Radi se, prije svega, o poluilegalnim kamenolomima koji proizvode sirovinu koja se koristi kao dodatak betonu. Ta priča je aktualna već neko vrijeme i najveću štetu zbog rečene prakse trpi državni proračun kroz nenaplaćenu koncesiju i porez.

Proizvođači betona i legalni kamenolomi su u neravnopravnom položaju na tržištu i zbog toga su se nedavno udružili u Udrugu proizvođača betona. Njihov predsjednik Gordan Pintar, direktor MPB-a, najveće betonare u Splitu, ističe da Cemex nepopustljivo inzistira na visokoj cijeni cementa, čak i sada, u uvjetima rastuće krize, i da su lokalni proizvođači betona prisiljeni tražiti alternativna rješenja.

Za početak su iz Udruge nabavili brod za prijevoz jeftinijeg i, po Pintarovim riječima, kvalitetnijeg cementa iz Turske. Ovih dana je u splitskoj luci upravo u tijeku istovar prvih 6.000 tona cementa za dvadesetak betonara, koliko ih radi u Splitu i okolici.

Ako se takva praksa uvoza i nabave cementa iz Turske nastavi i ako Cemex nepopustljivo ostane pri cijenama koje su, po mišljenju proizvođača betona, prevelike u aktualnoj krizi građevinskog sektora, ponovno će se nagomilati zalihe i zaustaviti proizvodnja u cementarama u Kaštel Sućurcu i Sv. Kaji.

Sukob građevinara sa Cemexom nije od jučer i već dulje ima mnogo razloga za nezadovoljstvo zbog monopolističkog ponašanja. U uvjetima tržišne regulacije, legitimna su rješenja uvoza jeftinije sirovine, a pravo je pitanje zašto tvrtka u stranom vlasništvu inzistira na sukobu s prirodnim saveznikom, lokalnim poslovnim partnerima koji su i najveći klijenti i potrošači sirovine koju Cemex proizvodi.

Naravno, u trenutku kad jednoj strani dođe do grla, vjeroujatno će se ostvariti i nekakav racionalni dogovor, a zasad imamo betonski rat.