Nakon što je Jutarnji list objavio da se već nekoliko mjeseci provode istražne radnje o tome kako je Barr Pharmaceuticals 2006. godine kupio Plivu, tportal je među Barrovom burzovnom financijskom dokumentacijom pronašao niz ugovora koji se odnose na Željka Čovića, iz kojih je vidljivo da je bivši šef Plive izvrsno unovčio neobično snažnu naklonost prema američkoj kompaniji, koja je nedugo nakon preuzimanja Plivu preprodala izraelskoj Tevi
Riječ je o Čovićevom menadžerskom ugovoru s Plivom iz 2005. godine, njegovoj unosnoj nagodbi s novopostavljenim Barrovim predsjednikom Plivina nadzornog odbora Frederickom Jay Killionom iz 2007. godine te dokumentima Američke komisije za vrijednosne papire, iz kojih je vidljivo da je Čović bio nagrađivan i Barrovim opcijama, na kojima je 2008. također ostvario višemilijunske zarade.
Barr je u listopadu 2006. uspio preuzeti Plivu nakon žestokog natjecanja s islandskim Actavisom u podizanju cijene dionica, a to je preuzimanje od početka bilo praćeno određenim sumnjama u pogodovanje Barru, čiju je stranu Čović zagovarao. Sumnje su osobito narasle nakon medijskog otkrića da se Čović u lipnju 2006. godine sastao u Veroni s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom i bivšim ministrom vanjskih poslova, američkim lobistom Miomirom Žužulom, s kojim se tih dana sastajao i u drugim prilikama. Prema pisanju Jutarnjeg, Uskok sada sumnja da je cjenovno nadmetanje s Actavisom namjerno zaustavljeno te da je tako prilikom prodaje Plive Barru državni proračun oštećen za oko 70 milijuna eura.
No i mimo tih još nerazjašnjenih događaja, poznato je se Čović značajno obogatio tijekom prodaje Plive, iskoristivši porast cijene dionica kako bi zaradio na opcijama za njihovu kupnju, na koje je imao pravo temeljem svojeg menadžerskog ugovora. Čović je dio dionica prebacio na članove obitelji, a prema tadašnjim izračunima medija za njihovu prodaju Barru on i obitelj trebali su dobiti 28,7 milijuna kuna.
No tportal sada je i u posjedu Ugovora o nagodbi, koji je Čović 21. ožujka 2007. potpisao s Killionom, tadašnjim zamjenikom predsjednika uprave Barra i novim šefom Plivina nadzornog odbora, kojim se Čoviću na ime opcija i drugih prava ugovara isplata od čak 52 milijuna kuna
U nagodbi između Čovića i Plive stoji da je Barrovim preuzimanjem došlo do 'promjene kontrole' nad Plivom – a to je situacija koja je predviđena Čovićevim menadžerskim ugovorom – te se temeljem toga definiraju Čovićeva financijska potraživanja po tri osnove, koja mu se imaju isplatiti u roku od 15 dana od potpisivanja nagodbe.
Na osnovu starog menadžerskog ugovora iz 2000. Čoviću se za njegova opcijska prava isplaćuje 21,6 milijuna kuna, a na osnovu novog ugovora iz 2005. godine još 19,4 milijuna kuna, dok mu se još 1,55 milijuna eura isplaćuje s osnova ugovorene otpremnine i bonusa. To ukupno iznosi oko 52,4 milijuna kuna, s tim da je neto iznos ipak manji jer su svi porezi i doprinosi ugovoreni na teret Čovića.
Sklapanje nagodbe takve vrste bilo je predviđeno Čovićevim ugovorom, koji je tportal pronašao u engleskoj verziji, pa je jasno da je on još u vrijeme nadmetanja Barra i Actavisa mogao računati da ga u svakom slučaju očekuje isplata obilnih menadžerskih nagrada. Iz ugovora doznajemo da je Čovićeva osnovna plaća u Plivi iznosila 430.000 eura godišnje, odnosno oko 3,2 milijuna kuna, a usto je imao pravo na bonuse u maksimalnoj vrijednosti od 90 posto plaće, a koji su se računali prema Plivinoj dobiti.
Tu su i opcije na kupnju dionica koje je, kako smo vidjeli, obilno koristio, a čiji se broj računao prema bonusu, no pritom je ugovor predviđao i posebnu nagradu u dionicama u slučaju 'promjene kontrole', koja se i ostvarila Barrovim preuzimanjem Plive, pa je samo na tome zaradio spomenutih 19,4 milijuna kuna iz nagodbe.
Ugovorom je Čović imao pravo na otpremninu, automobil klase Audija A8, uplatu iznosa u visini od 15 posto godišnje plaće u mirovinski fond, policu osiguranja, 30 dana godišnjeg odmora i niz drugih pogodnosti.
Čović se nakon Barrova preuzimanja zadržao na čelu Plive još dvije godine, a čini se da su blagodati menadžerskog posla tada postale još i veće. Tportal.hr pronašao je i niz dokumenata Američke komisije za vrijednosne papire koji bilježe da je Čović od 29. ožujka 2007. godine, dakle tjedan dana nakon nagodbe s Plivom, počeo dobivati i opcije na dionice samog Barra. Do ožujka 2008. Čoviću je u četiri navrata dodijeljeno ukupno 67.500 dionica Barra, koje je on unovčio u prosincu te godine, kada je Barr zajedno s Plivom preuzela izraelska Teva. Čović je zaradio i na tom preuzimanju, jer mu je nakon prodaje dionica ostala razlika veća od 1,2 milijuna dolara, otprilike sedam milijuna kuna.
Iako se Čovića nekoć smatralo vrlo uspješnim menadžerom, što on u smislu vlastite zarade sasvim sigurno jest, nakon što se Pliva utopila u Barru, a potom obje kompanije u Tevi, bilo je sve više komentara o tome kako je on prodajom i gašenjem različitih projekata rasturio poslovanje Plive. Tevinim dolaskom Čović je otišao iz Plive, a zaposlio se u tvrtci Genera Marijana Hanžekovića, odnosno bivšoj Plivinoj Veterini, koju je upravo on prodao. Tu se zadržao do početka ove godine, a nema podataka o tome da se drugdje angažirao.
Tportal je nakon informacija o Uskokovoj istrazi pokušao kontaktirati Čovića, ali nismo do njega došli. No Čović je za Novu TV kazao sinoć kako je Pliva prodana zakonito i odbio sve špekulacije o političkom mentorstvu Sanadera i Žužula te podjeli milijunskih provizija.
Borislav Škegro, čiji je Quaestus tada zastupao interese Actavisa, kazao je tportalu kako cijelu priču o istrazi ne želi komentirati jer ne želi ulaziti u procese dok se vode u medijima. 'Kada bude vrijeme i mjesto, onda ću o tome govoriti', kazao nam je Škegro.
