Zaštićena područja na moru učinkovito su sredstvo za obnovu biološke raznolikosti, povećanje populacije morskih životinja i za skladištenje ugljika koji inače zagrijava klimu, upozorio je tim 26 znanstvenika i konzervatora u studiji objavljenoj u časopisu Nature.

Trenutno samo sedam posto oceana i mora ima taj status ili je predloženo za takav oblik zaštite, a manje od tri posto pod potpunom je ili visokom zaštitom od ribolova, rudarstva i drugih oblika uništavanja morskih staništa, upozorili su.

U studiji su istražili prednosti povećanja tog udjela na najmanje 30 posto, razinu koju su bi vlade trebale odobriti u ovoj godini u sklopu dogovora o novim ciljevima, usmjerenim na zaustavljanje i promjenu trenda štetnog utjecaja ljudi na prirodu.

Život u oceanima osiromašen je zbog prekomjernog ribolova, klimatskih promjena i štete načinjene morskim staništima, upozorio je Enric Sala iz National Geographic Societyja, glavni autor studije.

"Jasno je da će čovječanstvo i gospodarstvo imati koristi od zdravijeg oceana. Brzo ćemo uvidjeti te prednosti budu li zemlje surađivale na na zaštiti najmanje 30 posto oceana do 2030. godine", naveo je u priopćenju povodom objave studije.

Destruktivna praksa

Istraživači su prvi puta izračunali klimatske utjecaje pridnenog koćarenja, ribolovne metode koja uključuje povlačenje teških mreža po dnu mora i oceana, i otkrili da u prosjeku svake godine proizvodi jednu gigatonu ugljika.

To je više od ukupne godišnje emisije svih zemalja, uz izuzetak Kine, SAD-a, Indije, Rusije i Japana, rekli su.

Koautorica rada Trisha Atwood sa državnog sveučilišta Utah priopćila je da "destruktivna" praksa koćarenja remeti morsko dno i oslobađa dio ugljika koji ono sadrži, a zatim ga mikrobi razgrađuju i pretvaraju u ugljični dioksid (CO2).

Još uvijek koliko tog ugljičnog dioksida izlazi iz mora u zrak, gdje povećava zagrijavanje planete, rekla je Atwood.

Ako pak ostane u vodi, povećava zakiseljavanje mora, što šteti koraljnim grebenima i smanjuje kapacitete oceana za apsorpciju ugljičnog dioksida iz atmosfere, dodala je.

Rezultati studije o aktivnostima na dnu oceana „teško će se moći ignorirati u budućim klimatskim planovima", napomenula je Atwood.

Vlade tek počinju razmatrati kako vrednovati i održavati zalihe ugljika u obalnim područjima, poput šuma mangrova, a temu oceana nisu još ni načele.

Jadranu treba zaštita

Studija je pak pokazala da bi 90 posto rizika koje izaziva pridnevno koćarenje moglo biti uklonjeno zabranom industrijskog ribolova u samo 3,6 posto oceana, uglavnom unutar gospodarskih pojaseva na udaljenosti do 370 kilometara od obale.

Države s najvećim potencijalom za ograničenje emisija zaštitom zaliha ugljika one su s velikim gospodarskim pojasevima i flotama koćarica opremljenih mrežama za pridneni ribolov, dodaje se.

Podaci pokazuju da je država s najvećim emisijom ugljika zbog pridnenih koćarskih mreža Kina, odgovorna za otprilike tri četvrtine ukupne emisije.

Slijede Rusija, Italija, Britanija, Danska, Francuska, Nizozemska, Norveška, Hrvatska i Španjolska, pokazala je studija.

Među morima čija bi poboljšana zaštita mogla smanjiti emisiju ugljika i poboljšati biološku raznolikost i opskrbu hranom koautorica studije izdvojila je Kinesko more, Sjeverno more i Jadran.

Istraživači smatraju da bi smanjenje emisije ugljičnog dioksida ograničenjem koćarenja moglo generirati „ugljični kredit“ i pružiti "značajnu priliku" fza financiranje više zaštićenih morskih područja, istovremeno nadoknađujući ekonomske gubitke.