Privatizacijom nekadašnjeg društvenog vlasništva na području cijele bivše Jugoslavije došlo je do razornog procesa deindustrijalizacije. Iako je u većini slučajeva bio slab, o uspješnim primjerima radničkog otpora privatizaciji kao što su kutinska Petrokemija (čiju je privatizacija najavila Milanovićeva vlada) ili zrenjaninske farmaceutske industrije Jugoremedija govorili su gosti Subversive Festivala na radionici Balkan Foruma
Branislav Markuš iz pokreta Ravnopravnost pričao je o slučajevima privatizacije u Srbiji, prilikom koje je nestala polovica tvornica. Novi kapitalisti ulagali su novac uglavnom stečen na ilegalnoj prodaji cigareta i narkotika. 'U Srbiji su se kupovali dijelovi tvornica, ali bi se vlasnici ponašali kao da su potpuni vlasnici, premda nisu bili. Problem u srpskoj industriji nisu samo lopovi i tajkuni, nego političari koji su takvo nešto omogućavali. Doslovno se događalo da lopovi s Interpolove tjeralice kupuju tvornice', rekao je Markuš. Njihov 'gazda' u upravu je postavio svoju suprugu, sina i šofera. Radnike je premještao u druge tvrtke, udaljene od njihovog doma i 350 km. Ukoliko bi odbili premještaj, uslijedio bi otkaz.
Višegodišnja radnička borba u kojoj je bilo vezivanja lancima, blokade tijelima i sukoba s privatnom vojskom privatizacijskog 'gazde' završila je tako što je državi vraćeno 42 posto dionica, radnik je postavljen za direktora. 'Iako nismo krenuli u borbu za vlasništvo, nego za radna mjesta, to smo artikulirali kasnije kao borbu za vlasništvo, jer smo tako mogli dobiti borbu. Ako se borimo za radna mjesta, ne možemo ništa dobiti, ali kapitalizam je osjetljiv na borbu za vlasništvo', kazao je.
Milenko Srećković iz Pokret za slobodu se nada da će ovaj skup na Subversiveu dovesti do povezivanja radnika u Srbiji i Hrvatskoj i zajedničke klasne borbe. 'Zajednički nam je neprijatelj. I borba nam je zajednička – radnička', poručio je.
U većini privatiziranih poduzeća radnička prava svedena su na minimum, moglo se čuti na skupu. A jedan od pokazatelja lošeg stanja radnika u Hrvatskoj jest sindikalna organiziranost, koja je znatno slabija u privatnom sektoru.
No bilo je kritika i na rad sindikata, tako Denis Geto iz Tehnosa smatra da 90 posto sindikata u Hrvatskoj ne zaslužuje to ime. Sindikalisti Tehnosa radnicima HEP-a napominju da ne nasjedaju na diskurs koji im se nameće izvana - o tome kako su oni paraziti na državnom budžetu. Osvrnuo se i na probleme HEP-a, po njemu to su mito, korupcija i isisavanje novca iz poduzeća. Protivi se razbijanju i privatizaciji dijelova HEP-a. Kazao je da se proces odlučivanja centralizira, pa sada čak na razini vlade, spomenuvši 'Čaćićev krizni stožer za investicije'. Problem je, kaže Geto, postavljanje stranačkog kadra koji je odgovoran samo svom poslodavcu i ne radi dobro svoj posao zbog toga.
Sindikalisti Petrokemije Željko Klaus i Davor Rakić protive se mogućoj privatizaciji tvrtke. 'Mi smo jedina ozbiljna tvrtka koja proizvodi mineralna gnojiva na području bivše Jugoslavije, a navodno je Hrvatska i poljoprivredna zemlja', kazao je Klaus.
Sindikalist Petrokemije kaže da ne želi biti na čelu te tvrtke jer bi propali za šest mjeseci, ali želi utjecati na upravu, žele biti prihvaćeni kao socijalni partneri.
