Inflacija je visoka, ali su i plaće nešto više nego prije. U ovoj godini pala je vrijednost mnogih dionica, ali je, usporedimo li ih s onima iz 2020. godine, njihova vrijednost još uvijek viša nego tada. U javnom prostoru ne nedostaje upozorenja o mogućoj recesiji, ali potrošači i dalje nemilice troše. Ipak, unatoč mnogim pozitivnim pokazateljima, čini se kao da je ekonomska kriza doprla do svih pora društva.

Još se prošle godine, iz američke perspektive gledano, činilo da je na horizontu gospodarski oporavak. U prosjeku je četiri milijuna radnika na mjesečnoj razini napustilo svoje radno mjesto radi posla s boljim uvjetima. Zbog sinergije poticaja i većih plaća u SAD-u je jako porasla osobna potrošnja i dovela do najveće ekonomske ekspanzije od 1984. godine.

No postoji i druga strana medalje. Zahvaljujući stalnoj nestašici zaliha mnogi mjesecima čekaju na naručenu robu, a situacija je samo gora uslijed strogih zatvaranja zbog politike nulte tolerancije covida-19 u Kini i rata u Ukrajini. Visoka inflacija trenutačno je rak-rana svjetskog gospodarstva, no neki društveni akteri uspijevaju profitirati i u ovakvim nepovoljnim okolnostima. I ne, pri tome ne mora biti riječ o velikim igračima, nego postoje i 'obični' ljudi koje je inflacija samo okrznula.

Optimism gap

Prošle godine uz gospodarski procvat pojavilo se nekoliko neobičnih društvenih trendova kao što je tzv. velika ostavka (engl. The Big Quit). Povrh svega toga dogodilo se nešto iznimno neobično. Unatoč tome što je gospodarstvo nadmašilo sva očekivanja, prošlog mjeseca potrošačko raspoloženje ljudi palo je na najniže razine u posljednjih deset godina. Međutim istovremeno se pojedinci ne žale toliko na svoje životne okolnosti. Taj svojevrstan jaz između društvenog pesimizma i osobnog optimizma naziva se 'jaz optimizma' (optimism gap). Kako inflacija napreduje i sve se više nazire recesija, vjerojatno će i taj optimizam početi jenjavati, piše Fortune.

Mnogi ljudi su, jednostavno rečeno, siromašniji nego prije. S obzirom na to da je u SAD-u inflacija skočila na 8,6 posto, to je problem koji se ne može riješiti tako brzo. Sustav federalnih rezervi (FED), regulator financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u, pokušat će ublažiti inflatorne pritiske povećanjem kamatnih stopa, ali proporcionalno njihovu povećanju, raste i strah od recesije.

Vlasnici kuća i oni koji često mijenjaju posao najveći profiteri

Dvije skupine Amerikanaca nadživjele su visoke cijene i nadolazeću gospodarsku krizu, a to su vlasnici nekretnina i ljudi koji često mijenjaju posao. Povećanje broja zaposlenika koji rade od kuće jako je podiglo njihove cijene, posebice zbog bijega iz skučenih gradskih stanova u predgrađa, potaknuvši ono što je vodeći analitičar Housingwirea Logan Mohatashami nazvao divljački nezdravim tržištem nekretnina. No zbog toga su vlasnici kuća sada bogatiji nego ikad, s gotovo deset bilijuna dolara raspoloživog kapitala. Do kraja prošle godine tako se 42 posto vlasnika kuća obogatilo zbog rasta vrijednosti njihove nekretnine.

Oni zaposlenici koji su se pridružili tzv. velikoj ostavci, a imali su dovoljno sreće da im je ponuđena viša plaća na drugom poslu, dovoljno velika da bude otporna na rast inflacije, jednako profitiraju u ovoj situaciji. 'Nastavit ćemo bilježiti prilično snažan rast plaća ove godine', rekao je Erik Lundh, glavni ekonomist Conference Boarda, američke istraživačke organizacije. Istraživanje Conference Boarda na gotovo 2600 uredskih zaposlenika pokazalo je da gotovo trećina onih koji su promijenili posao tijekom pandemije zarađuje 30 posto više, pa čak i među radničkom klasom. Costco, Amazon i Target tako su povećali svoje minimalne plaće prošle godine.

Osobito povoljne početne radne uvjete imaju pripadnici generacije Z jer je nedostatak radne snage potaknuo potražnju za kvalitetnim radnicima, pa su oni koji su tek izašli iz fakultetskih klupa postali puno selektivniji i zahtjevniji prilikom odabira posla.

S druge strane najveći gubitnici u ovakvom gospodarskom miljeu u SAD-u su unajmljivači stanova ili kuća, bogati, ali i siromašni. Dovoljno je da uzmete u obzir činjenicu da se oni koji žele kupiti nekretninu suočavaju sa situacijom u kojoj su one precijenjene u skoro sto posto slučajeva. S rekordnim cijenama, san o nekretnini u vlasništvu u domeni srednje klase više ne postoji, a alternativa je jako skup najam. Posebno je loše stanovnicima velikih gradova poput New Yorka jer moraju zaraditi 160.000 dolara godišnje da si mogu priuštiti najam jednosobnog stana na Manhattanu.

Ipak, inflaciju najviše osjećaju kućanstva s nižim primanjima jer im veći dio ukupne potrošnje otpada na potrepštine. I u Kohl'su i u Walmartu primijetili su da su kupci počeli manje trošiti ili kupovinom jeftinijih proizvoda ili potpunim izbjegavanjem kupovine. Inflacija nijednu društvenu klasu nije ostavila netaknutom, zbog čega Amerikanci 'vrijede' puno manje nego prije pola godine. Posljednje izvješće FED-a pokazalo je da je neto vrijednost kućanstava pala za 500 milijardi dolara od siječnja do ožujka. Da nije bilo onih koji su profitirali u krizi zbog posjedovanja kuća, pad vrijednosti bio bi još drastičniji. Tako se inflacija odrazila i na bogate ljude. Kako pada vrijednost dionica, 500 najbogatijih ljudi svijeta izgubilo je cijeli bilijun dolara (tisuću milijardi) u svibnju.