'Ono što je jedino i očito propalo jest moja prva investicija – Jadrankamen. No već dulje vrijeme na snazi je koordinirani plan Ljiljane Šućur, predstavnice sindikata Uzora, Tončija Drpića i gradonačelnika Novog Vinodolskog Olega Butkovića da odvedu u stečaj sve tvrtke povezane sa mnom. To se nisu libili ni javno priznati', kaže Orešar.

Za Jadrankamen tvrdi da nikad nije bio 'zlatna koka', nego izrazito niskoprofitabilna tvrtka koja je otišla u stečaj zbog toga što sindikat nije prihvatio plan restrukturiranja. 'Moj linč započeo je prije godinu dana, kada više nisam mogao osiguravati kredite za isplate plaća koje Jadrankamen nije mogao zaraditi. Pogledajte ozbiljnije tvrtke koje su doživjele sličan pad prihoda, poput Cemexa, a pogledajte Jadrankamen. U posljednjih godinu dana, od kojih je 50 dana Jadrankamen proveo u štrajku, svaki peti zaposlenik bio je na bolovanju svaki dan, a društvo je radilo samo 150 dana', tvrdi Orešar, optužujući sindikat da je namjerno upropastio tvrtku.

Odbacuje i optužbe da je iz Jadrankamena izvlačio novac. 'Jedini novac koji sam ja izvukao iz Jadrankamena bila je dividenda iz 1997. od 300 tisuća DEM na uloženih 6 milijuna DEM. Dobit je svih ostalih godina bila reinvestirana – ukupno oko 20 milijuna kuna koje su mogle biti isplaćene dioničarima, no bile su uložene u Jadrankamen.'

Orešar ističe da ni u jednoj tvrtki zbog kojih ga prozivaju nije većinski vlasnik ni član uprave te da zbog toga ne može odgovarati za njihovo poslovanje. 'Kao i svakom drugom dioničaru, stalo mi je da tvrtke u kojima imam udjele dobro posluju, ali na to u ovakvim otežanim uvjetima poslovanja nikako ne mogu utjecati', kaže Orešar dodajući da je slučaj Monter samo nastavak kampanje protiv njega.

'Pomagao sam i u isplati plaća, ali sam očito pogriješio. Nova sindikalna povjerenica odlučila je ići putem kolega iz Uzora i Jadrankamena i iskoristiti animozitet koji se stvorio prema meni u medijima', zaključuje Orešar u intervjuu za Večernji list.