Ne znamo kako zamišljate podzemno skladište plina, ali ekipa tportala imala je u glavi sliku ogromnih metalnih ili betonskih rezervoara ukopanih u zemlju. I malo je reći da smo 'promašili ceo fudbal'.

'Nema nikakvih spremnika, bazena ili rezervoara. Niti bilo kakvih drugih mehaničkih struktura. U podzemlju, u kojem se skladišti prirodni plin, nalazi se samo - ovo', govori nam viši inženjer Alen Paljušić gurajući nam pod nos valjkasti sivi kamen.

Gledamo u njega s velikim upitnikom iznad glave. Aha! Onda je to veliki prirodni spremnik čije su stijenke od tog kamena?

'Ne', poklopi nas on još jednom.

'Ovo je uzorak jezgre stijene pješčenjaka. Ona je porozna. Zamislite spužvu za brisanje školske ploče. Na njoj se točno mogu vidjeti pore. E upravo tako na mikroskopskoj razini mogu se vidjeti pore koje se nalaze između zrnaca pijeska od kojih je izgrađena stijena pješčenjaka. U njegove se pore utiskuje plin pod tlakom od 190 bara. To je zaista visok tlak', objašnjava Paljušić.

Sloj pješčenjaka, nastao prije nekoliko milijuna godina, prostire se ispod sela Okoli i njegovih polja na dubinama od 1800 do 2000 metara. Ukupna površina iznosi mu 24 kilometra kvadratna, što je otprilike veličina 4000 nogometnih igrališta. A još jedna dobra stvar je to, za što se također pobrinula majka Zemlja, da su slojevi pješčenjaka, odnosno ležište, okruženi izolatorskim stijenama. Kad se utisne, plin nema kamo pobjeći iz takvoga prirodnog spremnika.

Utješilo nas je kad smo čuli da nismo jedini koji imaju pogrešnu predodžbu o tome kako izgleda plinsko skladište. Pojedini čak znaju zvati u Okole i pitati mogu li uskladištiti svoje boce plina jer, 'eto, kupili su malo više, zlu ne trebalo'.

Dok se smijemo tome s Paljušićem, pridružuje nam se njegov nadređeni, direktor sektora tehnološkog upravljanja Laslo Farkaš Višontai. Ispričava se što kasni. Morao je pregledati pristigle prijave za posao. U tijeku je natječaj na kojem traže naftne rudare i inženjere, strojare i elektrotehničare.

Trebaju im novi ljudi jer se iduće godine kreće s eksploatacijom, odnosno proizvodnjom plina iz ležišta Grubišno Polje. Dok ono ne počne s radom, novaci će stjecati znanje i iskustvo radeći u Okolima. Kada se za četiri do pet godina Grubišno Polje iscrpi, iskoristit će se za izgradnju novog skladišta.

Isti životni put imali su i Okoli. Bili su prvo veće plinsko polje u Hrvatskoj otkriveno početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Kad se ležište ispraznilo, 1985. počela je izgradnja skladišta i potrajala dvije godine.

'Okoli su sezonsko skladište. Ljeti utiskujemo i spremamo plin za zimu, a zimi ga povlačimo. S druge će strane Grubišno Polje biti malo, fleksibilno skladište koje će pokrivati izvanredne zahtjeve na dnevnoj razini tijekom cijele godine, bilo viškove, bilo manjkove. Skladišni kapacitet Okola iznosi oko 500 milijuna kubika plina dok će Grubišno Polje biti pet puta manje, ali će ono osigurati dodatne kapacitete utiskivanja i povlačenja u jedinici vremena', ističe Farkaš Višontai.

Svih ovih prijašnjih 35 godina, koliko radi PSP Okoli, šira javnost većinom je malo ili nikako pratila kako se puni to skladište. Sve se promijenilo otkad je ruski car Vladimir Putin zavrnuo ventil i ograničio dotok ruskog plina u Europu. Zbog toga su sve europske zemlje krenule s povećanjem zaliha jer – zima dolazi.

Preporuke su Bruxellesa, što traži i hrvatska Vlada, da skladište Okoli do 1. studenoga mora dosegnuti 90 posto popunjenosti. Sad se čini da to neće biti problem.

Pitamo direktora i njegova višeg inženjera kako se nose s time što su pod povećalom medija i javnosti.

'Iskreno, nisam se previše uzbuđivao. Jer nema nijednog elementa za zabrinutost. Opet, iznenadio me intenzitet kojim se to jedno vrijeme pratilo. Izgledalo je kao da smo u utrci s drugim zemljama. Uglavnom, ako se utiskivanje nastavi ovim tempom, dosegnut ćemo tih famoznih 90 posto i prije zadanog roka', kaže Farkaš Višontai.

U biti je stvarni pritisak na HEP-u, jer je tu državnu tvrtku Vlada zadužila da osigura strateške zalihe kupnjom 270,8 milijuna kubika na burzi. Za to je HEP-u odobreno kreditno zaduženje od 400 milijuna eura.

'Pojednostavnjeno rečeno, mi smo samo skladištari i to naplaćujemo. Ne kupujemo niti prodajemo plin', kaže Farkaš Višontai.

Državne strateške zalihe činit će oko 60 posto ukupnih kapaciteta Okola. Ostatak će popuniti ostali njegovi korisnici, domaći i strani trgovci plinom koji su zakupili kapacitete skladišta.

Strateškim zalihama upravlja Krizni tim, a Vlada ga je osnovala još početkom travnja. Njegov je član, među ostalima, direktor tvrtke Podzemno skladište plina (PSP) Vlado Vlašić, čiji je zamjenik upravo naš sugovornik – Laslo Farkaš Višontai.

U kojem će se trenutku posegnuti za zalihama?

'Kad počne faliti plina za domaću potrošnju. Hoće li do toga stvarno doći, nitko ne može predvidjeti. Sad imamo posljednju uredbu Europske komisije, koja vrijedi i za privatne korisnike, da moraju uštedjeti 15 posto energije. Kako to kontrolirati? Tko može procijeniti hoće li se to uopće osjetiti na potrošnji? Pitanje je i kakva će biti zima. Ako budemo imali duži period s temperaturama od -15 stupnjeva Celzijevih i nižima, sigurno ćemo koristiti plin iz Okola', smatra Farkaš Višontai.

Često se u medijima može vidjeti podatak da ukupan kapacitet skladišta Okoli može zadovoljiti gotovo 20 posto ukupne godišnje potrošnje plina u Hrvatskoj, a koja iznosi 2,7 milijardi kubika. Farkaš Višontai kaže da ta informacija ne govori ništa.

'Niti je sav taj plin za Hrvatsku, jer trgovci mogu svoj dio prodavati gdje god žele, niti mi možemo znati kakve će biti stvarne potrebe. Po meni je puno važniji podatak da, kad plin u zimskim mjesecima povlačimo iz skladišta, možemo u sustav poslati količine koje su tri puta veće od ukupne domaće proizvodnje. U tome je prava važnost PSP-a Okoli za Hrvatsku', smatra direktor.

Dižemo se od stola i idemo u obilazak kompleksa što se prostire na 50.000 metara kvadratnih. U hodniku nas čekaju pripremljene sigurnosne žute kacige. Što će nam one kad nam ništa ne može pasti na glavu? Prava akcija zbiva se duboko pod našim nogama…

'Sve cijevi, kao i ventili pokraj kojih ćemo proći pod visokim su tlakom. Zamislite da neki dio popusti... Kaciga vam može spasiti život i tu nema rasprave', sasiječe novinarsko pametovanje viši inženjer Alen Paljušić.

Plin se u Okole doprema magistralnim plinovodima razgranatima po cijeloj Hrvatskoj, a kojima upravlja operator plinskoga transportnog sustava – Plinacro. Ta je državna tvrtka ujedno vlasnik Podzemnog skladišta plina, tvrtke koja upravlja Okolima. U središnju Moslavinu plin stiže iz naših velikih plinskih polja u sjevernom Jadranu i Podravini, iz LNG terminala na Krku te iz pravca Slovenije i Mađarske, preko kojih smo spojeni s europskim plinskim sustavom.

'Na ulazu plin prolazi kroz naš trofazni gravitacijski horizontalni separator u kojem se uklanjaju sve nečistoće, a zatim odlazi na mjerenje ulaznih količina i svoje kalorijske vrijednosti. Zatim se usmjerava do kompresora, u kojima se tlači te utiskuje u podzemne stijene. Nadzemni i podzemni dio skladišta povezan je s bušotinama. Imamo 37 bušotina, od kojih su njih 26 radne. One služe za utiskivanje i povlačenje plina. Preostale služe kao kontrolne bušotine za mjerenje stanja tlaka u skladištu', objašnjava Paljušić.

Prolazimo pokraj nekoliko hala u kojima se nalaze moćni kompresori. Snažna buka gotovo onemogućava razgovor. Šećemo se asfaltiranom cestom pogledavajući na šumu cijevi raznih veličina. Kao paukova mreža rasprostiru se dvorištem Okola.

'Imamo pet kompresorskih jedinica. Za njihov rad potrebni su nam i električna energija i plin. I mi ih, kao i svi drugi, kupujemo. Budući da su cijene otišle u nebo, i naši su troškovi iznimno porasli. Samo struju plaćamo dvostruko skuplje nego prošle godine. A cijenu skladištenja ne možemo tek tako podići kako bismo pokrili gubitke jer nju određuje Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), i to na pet godina. Do ove godine to nije bio problem jer je plinsko tržište bilo stabilno. Sad se cijena ne može definirati ni na mjesečnoj razini jer se situacija na tržištu mijenja iz dana u dan', zabrinuto kaže Farkaš Višontai.

Domaćini nas vode prema zgradi u središtu kompleksa u kojoj se nalazi kontrolna soba, iz koje se nadgleda cijelo postrojenje. U njoj susrećemo vođu smjene Miljenka Babaju. Sjedi ispred nekoliko monitora na kojima se vide desetci brojki. Sve su zelene, što znači, mudro zaključujemo, da je sve u redu.

'Prate se temperatura, tlak i protok plina, stanje bušotina, rad kompresora… Rad cijelog postrojenja. Danas je sve digitalizirano. Prije je soba bila ispunjena konzolama s ručicama i polugama', kaže nam Babaja, a u Okolima radi 35 godina.

Smjena mu traje 12 sati. Uz njega su još dva strojara, operater i električar. Nakon njih dolazi nova ekipa jer Okoli rade non-stop, od 0 do 24, tijekom cijele godine. Ukupno u tvrtki radi 75 ljudi, od kojih je 50-ak operatera.

Jedno od važnijih Babajinih zaduženja jest to da je u stalnoj komunikaciji s dispečerom tvrtke Plinacro.

'Plinacro je taj koji balansira cijelim transportnim sustavom plinovoda u zemlji. Njihov dispečer vidi kada se tlak u sustavu malo snizi, a kada malo poraste. Tada javi našem operateru da ili malo smanji količine utiskivanja u skladište kako bi se tlak povisio ili da poveća utiskivanje kako bi se snizio tlak u plinovodnoj mreži. To je ta druga važna funkcija podzemnog skladišta koja se često zaboravlja', upozorava Farkaš Višontai.

Za nastavak obilaska treba nam auto. Direktor nas pozdravlja jer ga čekaju druge obaveze. Odlazimo s inženjerom Paljušićem do platforme broj tri, na kojoj se nalazi šest bušotina. Vozimo se ni pet minuta prolazeći kroz selo Okoli. Od njegovih 300-tinjak duša nismo sreli nikoga.

Platforma ograđena žičanom ogradom okružena je poljima kukuruza. Pod videonadzorom je, a svakodnevno je obilazi i dežurna posada.

'Iako se sve prati daljinski, važno je da se napravi i vizualni pregled. Može se dogoditi da neki dio opreme nije hermetičan i da dođe do minimalnih propuštanja', napominje Paljušić.

Pitamo ga je li moguće da plin nekontrolirano izbije kroz bušotinu. On nas umiruje riječima da je proboj plina gotovo pa nemoguć.

'Svaka bušotina ima nekoliko dubinskih sigurnosnih ventila na određenim udaljenostima i oni služe kao zaštitne barijere za sprječavanje migracije plina prema površini. Sigurnosni ventili automatski se aktiviraju i zatvaraju bušotinu ako registriraju naglu promjenu tlaka', kaže Paljušić.

Prije odlaska stojimo pred jednom od bušotina, a koja nam nalikuje na malo složeniji gradski hidrant. Visok komad metala okićen je velikim plavim ventilom i tucetom manjih crvenih. Na jednoj je strani grana za utiskivanje, a na drugoj ona za povlačenje plina.

Ona za utiskivanje ugodno je topla jer njome struji stlačeni plin prema podzemlju. Čuje se i gotovo umirujuće tiho šuštanje.

Samo da nam tako toplo i ugodno prođe ova zima…