GOSPODARSKI TRENDOVI 2014.

Godina u znaku ebole, jeftine nafte i ratova za sirovine

31.12.2014 u 07:10

Bionic
Reading

Rusko posezanje za Ukrajinom i aneksija Krima rezultirale su oštrim sankcijama SAD-a i Europske unije Moskvi, ali što je dugoročno važnije - ponovnim jasnim interesnim sferama i geostrateškim igrama velesila. I dok Moskva već osjeća prve udare sankcija, pad rublja, drastičan pad cijene nafte (ispod 60 dolara za barel), nemogućnost uskrate plina Europskoj uniji, Washington jača svoju prisutnost na Baltiku i u Srednjoj Europi te na Balkanu kakve nije bilo još iz 90-ih. SAD i EU pritiskom na europske srednjoeuropske zemlje zaustavljaju ruski projekt Južnog toka, baltičke zemlje, Poljsku, Mađarsku, ali i Hrvatsku okreće prema alternativnim dobavnim pravcima energenata – zaustavivši ruski energetski prodor. Dobar je primjer budućnost Ine i LNG terminala na Krku

Moskva pak gotovo svakodnevno testira spremnost zrakoplovstva i mornarice zapadnih zemalja kršeći njihov zračni i pomorski prostor od Švedske i Norveške pa čak do Portugala i Španjolske. I dok napetosti rastu, Vladimir Putin Rusiju okreće prema Kini (tržište nafte i plina) te Indiji (gradnja nuklearna suradnja). No rezultati novih saveza nisu kratkoročni, već prve rezultate će Moskva osjetiti tek 2018. u slučaju Kine, kada su planirane prve ozbiljnije isporuke plina novim istočnosibirskim plinovodom, odnosno Indije najranije za desetak godina. Očekuje se da će do 2035. upravo Kina postati najveći potrošač plina.

Rušenje cijene nafte

Kratkoročno, međutim rušenje cijene nafte ide u prilog SAD-u, a drastično pogađa Rusiju, Iran i Venezuelu čije ekonomije ovise o nafti te zemlje arapskog poluotoka (osobito Saudijsku Arabiju), no one su ipak

otpornije na cjenovne oscilacije od Moskve. Niska cijena nafte udar je i na rastuću bliskoistočnu opasnost za svjetski mir – ISIL (tzv. Islamsku državu), jer džihadisti dio prihoda ostvaruju i od trgovine naftom. U borbi s njima sada su Washingtonu korisni i donedavni mrski neprijatelji poput Irana.

Procvat vojne industrije

Vojno-industrijski kompleks, i to ne samo američki, idućih godina doživjet će procvat i svatko tko želi investirati ne može promašiti takvom investicijom. Gotovo sve članice NATO-saveza povećat će izdvajanja za vojsku, čak i neutralne zemlje poput Švedske povećavaju svoje vojne budžete, a u Aziji se događa prava velika utrka u naoružanju. Nema zemlje koja ne kupuje nove brodove ili zrakoplove, od Vijetnama, Filipina, Malezije, Šri Lanke, Indonezije, do Južne Koreje i Japana. Jasna je, dakle, namjera SAD-a i Australije da ojačavanjem azijskog prstena obuzda kineske aspiracije prema Japanu i time ojača obranu Australije u slučaju nove konfrontacije na Pacifiku i u Indijskom oceanu.

Ebola odnijela više od sedam tisuća života

Zemlje zapadne Afrike - Gvineja, Sierra Leone, Liberija, Nigerija i Senegal - prvenstveno su pogođene novom epidemijom ebole koja je već službeno odnijela više od sedam tisuća života. I dok zapadne zemlje eksperimentiraju s cjepivom, farmaceutske kompanije u nedostatku ptičje ili svinjske gripe otkrivaju novi izvor zarade, a osnovni uzrok širenja ebole, ako se izuzmu teorije urote, jest bijeda lokalnog stanovništva i konzumiranje prženih šišmiša.

Nestašica kakaa, oraha, lješnjaka

Loša godina, vremenske neprilike, ali i ebola reducirale su urode kakaa, tako da znanstvenici očekuju za nekoliko godina njegov manjak. I druge sirovine ove su godine imale loše godine, što se već odražava i na maloprodajnim cijenama. Loš urod badema rezultat je suše u Kaliforniji, a manjak oraha loše berbe u Rumunjskoj, odnosno manjak i udvostručenje cijene lješnjaka rezultat je loše berbe u Turskoj, ali i spekulacija velikih multinacionalnih kompanija koje unaprijed kupuju gotovo cjelogodišnji urod na pojedinim područjima i time uništavaju konkurenciju. Dobar primjer su dampinške cijene čokolade u trgovinama Lidla na hrvatskom tržištu.

Manjak pojedinih sirovina, poput kakaovca rezultat je pak i činjenice da se mnogi proizvođači prebacuju na druge kulture poput kaučukova drva koji ima osiguranu i stabilniju potražnju u kineskoj automobilskoj industriji.

Novi modeli električnih automobila

Automobilska industrija zabilježila je tešku godinu, od General Motorsa do Honde, svi su morali priznati kvarove i povući milijune vozila s tržišta, najviše u SAD-u. S druge strane, Tesla Motors, proizvođač električnih automobila osvaja nova tržišta, kinesko te promovira nove modele naznačujući smjer kojim će nedvojbeno automobilska industrija ići u budućnosti.

Jeftinije telefoniranje?

Osim borbe za sirovine, budućnost za europske potrošače sasvim sigurno donosi jeftinije telefoniranje. Ako se ne dogodi nešto nepredviđeno, već 2016. (nakon 15. prosinca 2015.) na tržištu Europske unije trebao bi se ukinuti roaming u cijelosti, iako se veliki telekomi još uvijek tome opiru.

Rat Googlea i europskih novinskih izdavača

Europa čini sve da obuzda velike američke korporacije. Ponajbolji je primjer rat novinskih izdavača s Googleom. Nakon što su uspješno u Francuskoj i Belgiji, a manje uspješnije u Njemačkoj, izdavači izvukli novčanu korist i postigli nagodbu s Googleom, sada u Španjolskoj Google i Yahoo (16. prosinca) prestaju objavljivati vijesti i prenositi što objavljuju španjolski mediji u strahu od novčanih kazni (750 tisuća dolara) i odšteta izdavačima.

Odzvonilo električnoj cigareti

Amerika i EU pak ulaze u 2015. s namjerom obuzdavanja možda i jedinog originalnog kineskog proizvoda na tržištu – elektroničke cigarete kao nadomjestak pravima. Njihov uspon krenuo je upravo iz Kine 2004. – proizvod je izumio Han Li i njegova tvrtka Beijing Ruyan, da bi se lani na američkom tržištu gotovo četvrtina potrošnje plasirala putem izravnih narudžbi preko interneta i slično dakle mimo službenih kanala. Glavnina proizvodnje, koju su prigrlile i velike duhanske multinacionalne kompanije poput Altrije, ipak je ostala u Kini, gdje je regulacija vrlo niska. Posljednja istraživanja otkrivaju štetnost e-cigareta, čak i veću od klasičnih cigareta (pojedinih metala ima čak i četiri puta više nego u običnoj cigareti) i sve je više zemalja koje ograničavaju ili čak žele staviti izvan zakona i taj vid pušenja.

Poplava referenduma

Europu su u 2014. obilježili i referendumi. Istina, s drugačijim pitanjima nego u nas. Škoti su odbili nezavisnost od Velike Britanije i time spasili britansku ekonomiju, ali i eurozonu od novih potresa. Katalonci su pak na neobvezujućem referendumu većinom glasovali za nezavisnost od Madrida, ali izlaznost nije bila ponajbolja. Ipak, značajno je to upozorenje da bi u slučaju produbljenja

ekonomske krize Španjolska mogla slijediti primjer nekadašnje Jugoslavije i izlaz iz ekonomske krize potražiti političkim razlazom. Švicarci su pak odbacili referendumske ideje o ukidanju visoke porezne stope za bogate strane državljane, o obvezi središnjoj banci da otkupi goleme količine zlata i da ga potom čuva u Švicarskoj, ali i o strožim ograničenjima za strance iako su početkom godine jasno rekli ne masovnom useljavanju u Švicarsku.

Prodaja državljanstva sve popularnija

Švicarska nije jedina koja je odlučila ostati poželjnom domovinom za bogate strance. Sve je više zemalja, a Malta je posljednji primjer, koje bogatim investitorima daju ili prodaju svoje državljanstvo. Procjenjuje se da godišnje bogataši na druga ili treća državljanstva potroše dvije milijarde dolara. Bogataši traže stabilnost, niže poreze ili jednostavno manje pitanja o porijeklu novca. Prema podacima britanske vlade, najčešći kupci drugih ili trećih državljanstava ili viza su bogati Rusi i Kinezi. Malta je lani svoje državljanstvo počela prodavati za 650 tisuća eura, nakon protesta dodatno je uvedena obveza da novi državljanin potroši još 350 tisuća eura na nekretnine i 150 tisuća eura na vladine obveznice. Malta je samo u pola godine privukla 200 investitora i zaradila 200 milijuna dolara.

Zlatna viza

Australija je pak nedavno uvela ekskluzivnu kategoriju tzv. platinum investor vizu, iako ima i zlatnu vizu od ranije, koja podrazumijeva investiciju od pet milijuna australskih dolara. Zlatnim vizama Australija je zaradila više od dvije milijarde australskih dolara, a odobreno je više od 400 viza investitorima. Platinasti investitori u Australiju steći će državljanstvo za manje od godinu dana, ali moraju investirati pojedinačno najmanje 15 milijuna australskih dolara.

Velika Britanija nagrađuje investitore vizama ako ulože dva milijuna funti. Posljednjih godina vrijeme boravka do punog državljanstva skraćuje se ako ulože više – od pet do 10 milijuna funti. Polovicu investitora čine zajedno Rusi i Kinezi. U SAD-u je pak prvi put nakon 1990. odobreno više od 10.000 investitorskih viza, strancima koji su uložili više od pola milijuna američkih dolara. Onaj tko dokaže da otvara ili čuva 10 postojećih radnih mjesta dobiva dozvolu boravka i državljanstvo. Čak 80 posto investitora su Kinezi. Kako je kontrola tih projekata vrlo slaba, a mnogi se i ne realiziraju, sve su glasniji zahtjevi za povećanjem investicijskog praga koji donosi povlastice ulaska u SAD.

Državljanstva egzotičnih zemalja, najviše pacifičkih ili karipskih, imaju puno manju cijenu, no i donose manje povlastica. Očito sve ima svoju cijenu i legalna prodaja državljanstava novi je trend o čemu, kako je nedavno priznala Milanovićeva vlada, razmišlja i Hrvatska.