U pandemijskoj 2021. godini, koju je obilježila gospodarska neizvjesnost, mnogi su, umjesto u dionice i nekretnine, odlučili uložiti u umjetnost. Prema DollarSproutu, umjetnost donosi povrat ulaganja u prosjeku od sedam posto, a kako na nju ne utječu promjene na burzama, predstavlja puno stabilnije ulaganje.

Trendove na tržištu umjetnina uglavnom pokreću potrošači, a kolekcionari, galerije i aukcijske kuće oblikuju ono što će postati sljedeća velika stvar. No iako je otporno na krize, ako je riječ o neuređenom tržištu, građani će radije uložiti u nekretninu nego u umjetnine.

Takva je situacija i u Hrvatskoj, u kojoj umjetničko tržište nije formirano, kaže Feđa Gavrilović, mladi povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i voditelj zagrebačke Galerije Forum u Teslinoj ulici. Pojašnjava nam da glavni razlog leži u tome što zakoni nisu skloni davanju vidljivih olakšica za ulaganje u umjetnost svih vrsta, pa samim time i kolekcionarstvo.

'Imamo i apsurdnu situaciju da filantrop koji plaća nagradu za mlade umjetnike na Salonu mladih i Bijenalu slikarstva na nju mora platiti porez. Nadalje, kako kaže jedan moj prijatelj, veliki hrvatski investitor – tržište je skup informiranih ljudi koji donose racionalne odluke. Hrvatsko tržište umjetnina, posebno živućih autora, nažalost je skup partikularno i selektivno informiranih ljudi koji donose emotivne odluke. Možemo reći da odluke na bilo kojem umjetničkom tržištu ovise o emocijama. No ono što ovdje vidim kao problem to je da su odluke utemeljene uglavnom na osobnim odnosima i mreži akademskih autoriteta, a manje na promatranju svjetskih trendova ili aktualnih ličnosti specifičnog izričaja. Neka ravnoteža tih faktora rezultirala bi većom inkluzivnošću i raznolikošću umjetničke scene, pa i tržišta koje bi se trebalo roditi iz te scene. Ali mislim da je poticajan zakonski okvir ono prvo i osnovno na čemu moramo raditi', ističe Gavrilović.

'Oni koji žele ulagati u umjetnine trebaju najprije odrediti svoj cilj'

Tržište umjetnina, dakle, nije transparentno, a zakoni ne potiču ulaganja u umjetnost, pa onda ni u umjetnine.

Gavrilović stoga smatra da bi trebalo donijeti zakon koji bi dao vidljive porezne olakšice kolekcionarima umjetničkih djela, s naglaskom na aktualne umjetnike. 'Trebalo bi i u edukaciji i u medijima prikazati umjetnost kao nešto uistinu važno za ljudski život, a ne kao područje između nečitkog elitizma i jeftinog populizma, što uglavnom čine naši mediji. Svi građani koji bi željeli investirati u umjetnine trebali bi najprije odrediti svoj cilj – žele li kupovati umjetnine zbog osobnog ukusa ili zbog njihove potencijalne vrijednosti. I jedno i drugo je legitimno, ali određuje im daljnji put. Potencijalni rast danas imaju, nažalost, samo klasični autori. Za stvaranje tržišta potrebno je puno strpljenja, ulaganja i filantropije za početak. Samo, taj početak kod nas dosta dugo traje', kaže Gavrilović, dodajući da smo imali niz pokušaja ulaganja, a iako nisu zato manje vrijedni, oni već 20-ak godina nisu urodili nečim opipljivim. On sam uglavnom kupuje ili dobiva umjetnine koje mu se sviđaju, ne razmišljajući pritom o njihovoj potencijalnoj vrijednosti, stoga na sebe ne gleda kao na ulagača.

'Još smo u porođajnim mukama tržišta umjetnina'

Dodaje i da u Hrvatskoj nije tragedija kad se zatvori neka galerija, već to što na njezino mjesto dugo vremena ne dođe nova.

'U Hrvatskoj postoji interes za umjetnost, no 'neusustavljenost' tržišta i nemogućnost širenja glavni su problem. Sve ovisi o sporadičnom entuzijazmu pojedinaca i njihovoj želji da, možda i bespovratno, ulože novac u društvo. Jer osim poticajnih zakona, potrebno je dosta nečega što bih nazvao vjerom da bi tržište zaživjelo, dakle različitih investicija s više strana, i to puno više strana, koje možda ne donose trenutačnu i odmah vidljivu korist. Neobično je to da se i nakon toliko pokušaja i pojedinačnih galerijskih, privatnih, pa i javnih poticaja u vidu sredstava koja potiču poduzetništvo u kulturi, još nalazimo u porođajnim mukama tržišta umjetnina', ustvrdio je Gavrilović.

'Ulaganje u umjetnine visoke vizualne kvalitete ili velikog povijesnog značenja pametna je odluka'

Da je tržište netransparentno, potvrđuje i Zdravko Mihočinec, direktor Aukcijske kuće Kontura, a smatra da su potrebna intenzivnija ulaganja u profesionalnost i primarnog i sekundarnog tržišta.

'U odnosu na razvijene demokratske zemlje svijeta, jako smo daleko od njihova obujma ulaganja/investiranja u umjetnine. Naši najozbiljniji 'investitori' zapravo su istinski ljubitelji umjetnosti, pojedinci kojima je najčešće važnije 'uživati' u konzumiranju (pogledu) i posjedovanju umjetnine u okviru vlastite kolekcije nego proračunato, iz ekonomske računice, kupiti pa nakon nekog vremena prodati umjetninu uz pristojnu zaradu. Druga ozbiljna grupa investitora su tvrtke koje kupuju umjetnine da bi oplemenile radni prostor', pojašnjava nam Mihočinec.

'Manje se kupuje zbog investicijskih razloga'

Građanima savjetuje da se prije kupnje informiraju o umjetninama i umjetnicima koji ih interesiraju, da popričaju s voditeljima galerija i aukcijskih kuća koje već neko vrijeme ozbiljno djeluju na našem tržištu te da nakon toga donesu odluku o kupnji. 'Umjetničko djelo može se kupiti i za malo novca. Već za 200-300 eura možete nabaviti kvalitetan rad', dodaje Mihočinec, a i sam ulaže jer, osim što mu je to posao, osjeća unutarnji nagon za posjedovanjem predmeta koji ga privlače iz nekog razloga, bilo da je riječ o vizualnoj ljepoti, majstorskoj realizaciji, raritetu ili drugim karakteristikama koje posjeduje neka umjetnina.

'Rjeđe kupujem zbog investiranja samo radi financijske dobiti. Iako u vremenu u kojem živimo – s visokom inflacijom i nesigurnom budućnosti – investiranje u umjetnine visoke vizualne kvalitete ili velikog povijesnog značenja jako je pametna odluka', ustvrdio je Mihočinec.

Kaže da ima hrvatskih umjetnika iz svih generacija za kojima postoji interes, a njihovi su klijenti najviše fokusirani na umjetnike iz 'prošlih vremena', one koji su svoja najbolja djela stvorili u 19. i 20. stoljeću. 'Kupci su najčešće strastveni kolekcionari i iskreni ljubitelji umjetnina. Manje se kupuje zbog investicijskih razloga, a najmanje zbog poklanjanja', pojašnjava Mihočinec.

A što s NFT-om?

Sve popularniji medij NFT može biti i umjetnički, stoga na određeni način predstavlja i ulaganje u digitalnu umjetnost. Gavrilović kaže da NFT kao potencijalni medij umjetničkog izraza nameće pitanje što uspostavlja vrijednost u suvremenoj umjetnosti?

'Zato je on, u svojim najboljim verzijama, na tragu najsuptilnije konceptualne umjetnosti. Općenito gledano, izvan rasprave o umjetničkom djelu, kao ulaganje u nešto što bi imalo potencijalno veću vrijednost s vremenom, takvo ulaganje isplativo je ljudima koji se dubinski bave takvim spekulacijama. To je tržište sa svojom zajednicom i također se može nazvati kolekcionarskim, kao što su kolekcionarska tržišta starih igračaka, bejzbolskih kartica ili Fabergéovih jaja, ali to nije nužno skupljanje umjetnosti', pojašnjava Gavrilović.

'Ulaganje u NFT umjetnost nije jače od ulaganja u onu klasičnu'

NFT-ovi predstavljaju mlado tržište koje je, otkad se pojavilo, strelovito naraslo, dijelom zbog bliskih veza s društvenim mrežama kao što je Twitter, čime je to tržište dobilo na popularnosti, a dijelom zbog spekulativne prirode kriptotržišta, s kojim su NFT-ovi usko povezani. Pojašnjava nam to Milivoj Popović, digitalni umjetnik i suosnivač nagrađivanog 3D, VR i AR animacijskog studija Prime Render.

Kaže da se u dosta slučajeva svakako radi o ulaganju u digitalnu umjetnost, no da tehnologija NFT-a omogućava proširenu primjenu koja nije ograničena samo na vrijednost umjetničkog djela, ili na umjetnost kao takvu, pa tako kupci nekog NFT-a mogu imati neograničen broj dodatnih pogodnosti kao razlog za kupovinu. Pritom Popović navodi hrvatsku NFT kolekciju 'The Lokals', a koja, osim vlasništva nad umjetničkim djelom, kupcima daje suvlasništvo i koprodukcijska prava na nadolazeći animirani film 'The Lokals'.

'Ponekad se, kada su u pitanju NFT-ovi, ne radi ni o umjetnosti, već o kolekcionarstvu, primjerice digitalnim sportskim karticama. Tržište NFT-ova je zastupljenije vani nego kod nas, iako je Hrvatska pokazala iznenađujuću brzinu adaptacije tehnologiji blockchaina i kriptovalutama, usko povezanima s NFT-ovima. Ne bih rekao da je ulaganje u NFT umjetnost jače od ulaganja u klasičnu umjetnost, poput slika i skulptura. Radi se o novoj tehnologiji i njezinoj primjeni u digitalnoj umjetnosti koja, iako ima ogroman potencijal, tek treba pokazati što sve može. Kao digitalni umjetnik, izrazito sam optimističan te uzbuđeno pratim daljnji razvoj tržišta NFT-a i primjene tehnologije blockchaina u svijetu umjetnosti.

Vrijednost umjetnosti uvijek, po meni, nosi ideja koja stoji iza djela. Ideja koja nas tjera na razmišljanje, koja u nama budi osjećaje, koja pomiče granice i nudi nov pogled. Sasvim izvan toga monetarna je vrijednost koju nosi neko djelo. Takvu vrijednost određuju drugi kriteriji, ponekad usko povezani s idejom umjetnosti, a ponekad nemaju dodirnih točki s njom, već prevladavaju zakoni tržišta, ponude i potražnje', zaključuje Popović.