'Ulaskom u EU običnom se čovjeku život ne poboljšava, a iluzije o novcu koji ćete dobiti iz EU-a trebate brzo napustiti', poručuje Jože Mencinger, najutjecajniji slovenski ekonomist, tvorac modela uspješne gospodarske tranzicije susjedne države
'Slovenija je uspjela zadržati relativno visok stupanj socijalne kohezije i zaposlenosti; po tome smo još u skandinavskom kvadrantu. No radi se više-manje o povoljnim okolnostima, nego o ekonomskoj politici; daleko je najznačajnije stanje prije tranzicije', kaže Mencinger.
U opsežnom intervjuu za tjednik Globus Mencinger je ocijenio da je najveća opasnost za EU jugoslavenski sindrom, odnosno uvjerenje da su svi iskorišteni.
To uvjerenje jača kad se ekonomsko stanje pogoršava; u Jugoslaviji je jačalo početkom osamdesetih - na kraju su, ističe on, Slovenci iskorištavali Hrvate, Hrvati Srbe, Srbi Slovence.
'Zbog toga je za EU najopasnija dugotrajna ekonomska kriza. Deset godina stagnacije u kakvoj je, naprimjer, Japan, EU ne bi preživio', smatra Mencinger.
Kad je riječ o slučaju Ljubljanske banke, poznati slovenski ekonomist je mišljenja da je HNB-ova zabrana ulaska Nove Ljubljanske banke (NLB) na hrvatsko tržište nepotrebna jer NLB ionako ne bi imao velik uspjeh u Hrvatskoj nakon što je izgubio povjerenje klijenata.
Isto tako, upozorava da ako već guverner HNB-a Željko Rohatinski traži da NLB isplati štediše, onda se mora zalagati i da hrvatska poduzeća vrate kredite Ljubljanskoj banci.
'Znam da velik dio tih kredita ona ne mogu vratiti, ali ako se zalaže da je odnos štediše i NLB-a privatno-pravni odnos, onda to vrijedi i za odnos NLB-hrvatska poduzeća, odnosno NLB-pravni sljedbenici negdašnjih poduzeća', rekao je Mencinger.