Devalvaciju ili smanjenje vrijednosti kune pojedini ekonomisti vide kao brz način da se hrvatsko gospodarstvo učini konkurentnijim. Procjene koliko je kuna precijenjena vrlo su neujednačene i kreću se od deset pa do čak 60 posto. Iako se može čuti da bi eventualni dolazak Međunarodnog monetarnog fonda (MMF)u spasilačku misiju značio i devalvaciju kune, zanimljivo je da je MMF lani smatrao da je tečaj kune realan.

Bez obzira na to hoće li ili neće doći do slabljenja kune, dobro je znati što svatko od nas može napraviti da ublaži udar na kućni budžet. Za pomoć smo zamolili mr. sc. Sandru Bebek, jednu od malobrojnih domaćih ekonomskih stručnjaka koji se bave osobnim financijama.

Za nju nema sumnje da bi se devalvacija kune negativno odrazila na razinu cijena i realni dohodak građana, a isto tako bi se povećao teret otplate kredita jer su svi osigurani valutnom klauzulom.

'Došlo bi do rasta uvoznih cijena. Kako se na policama trgovačkih centara uglavnom nalaze inozemni proizvodi, to bi svakako utjecalo na povećanje troškova života. Ako se zna da je Hrvatska u odnosu na zemlje EU razmjerno skupa zemlja, te da je udio troškova za hranu u dohotku iznimno visok, onda bi rast cijena dodatno smanjio kupovnu moć građana', kaže Bebek.

Devalvacija kune od 10 posto, prema njezinoj računici, smanjilo bi prosječnu plaću od 5.370 kuna za oko 60 eura (430 kuna), a prosječnu mirovinu od 2.148 kuna za oko 27 eura (197 kuna). Rata kredita ako se računa u eurima poskupjela bi za postotak devalvacije.

'Drugim riječima, dug ostaje nominalno isti. Naravno, pod uvjetom da ne dođe do porasta kamatnih stopa. Ali bi za njegovo servisiranje trebalo izdvojiti više kuna. Isto tako, devalvacija bi u kratkom roku kunu učinila neatraktivnom valutom. Štednja u kunama bi se smanjila odnosno došlo bi do njezine konverzije u euro', objašnjava Bebek.

U slučaju da dođe do devalvacije, a kreditno ste zaduženi, sve što možete napraviti je da barem donekle umanjite štetu. Dakle, i nema previše mogućnosti. Prvo i osnovno je, prema riječima Bebek, radikalno smanjiti potrošnju. Oni koji imaju bilo kakvu ušteđevinu, mogu ići na prijevremenu otplatu kredita ili eventualno kupovati eure kojima bi plaćali rate.

U slučaju da imate više kredita bilo bi ih pametno objediniti u jedan na duži rok. 'Prednost tog plana je u tome što se plaća jednoj banci i može se imati bolja kontrola. Osim toga, mjesečne rate su niže iako s obzirom na dulji rok otplate, ukupni financijski teret je veći', kaže Bebek.

Na koncu, oni koji ne mogu smanjiti svoje troškove ili nemaju neku imovinu, morali bi povećati svoje prihode. U suprotnom, uvjerena je ona, morat će se pomiriti s činjenicom da će u budućnosti živjeti lošije.

'Ono što mene najviše zabrinjava jest ponašanje građana. Novi trendovi očiti su diljem svijeta, osim u Hrvatskoj i njoj sličnim zemljama. Umjesto konzumerizma, marketinški se nameće ideologija štednje i rada. Kod nas postoji kult nerada, a i potrošnju nismo smanjili onoliko koliko bi trebalo. Isto tako je zabrinjavajuće to što građani svoje nezadovoljstvo još uvijek izražavaju šutnjom, kao da nisu u pitanju njihovi vlastiti životi', zaključuje Bebek.