Aktualni događaji povezani sa zdravstvom, prije svega liječnicima, i pravosuđem nagovještavaju nove izazove u ovom, već opterećenom, sektoru. Vrhovni sud Republike Hrvatske nedavno je donio odluku o načinu plaćanja dežurstava zdravstvenim radnicima
Zbog različite sudske prakse što se tiče prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:
'Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.'
Dakle liječnici imaju pravo na plaćene dodatke i prilikom obračunavanja prekovremenih sati rada, a dosad je zbog neuračunavanja takvih dodataka pokrenuto više od 4000 tužbi protiv poslodavaca. Još prije godinu dana Hrvatska liječnička komora upozoravala je da će pravomoćna rješenja takvih sporova koštati državu i dvije milijarde kuna, što je svakako trebao biti alarm za nadležne institucije.
vezane vijesti
'Način obračuna prekovremenih sati doista je dosad bio velik problem jer je drugačiji nego način obračuna za neke druge grane državnih službenika, što pak stavlja liječnike u neravnopravan položaj. Najčešće smo zastupali liječnike u tužbama zbog neadekvatnog obračuna plaće jer im nisu obračunata dežurstva niti su adekvatno obračunavani dodaci na uvjete rada, odgovornost i znanstvene titule. Uzevši u obzir to koliko odgovornosti liječnici nose na svojim ramenima i s kakvim se slučajevima susreću tijekom dugih dežurstava, doista je nevjerojatno da se sustav prema njima odnosi nepravedno. Srećom, sudska praksa se mijenja i sudovi su počeli dosuđivati tražene iznose. Ipak, loš odnos prema liječnicima ne staje na tome, već su pojedini, oni koji su podigli tužbe, 'kažnjeni' na način da im je uskraćena mogućnost stručnog usavršavanja, kako tuzemnog tako i inozemnog. Takve odluke najviše štete građanima i svima nama koji plaćamo obvezno zdravstveno osiguranje jer ćemo mi trpjeti posljedice uskraćivanja mogućnosti napretka liječnicima', upozorava Kristina Bajsić Bogović iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d.
Hrvatska udruga bolničkih liječnika upozorila je na takve slučajeve ovog ponedjeljka. Naime, liječnici iz jedne zagrebačke bolnice, uključujući članove HUBOL-a, tvrde da su žrtve prisile radom iznad 48 sati tjedno. HUBOL navodi da im uprava odjela bolnice prijeti, između ostaloga, izostankom stručnog usavršavanja u slučaju odbijanja nametnutog rasporeda rada. Udruga je podsjetila kako je prekovremeni rad zakonom i kolektivnim ugovorom uređen na dobrovoljnoj bazi te se odbijanjem prekovremenog rada radnika ne smije staviti u nepovoljan položaj.
'Ono što sami liječnici ističu kao najveći problem upravo su dežurstva dan za danom, često bez dana odmora, što ih dovodi do situacija da moraju ulagati nadljudske napore i nakon 36 sati nespavanja obavljati operativne zahvate. Ako tada i dođe do greške, posebno ako u nekoj bolnici doista postoji prisila radom, zaista smatram da odgovornost za isto ne leži u samom liječniku', naglašava Bajsić Bogović.
Odvjetnica Bajsić Bogović osvrnula se i na problem uvjeta u kojima liječnici obavljaju svoj posao: po njenom mišljenju, najviše sporova proizlazi iz grešaka samog sustava i načina uređenosti bolnica. Osim problema s dežurstvima, onemogućavanja usavršavanja zbog narušenih međuljudskih odnosa i politikanstva i slučajeva da liječnici ne mogu dobiti osam sati slobodno nakon smjene od 24 sata, neke se liječnike neopravdano 'skida' s operacija, a drugi su pak jednako plaćeni kao oni koji su s namjerom radili manje.
'Premalo se ulaže u opremanje bolnica i edukaciju liječnika, još manje u operacijske sale i medicinsku opremu, što im uvelike otežava posao, a neuređenost sustava se očituje i u činjenici da se u tri bolnice na uskom području smještaju isti odjeli, dok se za druge treba daleko putovati. Ako se pacijent razboli zbog bakterije u operacijskoj sali, ne može se tražiti odgovornost liječnika koji je operaciju izveo bez greške. Imamo vrhunske liječnike koji ne mogu pomoći jer naše bolnice nemaju resurse, pa se onda roditelji bolesne djece moraju okretati humanitarnim akcijama, što je doista prevelik teret i za njih i za društvo koje već uplaćuje velike novčane iznose za zdravstvo u državnu riznicu', zaključuje Bajsić Bogović.
