Grčki nacionalni željeznički prijevoznik TrainOSE prodan je talijanskom državnom prijevozniku Ferrovie dello Stato za 45 milijuna eura. Atena je pokušavala prodati željeznice od 2013., no nije uspjela zbog velikih političkih prepreka i čestih promjena vlade.

Kada su grčke željeznice preuzeli Talijani, počeli su problemi koje najbolje ilustrira slučaj vlakova ETR 470, koji doduše nisu sudjelovali u strašnoj nesreći, ali najbolje opisuju kako izgleda privatizacija na talijanski način.

ETR 470 je brzi nagibni vlak, a proizvela ga je švicarsko-talijanska tvrtka Ferroviaria. Godinama su u Švicarskoj bili glavni izvor glavobolja državne željeznice zbog stalnih kašnjenja, kvarova i otkazanih putovanja pa su ih odlučili povući iz upotrebe i poslati ih u rezalište starog željeza.

No kad su Talijani preuzeli grčku željeznicu, ti su vlakovi u Ateni predstavljeni kao čudo tehnologije iako su insajderi upozoravali na to da im uopće nije mjesto na prugama.

U Švicarskoj je ETR 470 imao debi prije dvadeset godina, a vrlo brzo zaradio je nadimak Pannenzug - Pokvareni vlak. Internetska stranica koja je pratila sve njegove operativne probleme dala mu je pak nadimak CessoAlpino - Alpski zahod.

U tekstu objavljenom u veljači prošle godine, novinari portala investigate-europe.eu objavili su da je jedini razlog za to što preostalih pet vlakova ETR 470 nije otišlo u rezalište željeza činjenica da su predstavljeni kao budućnost putovanja na liniji Atena - Solun, najvažnijoj grčkoj željezničkoj liniji.

'Hoćete savjet iz Švicarske? Okanite se tih vlakova. Kupite vlakove koji su se dokazali, dobre stvari nisu besplatne', poručio je lani Walter Finkbohner, bivši tajnik tvrtke Cisalpino, švicarsko-talijanske tvrtke koja je upravljala vlakovima ETR 470.

No Grci nisu imali puno izbora. Nacionalne željeznice bile su sto posto u talijanskim rukama, ugovor o privatizaciji nikad nije ni objavljen, poznato je jedino to da su Talijani svake godine dobivali po 50 milijuna eura za održavanje linija u prometu. Kako ugovor nije objavljen, čak i da talijanski gazde ugase pokoju od linija, putnici se ne mogu žaliti jer se ne zna bi li time uopće bio prekršen neki članak ugovora o privatizaciji.

Što je možda i najgore u cijeloj priči, TrainOSE pod Talijanima osigurao si je pravo da do 2024. ne plaća nikakvu odštetu putnicima u slučajevima nesreće. Stoga erupcija nezadovoljstva u Ateni ovih dana nikoga ne bi trebala čuditi.

Kad su vlakovi koje je Švicarska poslala u stari metal prezentirani u Ateni, najavljeni su kao velika tehnološka inovacija, strojevi koji putuju 200 kilometara na sat i koji će omogućiti putovanje od Atene do Soluna za manje od tri i pol sata. Brzina nije bila jedina karakteristika tih vlakova, već i njihovo naginjanje. Nagibni su to vlakovi koji kako bi postigli veću brzinu putuju i pod kutom od osam stupnjeva nagiba. Prije 30 godina, podsjetimo, nagibni vlakovi smatrali su se budućnošću putovanja u Europi, no u međuvremenu se od toga odustalo jer se tehnologija pokazala preskupom i presloženom.

Švicarci su na održavanje vlakova ETR 470 trošili ogroman novac i nikad ih nisu uspjeli natjerati da rade kako spada. Konačna odluka o povlačenju iz prometa donesena je kad se utvrdilo da su ti vlakovi zaslužni za samo jedan posto prevezenih putnika u zemlji. Nakon čestih požara i kvarova povučeni su i iz Njemačke, a presudna je bila nesreća iz 2011., kad se jedan od vlakova zapalio u tunelu i kada se ispostavilo da su mu protupožarni sustavi neučinkoviti.

To posebno zabrinjava u grčkom primjeru jer na liniji Atena - Solun ima nekoliko tunela duljih od 500 metara, a četiri su dulja od 2500 metara. Novinari portala investigate-europe.eu pitali su je li njihov protupožarni sustav moderniziran, ali nisu dobili odgovore, no iz ranije objavljenih podataka zaključuje se da ta modernizacija nije provedena, već su vlakovi samo prilagođeni na grčku električnu mrežu.

Ali ni to nije sve - novinari u razgovoru sa stručnjacima pojašnjavaju da je za upravljanje flotom električnih vlakova nužno besprijekorno održavanje pruga, jer je neodržana pruga u kombinaciji s brzim nagibnim vlakom recept za katastrofu. Treba li reći da su grčke pruge jedne od najslabije održavanih u Europi? Prije privatizacije u operateru mreže, tvrtki OSE, radilo je 12.500 ljudi. Nakon što je EU u sklopu paketa mjera pomoći Grčkoj zahtijevao 'bolne rezove' u OSE-u su podijeljeni otkazi, tako da danas tamo radi samo 800 ljudi, a broj radnika na održavanju u odnosu na ukupnu kilometražu pruga u Grčkoj upola je manji nego u prosjeku EU-a.

Srećom, nagibni mehanizam vlakova ETR 470 može se deaktivirati i upravo tako oni danas putuju na liniji Atena - Solun, daleko ispod obećane brzine od 200 kilometara na sat.