U arbitražnoj tužbi koju je mađarski MOL 26. studenoga ove godine pokrenuo protiv hrvatske vlade pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), stoji i sljedeća rečenica: 'U prosincu 2010., s ciljem da stekne više od 50 posto dionica, Mol je dao javnu ponudu za otprilike osam posto dionica Ine koje su bile raspoložive za kupnju na Zagrebačkoj burzi'
Priznajući u službenom dokumentu (tužbi) da je svoju javnu ponudu u prosincu 2010. godine dao s ciljem preuzimanja većinskog vlasništva u Ini, MOL je zapravo priznao da je tada kršio hrvatski zakon, piše Jutarnji list
Naime, zbog javne ponude iz prosinca 2010., Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) podnijela je u svibnju 2011. kaznenu prijavu protiv tvrtke MOL, predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija i još 11 MOL-ovih menadžera. Hanfa ih je optužila za manipulaciju tržištem i prijevaru u gospodarskom poslovanju, za što su predviđene kazne od pet do osam godina zatvora.
Tu kaznenu prijavu protiv MOL-a hrvatsko Državno odvjetništvo još istražuje, a prije dva mjeseca u Zagrebu je zbog te prijave ispitan i potpredsjednik Upravnog odbora MOL-a Sandor Csányi, koji je u Hrvatsku bio došao kao vođa mađarskog pregovaračkog tima za Inu.
Ranije su ispitani još neki MOL-ovi izvršni menadžeri, ali ne i šef Uprave Zsolt Hernádi, koji je optužen i za davanje mita Ivi Sanaderu.
Hernádi je bio i ostao nedostupan hrvatskoj pravnoj državi. Prema nekim tumačenjima, i spomenuta arbitražna tužba MOL-a protiv hrvatske Vlade zapravo je pokušaj zaustavljanja kaznenog progona Zsolta Hernádija.
Jedan od zahtjeva MOL-a pred ICSID-om jest da se hrvatskoj vladi izda 'nalog da prestane sa svim oblicima uznemiravanja predstavnika MOL-a i Ine'. Nije teško zaključiti da se kazneni progon Hernádija u MOL-u smatra 'uznemiravanjem'.
U svakom slučaju, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić sada ima još jedan dokaz protiv MOL-a u slučaju kaznene prijave Hanfe.
Nije tajna da su Mađari otprije željeli preuzeti većinski udio u Ini, ali nikada nisu dali službenu ponudu te vrste.
MOL je u javnoj ponudi za stjecanje dionica Ine, objavljenoj u prosincu 2010, tvrdio da mu je cilj isključivo davanje mogućnosti malim dioničarima Ine da prodaju svoje dionice.
MOL je prije javne ponude imao 47,16 posto dionica Ine, a kroz javnu ponudu je stekao još samo 0,10 posto. Razlog malog odaziva na MOL-ovu ponudu jest taj što su dionice Ine kupovali i mirovinski fondovi, i to po boljoj cijeni.
Kada su Mađari shvatili da putem javne ponude neće moći kupiti dovoljno dionica da bi stekli većinski paket u Ini, odlučuju se za igru ispod stola: MOL preko tzv. skrbničkih računa, dakle preko drugih kupaca, počinje kupovati dionice na burzi i mimo nje.
