslovima koji su odmah, u prvom naletu pandemije, bili zatvoreni, za nas je to stvarno bio izazov. Vjerujem da se novi lockdown neće dogoditi i da će naši biznisi nastaviti poslovati kao i do sada', optimistična je, no nije nam htjela otkriti kakvi su joj poslovni rezultati.

Gledajući u budućnost, veseli se novim poslovnim izazovima.

'Voljela bih da brend Cookie bude prepoznatljiv po svojoj kvaliteti i tradiciji te svakodnevno radim na tome. Isto tako voljela bih svojim primjerom motivirati druge ljude da marljivim radom, odricanjem, učenjem i usavršavanjem i srcem stignu do svog osobnog uspjeha u ovoj predivnoj struci jer vjerujem da ona ima budućnost te da će mladim frizerima uspjeh biti zagarantiran baš ovdje, u našoj lijepoj Hrvatskoj!' zaključuje.