Premda mnogi misle da su se proizvođači kruha i pekarskih proizvoda ostvarili ekstra profite u razdoblju inflacije, financijski podaci pokazuju suprotno. Najvećih 10 pekarskih tvrtki u prošloj je godini ostvarilo 485,9 milijuna eura prihoda što predstavlja rast od 21,6 posto. No troškovi poslovanja su rasli po još višim stopama pa su u konačnici rezultati poslovanja bili slabiji nego 2021. Ukupna dobit prije oporezivanja deset najvećih iznosi 7,3 milijuna eura što je 15,2 posto manje nego godinu ranije.

Većina pekarskih tvrtki posluje s niskim profitnim maržama, a dvije tvrtke zaključile su godinu s gubitkom. Zbog rasta troškova i visoke zaduženosti pekari imaju problema s likvidnošću, a prosječne plaće su među najnižima u prehrambenoj industriji i osjetno niže od nacionalnog prosjeka. Prosječna neto plaća u 10 najvećih iznosila je tek 726 eura.

Vodeću poziciju na listi top 10 najvećih drži Mlinar s prihodom od 120,6 milijuna eura. U posljednje tri godine najveća pekarska tvrtka u regiji sa sedam proizvodnih pogona i gotovo 2.000 zaposlenih bilježi snažan rast prihoda. Široku paletu pekarskih proizvoda Mlinar prodaje kroz vlastitu prodajnu mrežu, veleprodaju i izvoz na više od 20 tržišta.

Poslovanje Mlinara opterećenaje snažnim rastom materijalnih troškova i visokim troškovima financiranja. Otkako je 2019. Mato Škojo prodao kompaniju britanskom fondu MiD Europa, profitabilnost se osjetn osmanjila. U Škojino doba čista dobit je premašivala devet milijuna eura, a lani je pala na samo milijun eura.

Drugu poziciju drži sisačka tvrtka Mlin i pekare u vlasništvu obitelji Plodinec s prihodom od 119,1 milijun eura. Plodinci su najjači domaći igrači u mlinsko-pekarskom biznisu, koji osim Mlina i pekara imaju značajne vlasničke udjele u Čakovečkim mlinovima i Zagrebačkim pekaranama Klara. Uz proizvodnju mlinskih, pekarskih i slastičarskih proizvoda, sisačka tvrtka bavi se poljoprivrednom proizvodnjom, skladištenjem žitarica, te trgovinom vlastitim i ostalim prehrambenim i neprehrambenim proizvodima.

Prihodi tvrtke posljednjih nekoliko godina rastu po stopi od desetak posto, ali dobit stagnira zbog snažnog rasta troškova. Lani je pretrpjela pad dobiti za 29 posto uslijed snažnog rasta troškova sirovina i prodane robe. Mlin i pekare izdvajaju se po izrazito niskim plaćama. Unatoč prošlogodišnjem rastu od 10 posto, prosječna plaća iznosila je svega 565 eura i najniža je među 10 najvećih pekara.

Na trećem mjestu je zagrebački Pan Pek, koji je od 2018. godine u vlasništvu poljskog fonda Enterprise. Kao i u slučaju Mlinara, i u Pan Peku su se nakon dolaska novog vlasnika pokazatelji poslovanja pogoršali. Tvrtka je već drugu godinu zaredom posluje s velikim gubitkom, 2021. je minus iznosio 4,1 milijun eura, a lani se povećao na 4,6 milijuna eura.

Lanjski snažan rast prihoda od 19,5 posto pratio je još jači skok materijalnih troškova. Tako su, primjerice, troškovi sirovina i materijala, najznačajnija troškovna stavka rasli su čak 35 posto. Pan Pek ima negativan kapital, financijske obveze u visini od 22,3 milijuna eura i negativan operativni financijski tijek od 1,3 milijuna eura.

Vinkovački poduzetnici Bosiljko Tomić i Tomislav Radić imaju dvije povezane pekarske tvrtke u top 10 najvećih. Na četvrtom je mjestu s prihodima od 38,8 milijuna eura je tvrtka Pekar Tomo, a na šestom se nalazi tvrtka Pekar s prihodima od 31,7 milijuna eura. U većoj tvrtki najvećim dijelom proizvode izvozni asortiman dok je tvrtka Pekar okrenuta domaćem tržištu.

Vinkovački poduzetnici pokrenuli su pekarski biznis 1989. godine. U početku je to bila mala obiteljska tvrtka koje je opskrbljivala trgovačka društva na lokalnom području Vinkovaca i okolice, a s godinama je proizvodnja rasla i širio se krug distribucije. Danas je najvažniji segment polsovanja proizvodnja somuna i lepinja te sličnih proizvoda u kategoriji tzv. mekanih tijesta. Pekarova lepinja jedini je hrvatski proizvod u stalnom asortimanu Lidla u Njemačkoj.

Tvrtka Pekar Tomo je vodeći izvoznik među top 10 najvećih s izvozom vrijednim 22,2 milijuna eura. Vinkovačke pekarske kompanije posluju s niskim profitnim maržama, a Pekar nosi neslavnu titulu tvrtke s najvećim padom prosječne plaće među 10 najvećih. Lani je prosječan plaća u ovoj tvrtki smanjena za 12,2 posto na razinu od 585 eura.

Sredinu ljestvice drže Čakovečki mlinovi, dioničko društvo s usitnjenim vlasničkim udjelima. Najveći dioničari su mirovinski fondovi i obitelj Varga. Čakovečki mlinovi matična su kompanija Grupe, koju čine još Trgovina Krk iz Malinske, virovitički Trgocentar i opatijska pekarska tvrtka Radnik.

Matična kompanija na godinu prerađuje 50 tisuća tona pšenice i deset tisuća tona kukuruza u brašno koje se distribuira trima kanalima – maloprodaji, pekarskoj i konditorskoj industriji, a dio odlazi i na stočnu hranu. U pekarama Čakovečkih mlinova u Čakovcu i Oroslavju, zajedno s pekarama Radnik Opatiji, Lovranu i Malinskoj proizvedu više od deset tisuća tona kruha, peciva, kolača i brzo zamrznutih tijesta na godinu.

Čakovečki mlinovi lani su ostvarili 238,8 milijuna eura prihoda, uz rast od 9,1 posto te dobit prije oporezivanja od tri milijuna eura što je 69 posto više nego 2021. Kompanija se ističe visokom profitnom stopom od 9,45 posto i najvišom prosječnom plaćom među 10 najvećih u visini od 952 eura.

Na sedmoj poziciji su Zagrebačke pekarne Klara u suvlasništvu sisačke tvrtke Mlin i pekare, koja drži 41,3 posto udjela i Dragice Plodinec s udjelom od 44,8% u vlasništvu. Nekadašnji pekarski div lani gubi utrku s konkurencijom. U zadnjih nekoliko godina bilježi stagnaciju prihoda i kontinuirani pad broja zaposlenih. Posluje s niskom profitnom maržom unatoč kvalitetnoj strukturi bilance.

Osmoplasirana Pekara Dubravica u vlasništvu obitelji Mikelec najuspješnija je pekarska tvrtka u top 10 najvećih. Obiteljska tvrtka čija povijest seže u davnu 1962. godinu prošla je dug put od obrta od moderne tvrtke prepoznate po uspješnom spajanju tradicije sa suvremenim pekarskim trendovima.

Poslovanje Dubravice odlikuje se umjerenim rastom uz kontinuirano jačanje profitabilnosti. U prošloj godini dobit je dostigla 4,3 milijuna eura, uz profitnu stopu od čak 14 posto. Kompaniju krasi izvrsna likvidnost, niska zaduženost i vrhunski bonitet poslovanja.

Na devetoj poziciji je splitski Bobis u vlasništvu trgovačkog lanca Tommy. Nekadašnji slastičarski div opterećen je niskom profitnom maržom, visokom zaduženošću i slabom likvidnošću. Lani je ostvario 24,7 milijuna eura prihoda, a nakon dvije gubitaške godine poslovao je s dobiti.

Listu zaključuje bjelovarski Koestlin u vlasništvu poduzetnika Mate Škoje. Koestlin je orijentiran na proizvodnju dvopeka, keksa i srodnih proizvoda te trajnih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača. U prošloj godini ostvario je značajan rast prihoda, ali dugoročno bilježi stagnaciju poslovanja.

Tvrtku odlikuje niska profitabilnost. U zadnje tri godine dvije je poslovala u minusu, a najveći gubitak ostvaren je lani u visini od 839 tisuća kuna. Komapnija opterećena niskom likvidnošću zbog visokog udjela duga u financiranju i negativnog financijskog rezultata.