Prilikom donošenja presuda u slučajevima parnica u kojima se traži naknada nematerijalne štete, sudovi se pridržavaju orijentacijskih kriterija koje je propisao Vrhovni sud Republike Hrvatske.

S obzirom na to da se kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nisu mijenjali od studenog 2002., Građanski odjel Vrhovnog suda odlučio je na sjednicama održanim 5. ožujka i 15. lipnja uskladiti postojeće kriterije s novim Zakonom o obveznim odnosima i izmjenama drugih propisa koji se odnose na ovu pravnu materiju.

Najvažnija novost je povećanje naknada za neimovinsku štetu, i to za čak 50 posto. U obrazloženju Vrhovni sud ovu odluku pravda inflacijom i rastom plaća u proteklom razdoblju. Prema podacima DZS-a, na koje se poziva sud, cijene su od 2002. porasle za 38,7 posto, a prosječna plaća za 66,9 posto.

Novi iznosi naknada primjenjuju se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim budućim stupnjevima suđenja, tj. od dana prihvaćanja ovog shvaćanja.

Pojam neimovinska šteta uveden je 2005. godine u Zakon o obveznim odnosima (ZOO), a pod tim pojmom podrazumijeva se šteta nastala kao posljedica povreda prava osobnosti.

Pravo osobnosti podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života te slobodu. Narušavanje tih prava dokazuje se u sudskim postupcima, a sud bi oštećeniku trebao priznati pravičnu naknadu.

U praksi tu često nastaju problemi jer je teško objektivno ocijeniti stupanj fizičke ili psihičke boli pa je sudska praksa u takvim postupcima prilično neujednačena. U javnosti najviše prašine dižu tužbe protiv novinara i medija u kojima odvjetnici političara i drugih javnih ličnosti u parnicama za klevetu ili sramoćenje često izvlače poprilične svote novca za 'teške duševne boli' svojih klijenata.

Kako bi se presude barem donekle objektivizirale, sudovima pomažu spomenuti orijentacijski kriteriji u kojima su navedeni stupnjevi pretrpljene štete ovisno o trajanju i jačini bolova te gornja i donja granica novčanih naknada.

Minimalna naknada za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, koja je dosad iznosila 7500, ubuduće će iznositi 11.250 kuna, a maksimalna se penje sa 75.000 na 112.500 kuna.

Naknada za pretrpljene fizičke bolove, koja se dosuđuje oštećenicima za različite vrsta ozljeda (ozljede na radu, prometne nesreće, fizički napadi) penje se s 370 na 555 kuna po danu za jake bolove, s 220 na 330 kuna po danu za srednje bolove te sa 70 na 105 kuna po danu za slabe bolove.

Za pretrpljeni strah za koji su oštećenici dobivali od 2200 do 30.000 kuna, ovisno o intenzitetu i trajanju straha, ubuduće će dobivati između 3300 i 45.000 kuna.

Treba naglasiti da orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda služe samo kao preporuka sudovima, ali nisu obavezni pri donošenju presuda.

Osim kriterija Vrhovnog suda za pojedina kaznena djela, koja kao posljedicu imaju neimovinsku štetu, postoje dodatni kriteriji propisani pojedinim zakonima. U Kaznenom zakonu za odštete za pretrpljene duševne boli u predmetima protiv časti i ugleda (uvreda, kleveta i sramoćenje) propisani su varijabilni iznosi kazni u ovisnosti o dohotku tuženika. Tako je, primjerice, za kazneno djelo uvrede propisana novčana kazna do devedeset dnevnih dohodaka, a za klevetu je predviđena kazna do 180 dohodaka.

Vrhovni sud napominje da, osim trajanja i jačine bolova, kod određivanja odštete treba uzeti u obzir druge okolnosti slučaja, uključujući životnu dob, vrstu zanimanja oštećenika i slično.