Godine 2013., nedugo nakon što je postao predsjednik, Xi Jinping predložio je ambiciozan koncept 'Jedan pojas, jedan put', a on je od tada prepoznat kao srž kineske diplomacije i ključna strategija za ostvarenje gospodarskog procvata te države.

Peking je uložio velika diplomatska i financijska sredstva da bi pridobio vlade mnogih zemalja za izgradnju infrastrukture, uz obećanje: 'Kina neće učiniti grozne stvari koje vam je učinio Zapad.'

Kina kao branitelj i partner Trećeg svijeta

Osmišljen je privlačan paket za mnoge čelnike na globalnom jugu, frustrirane sporim tempom razvoja svojih zemalja i nedostatkom utjecaja unutar globalnog sustava predvođenog SAD-om, zbog čega traže alternativne izvore financiranja, pomoći i podrške. Peking je uspio iskoristiti ove opravdane pritužbe i zabrinutosti kako bi se prikazao kao branitelj i partner globalnog juga naspram 'bezosjećajnog Zapada', a koji samo namjerava održati svoju političku i gospodarsku dominaciju.

Deset godina kasnije Pojas i put proširio se širom Azije, Afrike, Latinske Amerike i Europe, daleko premašujući razmjere drevnog Puta svile.

Tijekom deset godina razvoja te inicijative Kina je potpisala više od 200 sporazuma o suradnji sa 152 zemlje i 32 međunarodne organizacije. Pojas i put premašio je tako bilijun dolara (950 milijardi eura) zajedničkih ulaganja.

Inicijativa se transformirala od rane faze izgradnje infrastrukture do kontrole energije, a postala je i važna strateška vojna ispostava.

U listopadu je upravo otvorena indonezijska brza željeznica Jakarta-Bandung. Ovaj monumentalni projekt rezultat je ulaganja kineskih i indonezijskih državnih poduzeća. Riječ je o prvoj brzoj željeznici u jugoistočnoj Aziji i prvom kineskom prekomorskom projektu brze željeznice.

Zamka neodrživog duga

No nakon velike ekspanzije čini se da se Pojas i put suočava sa sve više izazova. Kina je nedavno objavila bijelu knjigu o dosadašnjim rezultatima, u kojoj se navodi da su od 2013. do 2022. izravna ulaganja u zemlje koje sudjeluju u izgradnji premašila 240 milijardi dolara, a 'nijedna zemlja nije zapala u dužničku krizu zbog sudjelovanja u suradnji Pojas i put'.

Međutim nezavisni analitičari smatraju da ovaj dokument podcjenjuje razinu deficita te ne odražava stvarno stanje.

U proteklom desetljeću Kina je postala najveći svjetski kreditor nerazvijenih zemalja, što je velikim dijelom rezultat njezine velikodušnosti u pogledu infrastrukturnih projekata u sklopu inicijative Pojas i put. Kritičari kažu da golemi projekti prisiljavaju zemlje u razvoju da se visoko zaduže, a istovremeno koriste kineskim tvrtkama, često onima u državnom vlasništvu.

'Mnogi zajmoprimci imaju poteškoća s otplatom dugova. U 2010. samo pet posto kineskog inozemnog kreditnog portfelja podupiralo je zajmoprimce u financijskim poteškoćama. Danas ta brojka iznosi 60 posto', rekao je Bradley Parks, izvršni direktor istraživačke grupe na Koledžu Williama & Mary za CNBC.

'Peking se suočava s velikim izazovom otplate kredita i na to odgovara strateškim zaokretom. Smanjuje kreditiranje infrastrukturnih projekata, a povećava kreditiranje u vidu hitne pomoći', dodao je Parks.

Kina je izdala 128 hitnih zajmova u vrijednosti od 240 milijardi dolara za 22 zemlje — uključujući Pakistan, Šri Lanku i Tursku. Gotovo 80 posto zajmova dano je između 2016. i 2021. godine.

No ta kineska prva pomoć nije nimalo jeftina, ističe se u studiji. Kineske banke zahtijevaju kamatu od pet posto, što je znatno više od prosječne kamatne stope MMF-a, a koja je iznosila oko dva posto u posljednjih 10 godina. Izvješće postavlja pitanja o 'dugoročnoj održivosti' kineske inicijative.

Jedan od najzornijih primjera prezaduženosti je Šri Lanka, zemlja koja je proglasila bankrot 2022. Kina je njezin najveći vjerovnik i na nju otpada oko 52 posto ukupnog duga, odnosno oko 7,3 milijarde dolara. Šri Lanka se zadužila za izgradnju luke Hambantota, ali nije mogla vratiti dug te je 2017. ona iznajmljena Kini na 99 godina.

Američki dužnosnici su među najžešćim kritičarima Kine zbog njezine nevoljkosti da prihvati gubitke na zajmovima osim ako vjerovnici iz privatnog sektora i multilateralne razvojne banke ne učine isto.

Kritičari Pekinga tvrde da Kina strateški zarobljava zajmoprimce kreditima koje ne mogu vratiti kako bi kasnije izvršila politički utjecaj na njih. Stoga Peking često ulazi u izravne pregovore sa zemljama dužnicima.

Nakon nedavnog dogovora sa Zambijom o financiranju duga međunarodnim vjerovnicima, kinesko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je ovoga tjedna da je Export-Import Bank of China postigla okvirni sporazum sa Šri Lankom o servisiranju dugovanja.

Osim Šri Lanke i Zambije, u još nekim zemljama zajmovi za infrastrukturu doprinijeli su neodrživim razinama duga i stvorili snažnu političku ovisnost o Kini. Uzimajući za primjer brzu željeznicu Jakarta-Bandung u Indoneziji, konačni proračun za projekt značajno je premašio izvornu procjenu od oko 5,5 milijardi dolara i popeo se na preko sedam milijardi dolara, što je dovelo do ozbiljnog prekoračenja troškova. Postoji zabrinutost da bi se i Indonezija u budućnosti mogla suočiti s dužničkom krizom, što znači da Kina možda neće moći naplatiti svoj dug.

Može li Kina održati taj tempo potrošnje?

Slabljenje kineskog gospodarstva također predstavlja izazov za inicijativu Pojas i put. Prema najnovijim podacima Centra za zelene financije i razvoj na Sveučilištu Fudan, investicije u građevinske projekte u prvoj polovici 2023. bile su na najnižoj razini otkako je pokrenuta inicijativa.

U dokumentu koji je prošlog mjeseca objavio Global Development Policy Center (GCI) Sveučilišta u Bostonu ističe se da je kinesko kreditiranje Afrike 2021. i 2022. bilo ispod dvije milijarde dolara, što je najniže u 20 godina.

Chien-fu Chen, direktor Istraživačkog centra Pojas i put na Sveučilištu Tamkang na Tajvanu, ističe da će, kada kinesko gospodarstvo počne opadati, možda doći do velike interne revizije programa.

Neki promatrači smatraju da se Pojas i put već udaljava od prvobitnog koncepta trošenja velikih iznosa novca na infrastrukturu.

Analizirajući najnoviju kinesku bijelu knjigu, Chen je za DW rekao da će se Kina ubuduće vjerojatno usmjeriti na takozvane 'visokokvalitetne projekte Pojasa i puta' umjesto velikih troškova. Osim razvoja 'digitalnog Puta svile' u e-trgovini, Kina će gurati investicijske projekte s višim povratom, a koji uključuju dozvole za iskorištavanje rudnog bogatstva te projekte velike vojne vrijednosti.