Sjesti sa suprugom u kavanu, naručiti kapučino i uživati u komadu torte – to je ono što nakon desetljeća rada nedostaje 77-godišnjem umirovljeniku Hansu Rudolfu W. iz Bonna. Da zadrži dvosobni stan s udobnom sofom i čipkastim zastorima, cijela mirovina odlazi mu na pokrivanje osnovnih troškova kao što su stanarina, komunalije i osiguranje te na hranu.

Tek zato što on i supruga jedu kao ptičice, mirovinom uz socijalnu pomoć mogu izgurati mjesec bez zaduženja i kredita, tuži se ovaj njemački penzioner, čiji primjer navodi Deutsche Welle pišući o ugroženosti najstarije njemačke populacije.

Sve brže starenje stanovništva, kriza nataliteta dramatičnija negoli u Hrvatskoj, mirovinski sustav pod stresom, skuplji život, niske kamatne stope, rast zaposlenosti na određeno vrijeme, niske plaće – zvuči poznato, ali riječ je ipak o najbogatijoj zemlji Europske unije.

Za razliku od dobrog dijela hrvatskih umirovljenika, Hans Rudolf W. od siječnja 2021. možda će ipak sjesti sa suprugom u kavanu te naručiti kavu i tortu. Nakon mjeseci pregovaranja i natezanja koji su prijetili raspadom koalicije Merkeličini konzervativci i lijeva stranka SPD postigli su sredinom mjeseca dogovor kojim se jamči osnovna mirovina radnicima s niskim primanjima ako su 35 godina uredno podmirivali obveze prema mirovinskom fondu. To se odnosi na samce s primanjima manjim od 1377 eura i na parove čiji su zajednički prihodi niži od 1950 eura, što su za naše prilike nezamislive svote.

Računa se da će pravo na to imati milijun i pol građana, a među njima žene će biti četiri od pet korisnika jer imaju manje radnog staža i više ih od muškaraca radi skraćeno radno vrijeme zbog obiteljskih obveza. Novi sustav štitit će tako bivše zaposlenike s izrazito niskim plaćama i osobe koje se skrbe o članovima obitelji.

Riječ je ipak, tvrde kritičari, o preslagivanju kockica: ugroženi umirovljenici ionako su do sada dobivali socijalnu pomoć, a koja će se sada uglavnom preliti u više mirovine, no - kako kaže Hans Rudolf W. - on neće kao do sada imati gorak okus u ustima znajući da nakon nekoliko desetljeća rada mora primati pomoć države.

Slučajevi poput bonskog penzionera u Njemačkoj su sve češći. Prema Njemačkom institutu za ekonomska istraživanja, 17 posto umirovljenika na rubu je siromaštva i traži pomoć države da izađe na kraj s osnovnim troškovima, dok njihov broj neumoljivo raste. Budući da su mirovine izravno vezane za prihod zarađen za vrijeme aktivnog radnog vijeka, ugroženi su radnici sa skraćenim radnim vremenom i niskim plaćama.

Ipak, starac iz Bonna smatra se sretnikom jer, za razliku od 1,65 milijuna građana, među njima poglavito onih treće dobi, ne mora koristiti banku hrane niti se za dodatne troškove obraćati za pomoć dobrotvornim organizacijama u lokalnoj zajednici.

U zemlji u kojoj se baca 18 milijuna tona hrane godišnje banke hrane koristilo je lani 10 posto više građana, među kojima 20 posto više osoba starijih od 65 godina, a broj banaka od 2015. se udvostručio, narastavši od 480 na 947 ove godine. Unatoč njemačkom bogatstvu, rastu siromaštvo i beskućništvo, pa je za umirovljenike i nezaposlene skupljanje boca kao i u nas postalo omiljeni sport. To je znak 'pokvarenog' sustava socijalne skrbi, kaže sociolog Alban Knecht.

'Brojke su alarmantne, a starosno siromaštvo nadvladat će nas narednih godina', upozoravala je čelnica krovne organizacije banaka hrane Tapfel (Stol), Jochen Bruehl, zbog čega dopredsjednica SPD-a Malu Dreyer odluku vlade o uvođenju osnovne mirovine smatra prekretničkom pobjedom svoje stranke.

Začudo, siromaštvo je gore u nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, u kojoj više umirovljenika prima socijalnu pomoć nego u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, što stručnjaci tumače činjenicom da je ondje više žena naviklo biti zaposleno i veći broj ih je radio puno radno vrijeme. U Berlinu 6,5 posto građana ovisi o državnoj potpori.

Odluka o osnovnim mirovinama donesena je u trenutku u kojem se više od polovine Nijemaca (18 posto više no 2017.) boji financijske nesigurnosti, izvijestio je Die Welt, pozivajući se na studiju konzultantske tvrtke Ernst&Young. Uz strah od bolesti, zagađenja okoliša i migrantske krize, strah od siromaštva u starosti je drugu godinu zaredom najbrže rastuća kategorija te jedan od autora studije, Bernhard Lorentz, poručuje političarima da te brige građana moraju shvatiti 'vrlo, vrlo ozbiljno'.

Razloga za strah ima, jer istraživanje njemačke zaklade Bertelsmann pokazuje da će se 2036., bez obzira na vatrogasne mjere kakva je osnovna mirovina, starosno siromaštvo povisiti na 20 posto. Kvaka je, tvrde lijevi socijaldemokrati, u sve većem jazu između bogatih i siromašnih.

Iako su socijalno osjetljiviji Europljani iskusili manje nejednakosti od Amerikanaca, nisu se cijepili protiv toga: nejednakost u primanjima i siromaštvo u Njemačkoj između 2000. i 2005. rasli su mnogo brže nego u bilo kojoj od 36 članica Organizacije za europsku suradnju i razvoj (OECD).

Kako smanjiti taj jaz što posebno pogađa stanovnike treće životne dobi? Prema anketi Die Welta, 58 posto građana podupire prijedlog socijaldemokrata da se uvede jedan do 1,5 posto poreza na bogatstvo, čime bi se u državnu blagajnu upumpale milijarde eura. Protivnici se pak pozivaju na činjenicu da se takav porez zadržao samo u Švicarskoj, Španjolskoj i Norveškoj, s time da Švicarska nije zabilježila značajno smanjenje nejednakosti, u Norveškoj ona još uvijek raste, a Francuska ga je ukinula 2017. jer je previše kapitala napustilo zemlju.

Uvođenjem osnovne mirovine njemački penzioneri tako ipak neće morati kopati po prljavom smeću skupljajući boce, a za mirnu starost zasigurno ne mora strahovati 45 obitelji koje, prema podacima Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja, posjeduju jednako para kao 50 posto najsiromašnijih Nijemaca.