Zielinska se doselila u Ogulin prije šest godina. Hrvatsku je posjećivala i prije, preko studentske razmjene. Čak je odradila praksu u našem Ministarstvu regionalnog razvoja.

Rođena je u poljskom gradu Gniezno, a studirala je hrvatski jezik i europske studije u Wroclawu. Uz fakultet je radila na projektima EU-a. Jedan od njih odvijao se u Ključu u BiH, u kojem je upoznala studenta iz Ogulina. Planula je ljubav te se nakon udaje doselila u središte Hrvatske.

Poslovni partneri iz Poljske zbog njezina znanja o fondovima EU-a i poznavanja hrvatskog jezika ponudili su joj da ovdje krene u vlastiti biznis. Zielinska je to objeručke prihvatila. Osnovala je obrt te je krenula učiti poduzetnike i poljoprivrednike u Ogulinu i okolici o tome što su to europski fondovi. Zatim ju je angažirao Grad Vrbovsko, za koji je tri godine vodila projekte EU-a. Nakon toga se opet osamostalila, da bi prošle godine preuzela direktorsko mjesto u tvrtki Euro Grant Konzalting, čiji su vlasnici Poljaci.

Zielinska i njezina dvočlana ekipa trenutno vode 30-ak projekata. Klijenti su im iz svih krajeva Hrvatske, a među njima su gradovi, općine, OPG-ovi, male i velike kompanije.

Uz sve to Zielinska vodi svoje samostalne projekte, Akademiju poduzetništva u Ogulinu te projekt 'Znam i poduzimam', u sklopu kojeg digitalnom poduzetništvu podučava mlade nezaposlene ljude.

Kako sve to stižete?

(smijeh) Ako je redovan dan i ne putujem u Zagreb ili Rijeku, tad sve stignem. To vam je prednost života u Ogulinu. Sve vam je nadohvat ruke. Da radim isti posao u Zagrebu, mislim da bih eksplodirala. Samo bih u prometu izgubila dva, tri sata. Ovdje to vrijeme mogu provesti s djecom, a imam dvije djevojčice od dvije i pet godina, ili se prošetati šumom. Zamislite koji je to kapital. Vrijeme je stvarno novac. Život je u Ogulinu jednostavan i zbog toga se mogu posvetiti složenim poslovnim zadacima.

Planirate li ostati u Ogulinu i kad djeca porastu?

Ne. Mislim da ćemo se tad preseliti u Poljsku. Ogulin nam sad nudi kvalitetu života koju ne bih mogla imati u Poljskoj. Ali djeci će zatrebati nešto više od mira i opuštenosti. Trebat će im poticajno okruženje. Društvo ljudi koji će ih poticati da budu poduzetni, ambiciozni, željni učenja i napredovanja. Mislim da toga općenito nedostaje u Hrvatskoj.

Zar je tolika razlika između Hrvata i Poljaka po pitanju poduzetničkog duha i energičnosti?

Da. Ovdje se većina ljudi zadovoljava preživljavanjem i plutanjem na površini. Ako ide - ide, ako se nešto dogodi, tad se povlačite. Za mene je to veliko iznenađenje. Mi Poljaci doživljavamo narode s Balkana kao vatrene i pune entuzijazma. I onda dođete u Hrvatsku, u kojoj je odgovor na sve probleme 'a je… ga' (smijeh). Nema strasti i inata. Istina je da je ovdje teško raditi i poslovati. Možda i dva puta teže nego u Poljskoj. Tamo se klikom otvara tvrtka, manja su davanja, oslobođeni ste poreza na dohodak do 30. godine… Ali zbog toga bi poduzetnici u Hrvatskoj trebali biti inatljiviji i energičniji. Jedino je u Zagrebu drugačija situacija jer je jača konkurencija.

Što mislite, zbog čega su hrvatski poduzetnici takvi?

Ne znam. I jedni i drugi živjeli smo u komunizmu. Poljaci su uvijek nešto čeprkali pokušavajući se izvući iz toga. Poznata je priča o poljskim turistima koji bi na povratku s ljetovanja iz bivše Jugoslavije prodavali sve živo, od plišanih igračaka do dijelova za aute. Teški uvjeti života stvorili su poduzetnički duh kod Poljaka. Razmišljali su izvan okvira. Ljudi u Hrvatskoj su uljuljkani. Stalno čekaju i misle da će ih neka velika ruka podragati te riješiti sve njihove probleme. Neće vam nitko ništa više rješavati. S time je odavno gotovo. Morate se sami izboriti za sebe. Jedina prepreka razvoju ste vi sami sebi.

Je li vas još nešto iznenadilo u našem mentalitetu?

Olako prihvaćate nepravdu. Hrvatska je mala zemlja i svi se znaju. Očekivali biste kako će u takvom društvu loši poduzetnici i političari biti brzo odbačeni jer se ništa ne može sakriti. Ali ne. Ljudi prihvaćaju prevaru i iskorištavanje. S istim tim poduzetnikom i političarom druže se i tapšaju ga po leđima. To mi je nevjerojatno.

Kako se naši poduzetnici snalaze s fondovima EU-a? Razumiju li njihovu logiku?

Puno me ljudi nazove i kaže da trebaju pomoć fondova EU-a. Fondovi nisu pomoć. Oni nisu namijenjeni tome da ti pomognu ako loše posluješ. To je ključno nerazumijevanje. Fondovi EU-a su financijska podrška za tvrtke koje stabilno posluju i imaju jasno postavljene ciljeve. Oni su vrsta kredita, samo što kod njih ne vraćate glavnicu plus kamatu, već vraćate konkretne rezultate koji moraju biti opipljivi i realni. Isto tako ljudi ne shvaćaju kako fondovi EU-a nisu za fizičke osobe. Kao ja imam apartmane i sad bih uložio nešto u njih. Super, ali za to uzmi kredit u banci. Kad im to kažete, naljute se. Ako želite europski novac, otvorite tvrtku, OPG ili obrt i krenite u poslovne vode. Tvrtke koje su veće i ozbiljnije shvaćaju logiku fondova EU-a. Ali kod njih je problem to što programi nisu prilagođeni njima. I onda se ljudi bune, a ja ih pitam gdje ste bili 2013. i 2014., kad se radio program za to u koje će se sektore raspoređivati novac. Gdje su bile obrtničke, gospodarske komore i druge poduzetničke institucije? Primjerice, uopće nema fondova EU-a za turistički sektor koji nosi 17 posto hrvatskog BDP-a.

Pred nama je novo europsko financijsko razdoblje od 2021. godine. Stvari se mogu promijeniti.

Naravno. Ali se na tome mora sustavno raditi i lobirati. Neće vam nitko baciti vreću novca. Poduzetnici moraju pritiskati državu. Inače je hrvatska država kruta. Ne pušta u proces savjetovanja konzultante i poduzetnike kako bi manifestirali svoj interes. Ako se ponovi to da država programira stvari, dogodit će se ista priča. Sredstva neće biti iskorištena jer programi neće biti prilagođeni tržištu. Osim toga, veliki su problemi u provedbi programa jer se u Hrvatskoj institucije prave pametnije i strože od Europske komisije. Pravila koja su prihvaćena u cijeloj Uniji u Hrvatskoj su dodatno postrožena. Primjerice, jedna je velika poljska tvrtka bila zainteresirana za ulaganje u Hrvatsku. Željeli su se javiti na natječaj EU-a za komercijalizaciju inovacija. Ali ja sam im rekla kako taj projekt neće proći jer u Hrvatskoj to nije inovacija. Radilo se o uređaju kojim su nudili određenu uslugu. Promjenom parametara taj se uređaj koristi na drugi način. U Poljskoj su za to dobili novac i zaposlili su ljude. U Hrvatskoj to nije inovacija, već promjena funkcionalnosti stroja.

Kakav je uopće interes za fondove EU-a?

Veliki. Obično od 9 sati kreće ludilo. Dnevno imam 15-ak poziva iz cijele Hrvatske. Uspjela sam srezati broj sastanaka. Prije su me svi zvali na kavu. To me užasno živciralo jer bi ispričali svoj plan, tražili savjet i onda bi se naljutili kad bi im rekla da to košta. Moje konzultantsko znanje i iskustvo imaju cijenu. Sad idem na sastanke tek kad vidim da priča ima potencijal. Prije toga sve riješim telefonom i mailom.

Kakve su vaše cijene?

Po satu od 200 do 400 kuna, ovisno o vrsti savjetovanja. Priprema projekta košta od pet do 50.000 kuna, a sve ovisi o tome koliko ima posla.

Što sve nudi vaša tvrtka Euro Grant Konzalting?

Nazivam se stručnjakom za pretvaranje problema u prilike. Napravimo analizu poslovanja, pogledamo bilancu i onda pokušamo naći rješenje kroz fondove EU-a. Ponekad je to samo spajanje ljudi, odnosno pronalazak investitora. Nikad ne ulazimo u projekt koji nije 99 posto siguran. Kad ga pripremimo i predamo ga, imamo godinu dana pauze, dok klijent ne dobije novac. Zatim ga provodimo, što je najozbiljniji dio posla. Provodimo nabavu, strogo se držimo pravila i predajemo izvješća sve dok se projekt ne završi u pet godina.

Kako je raditi s gradovima i općinama? Imaju li sposoban kadar?

Jako je teško imati dobru suradnju prije svega zbog politike. Meni se kao konzultantici, i to još Poljakinji iz Ogulina, bilo jako teško probiti na tržište. Morala sam se puno dokazivati. Nekoliko puta sam nekim općinama i gradovima davala rješenja, nudila konkretne projekte, da bih za pola godine saznala kako su angažirali nekog svog politički podobnog konzultanta. Gradovi s kojima radim barem su donekle nezavisni i mogu angažirati konzultanta koji nema političke veze.

Koliko uopće pratite društveno-političku situaciju u Hrvatskoj?

Dosta jer moram. Svaka promjena u ministarstvima direktno utječe na moj posao.

A što kažete na rasprave o partizanima i ustašama?

To mi je smiješno. Drugi svjetski rat završio je prije više od 70 godina. Žao mi je da se to potencira jer ima toliko drugih fantastičnih i pozitivnijih tema.

Kakva je situacija u Poljskoj? Izvlače li se tamo teme iz Drugog svjetskog rata?

Za mlađe generacije koje su rođene u EU slobodno tržište nešto je uobičajeno. Ne znaju to cijeniti i okreću se desničarskim strankama. Klinac od 15 godina na prosvjedima nosi zastavu i viče 'ubij komunista'. Što on uopće zna o komunizmu? Takvima je bolje da se uhvate laptopa i naprave neki fora projekt.

Ostavimo se prošlosti i razgovarajmo o sadašnjosti. U Ogulinu ste pokrenuli Akademiju poduzetništva. Kako ste došli na tu ideju?

Projekt je osmišljen i pripremljen 2017. godine. Na ideju sam došla tijekom razgovora s lokalnim poduzetnicima koji su se žalili zbog nedostatka informacija i edukacija. Za svaki savjet i informaciju morali su putovati u Zagreb ili Rijeku. Projekt je baziran na iskustvu naše prijateljske tvrtke PL Europa, koja ima poduzetnički inkubator u Poljskoj. Čekali smo samo adekvatan poziv i kad se on pojavio, za projekt smo dobili oko 490 tisuća kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Akademija je krenula s radom u kolovozu prošle godine i dosad smo imali više od 70 polaznika. Uz to smo omogućili, u suradnji s Gradom Ogulinom, otvaranje zajedničkog radnog prostora za poduzetnike početnike koji smo nazvali Ćošak.

Nedavno ste krenuli sa svojim drugim velikim iz Europe financiranim projektom - Znam i poduzimam. Koji je njegov cilj?

Želja nam je osposobiti 60 mladih osoba za digitalno poduzetništvo. Konkretno, želimo ih potaknuti na samozapošljavanje razvijanjem poslovnih ideja na internetu. Predavači su poznati influenceri: travel i lifestyle blogerica Ella Dvornik, youtuber Matija Lazarević - LayZ, modni dizajner Ivan Alduk, stjuardesa i food influencerica Maja Brekalo te model i modna blogerica, magistra prava Isabella Rakonić. Njima smo još pridružili projektnog menadžera i eksperta za fondove EU-a Romana Marinovića. Tijekom trajanja projekta 60 nezaposlenih mladih trebalo bi steći znanja iz prava, financija, korištenja fondova EU-a, kao i nacionalnih fondova, menadžmenta, zaštite inovacija... Za taj smo projekt iz fondova EU-a povukli oko 530 tisuća kuna.

Kakva je kvaliteta konzultanata za fondove EU-a u Hrvatskoj? Imate li jaku konkurenciju?

Dopredsjednica sam Udruge profesionalaca za fondove EU-a pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Tamo sam okružena vrhunskim stručnjacima. Međutim, zadnjih godina pojavljuje se velik broj konzultantskih obrta, a ja ih zovem wanna be konzultantima koji rade projekte bez početne cijene. Oni surađuju s tvrtkama koje nemaju novca za pripremu projekata, ali njih to ne zanima. Rade projekte po postotku. Kao da nisu svjesni toga da ljudi koji nemaju novac za pripremu neće imati kapitala ni za provedbu projekta. Po meni je to apsurdno, jer zašto trošiti vrijeme i resurse na nešto za što niste sigurni da je dugoročno uopće izvedivo.

Projekt sufinancirala Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda.