Nekadašnji industrijski div iz Slavonskog Broda posljednjih godina bori se za opstanak. Da je voda došla do grla, postalo je jasno u srijedu, kada je stigla obavijest o kašnjenju plaće za rujan. Već u četvrtak radnici su obustavili proizvodnju uz poruku da će štrajk trajati do isplate plaće ili dok ne dobiju čvrste garancije da će se ona isplatiti.

Unatoč financijskim injekcijama države, prihodi Đure Đakovića iz godine u godinu padaju, a gubici se gomilaju. U razdoblju prethodne uprave na čelu s Tomislavom Mazalom pokrenut je program restrukturiranja, tijekom kojeg su poboljšani pokazatelji poslovanja i provedene dvije dokapitalizacije.

Međutim to nije bilo dovoljno da grupacija stane na zdrave noge. Pokušaji pronalaženja strateškog partnera propali su, a gubici su brzo pojeli prikupljeni kapital. Aktualna uprava na čelu s Markom Bogdanovićem u protekle dvije godine nastavila je s programom restrukturiranja, ali nije uspjela revitalizirati proizvodnju.

Premda je krajem prošle godine osigurala novu financijsku injekciju u vidu kredita HBOR-a (uz državno jamstvo) u visini od 95 milijuna kuna, tvrtka je nepunu godinu dana nakon toga opet zapala u financijske probleme.

U zadnje vrijeme glavni generator gubitaka postala je djelatnost koja donosi najveći dio prihoda, a riječ je o proizvodnji vagona. Unatoč solidnoj razini ugovorenih poslova, pojavili su se problemi u realizaciji ugovora na razvoju i proizvodnji vagona Shimmns.

U kompaniji naglašavaju da su gubici rezultat značajno povećanog broja utroška radnih sati zbog velikog broja zahtijevanih izmjena vagona, njegove tehnološke složenosti te procesa podizanja dinamike proizvodnje s 20 na preko 40 vagona mjesečno.

U takvim okolnostima grupacija je lani pretrpjela gubitak u visini od 33 milijuna kuna, uz pad poslovnih prihoda od 15,2 posto, na 460 milijuna kuna. Negativni trendovi nastavili su se i u prvih šest mjeseci ove godine, a polugodišnji gubitak dosegnuo je 16,2 milijuna kuna.

Uz proizvodnju vagona, glavno žarište gubitaka segment je industrijskih rješenja. Kako bi se zaustavio negativan trend, početkom godine ugašena je neprofitabilna proizvodnja teške opreme. Iako dugoročno opravdan, ovaj potez oslabio je likvidnost kompanije.

Da stvar bude gora, veliki planovi u segmentu vojne proizvodnje, čija je realizacija trebala stabilizirati poslovanje cijele grupe, nisu se ostvarili.

Podsjetimo, Đuro Đaković je u suradnji s finskom Patrijom za Hrvatsku vojsku proizveo 126 borbenih vozila koja su trebala postati glavni izvozni adut slavonskobrodske kompanije. Međutim nakon realizacije programa za HV kompanija nije uspjela sklopiti nijedan ugovor s inozemnim naručiteljima.

Stoga su ogromni kapaciteti ostali neiskorišteni, a realizirani su tek prihodi od sitnih poslova za Hrvatsku vojsku, vezani uz održavanje oklopnih vozila i tenkova.

Fijasko vojnog programa otvara pitanje odgovornosti države kao najvećeg dioničara Đure Đakovića i aktera koji je trebao odigrati ključnu ulogu u otvaranju inozemnog tržišta.