U budućnosti će najveći utjecaj na viziju kompanija imati tehnologija i promjene koje im donosi njezin napredak. U menadžmentu se vizija tradicionalno definira kao veoma dugoročan cilj uglavnom na period od 10 godina, međutim dinamičnost koju donosi tehnologija zahtijeva od menadžera dugoročno razmišljanje uz fleksibilnost i pragmatičnost u definiranju vizije kako bi bila relevantna u stalno mijenjajućem okruženju. Naprimjer, vizija kompanije Smith Corona, jednog od najvećeg proizvođača pisaćih mašina, bila je digitalizacija pisaćih mašina kao odgovor na pojavu osobnih računala, a iako usuglašena s internim kapacitetima i znanjima, vizija neusuglašena s tehnološkom realnošću dovela je do bankrota i gašenja proizvodnje pisaćih mašina. Prioritet menadžera budućnosti poznavanje je trendova koje donosi tehnologija jer će tako prepoznati da vizija nije relevantna u postojećem okruženju. Danas postoji dosta sadržaja koji se bave tehnologijom, a preporučio bih TechCrunch kao odličan agregator ključnih tehnoloških vijesti na globalnom nivou.

Motivacija ljudi uvijek je aktualna tema, o čemu svjedoči velik broj znanstvenih radova, ali i velik broj profesionalaca koji se specijaliziraju u ovom području. Motivacija je podložna multifaktorskim utjecajima, pri čemu se najčešće izdvajaju visina zarade, odnos poslovnog i privatnog života, dodatne beneficije i slično. Ključno za menadžera razumijevanje je ključnih motivacijskih faktora svakog pojedinca u svom timu kako bi se individualnim pristupom maksimizirala motivacija. Česta je zabluda (posebno u zemljama regije) da je visina zarade jedini faktor koji utječe na motivaciju - iako je zarada važna, iznad određenog nivoa ona ima mnogo manju ulogu u odnosu na druge faktore, poput odnosa poslovnog i privatnog života. Svakako, ovo je generalizacija koja ne mora biti nužno točna za svakog pojedinca te treba podvući da je svaki menadžer dijelom svog posla HR menadžer i da je velik dio posla razumijevanje ljudi s kojima radi i usuglašavanje osobnih ciljeva zaposlenih s vizijom organizacije.

Konačno, kvaliteta menadžera između ostalog ogleda se u mogućnosti da predvidi različite izazove u budućnosti i da pripremi ljude kako da se nose s tim izazovima. Ipak, ovdje bih podvukao to da menadžeri budućnosti, pored znanja da predvide izazove, moraju imati osjećaj za delegiranje i decentralizaciju ovlasti jer je nemoguće predvidjeti sve izazove te treba poticati fleksibilnost u odlučivanju na svim nivoima kako bi se brzo i precizno reagiralo na izazove. Treba naglasiti da je birokracija umnogome organizacija prošlosti, a današnje organizacije evoluiraju ka procesnim, matričnim i mrežnim strukturama te je prioritet razumjeti kako one funkcioniraju i kako osigurati njihovo uspješno funkcioniranje, posebno u organizacijama tradicionalno oslonjenim na birokratske procedure kao način upravljanja (velike korporacije u zrelim industrijama).