Osim kuće u Washingtonu, vlasti su pretražile kuću u New Yorku, čije se vlasništvo također povezuje s Deripaskom. Prema riječima njegove glasnogovornice Larise Beljajeve i osoba koje su upoznate s istragom, američki su agenti provjeravali je li Deripaska prekršio sankcije koje mu je SAD nametnuo 2018.

Naime administracija Donalda Trumpa tada je odlučila proširiti sankcije protiv ruskih dužnosnika, oligarha, poduzetnika, kompanija i agencija te im je zamrznuta imovina u SAD-u. Sankcije su nametnute jer su, tvrdili su američki dužnosnici, 'ruske vlasti odlučile vojnim pritiskom destabilizirati Europu, provodile su zlonamjerne cyber aktivnosti i imale maligni utjecaj u brojnim zemljama. Ali i zato što su ruske vlasti odlučile stati iza Asadova režima u Siriji, koji ubija djecu kemijskim oružjem'.

I tada je kao najzvučnije isplivalo ime Olega Deripaske, ponajprije zbog veza s Paulom Manafortom, bivšim šefom kampanje Donalda Trumpa i jednom od meta istrage u slučaju ruskoga petljanja u američke izbore 2016. godine. Iako je Deripaski nekoliko puta bio zabranjen ulazak u SAD, ruska vlada nedavno mu je dala diplomatski status, čime ne samo da je mogao ući u SAD, već je pritom uživao diplomatski imunitet. Tko je zapravo taj nekoć najbogatiji Rus s odličnim vezama u Kremlju?

Oleg Vladimirovič Deripaska rođen je 1968. godine u Džeržinsku u regiji Nižnji Novgorod. Roditelji su mu bili Kozaci iz regije Kuban, a rano djetinjstvo obilježila mu je tragedija u kojoj je ostao bez oca. Kako bi se mogla skrbiti za obitelj, njegova je majka, inače inženjerka, tada bila prisiljena pronaći posao pa su Deripasku zapravo podigli baka i djed na maloj obiteljskoj farmi. Kako sam kaže, od bake i djeda naučio je što su disciplina i težak rad na farmi.

Prvi posao imao je već s 11 godina u gradu Ust-Labinsku, u kojem mu je majka radila u istraživačkom centru. Mlađahni Deripaska tada je šegrtovao za zvanje električara i bavio se održavanjem elektromotora. Međutim njegov matematički talent omogućio mu je da se 1985. upiše na fakultet fizike Moskovskog državnog sveučilišta. No samo godinu kasnije unovačen je i od 1986. do 1989. služio je vojsku u Sovjetskim strateškim raketnim snagama u Sibiru.

Nakon vojske vraća se studiju i uz pohvale diplomira fiziku 1993. godine. No tada je mladog i perspektivnog fizičara dočekala surova realnost raspada Sovjetskog Saveza, jer država je prestala subvencionirati studije pa nije uspio nastaviti obrazovanje za teorijskog fizičara. Realnost ga je usmjerila ekonomiji te ju je diplomirao 1996. na Sveučilištu Plehanov.

S 25 godina sa šarolikim društvom kolega - fizičarima, inženjerima i stručnjacima za rakete - pokreće VTK, svoju prvu kompaniju za trgovinu metalima. Kako sam priznaje, posao je pokrenuo u turbulentno vrijeme raspada SSSR-a i prije nego što se Rusija ustrojila kao država, što mu je omogućilo da jeftino kupuje metal u Rusiji i prodaje ga po znatno višim međunarodnim cijenama.

Gotovo svu zaradu uložio je u kupnju inicijalnog paketa dionica u tvornici aluminija Sajanogorsk u južnom Sibiru. Do 1994. stekao je 20 posto udjela i postao drugi najveći dioničar nakon države, što je jako smetalo direktorima iz komunističke ere. Iste godine, s 26 godina, postaje generalni direktor tvornice i osniva Sibirski aluminium group, a koji se 2000. godine spaja s Millhouse Capitalom Romana Abramoviča, čime nastaje Rusal. Nastavio je povećavati svoj udjel u zajedničkoj kompaniji i do 2004. u potpunosti ju je preuzeo od Abramoviča.

Zlobnici kažu da je Deripaska najbolji poslovni potez povukao 2001. godine, kada se vjenčao s Polinom Jumaševom, čime si je širom otvorio vrata nove ruske aristokracije. Ona je kći Valentina Jumaševa, bliskog prijatelja i šefa osoblja tadašnjeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, a o njihovu glamuroznom vjenčanju, koje je tada koštalo 16 milijuna dolara, još se i danas priča u Rusiji. Zanimljivo je to da je Jumaševa prijateljica Daše Žukove, bivše supruge Romana Abramoviča. Par ima dvoje djece, Marinu i Pjotra, razveli su se 2017. godine, a Jumaševoj su pripale dionice vrijedne 440 milijuna dolara.

No dok je bio u braku s Jumaševom, Deripaski su poslovno cvale ruže. Postaje najbogatiji Rus 2008. godine i držao je tu titulu sve dok nije podlegao financijskoj krizi 2009. godine. Forbes procjenjuje da je Deripaska trenutno težak 5,1 milijardu dolara. Rusal je pod Deripaskinom rukom brzo postao najveći svjetski proizvođač aluminija sve do 2015. godine, kad ga je prestigao kineski China Hongqiao Group. Deripaski je 2010. uspjelo ono što nije nijednom Rusu prije njega, a to je da Rusal postane prva ruska kompanija s dionicama izlistanim na burzi u Hong Kongu.

Metali su ostali osnovno poslovanje Deripaskina poslovnog carstva, no brzo se počeo širiti u najrazličitijim sektorima, poput energetike, proizvodnje, financija, osiguranja, građevinarstva, pa i poljoprivrede. Tako su u njegovu portfelju najveća ruska privatna energetska kompanija EuroSibEnergo, ima 10 posto udjela u jednom od najvećih ruskih osiguravatelja Ingosstrakhu, zatim u proizvođaču automobila, kamiona i autobusa GAZ grupi, pokrenuo je poljoprivrednu kompaniju Kuban Agro Holding, ali i transportnu kompaniju koja upravlja aerodromima u Krasnodarskoj regiji, među kojima je i onaj u Sočiju. Sva ta poslovanja čine njegovu investicijsku i industrijsku grupu Basic Element.

Deripaska 2006. godine osniva En+ grupu, u kojoj je predsjednik i većinski dioničar, a koja se bavi rudarstvom, metalurgijom i energetikom. U sklopu En+ grupe je i većinski udjel u Rusalu od 48,13 posto, kao i onaj u EuroSibEnergu. En+ također ima udjele u najvećem svjetskom proizvođaču feromolibdena.

Usto, Deripaska je osnivač najveće ruske privatne dobrotvorne udruge Volnoe Delo, a koja podupire više od 400 inicijativa u Rusiji usmjerenih razvoju obrazovanja i znanosti, zaštiti duhovnog i kulturnog nasljeđa te poboljšanju javnozdravstvenog standarda. Zanimljivo je i to da je Deripaska 2014. financirao gradnju skloništa za pse koji su ostali napušteni nakon dovršetka gradnje objekata za Olimpijadu u Sočiju.

Mnoge je pak zatekao kada se pojavio kao jedan od 16 vodećih biznismena svijeta koji su potpisali zajedničko pismo čelnicima država G8, kojim ih pozivaju da se pozabave pitanjem globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena.

No tijekom karijere naišao je i na brojne prepreke, tako 2006. godine nije uspio preuzeti Daimler Chrysler grupu, a SAD mu je tada uskratio vizu zbog navodne povezanosti s organiziranim kriminalom u Rusiji. Godine 2015. je pak podnio tužbu protiv moćne američke investicijske banke Morgan Stanley, a optužuje ih da su koristeći povlaštene informacije na padu cijena proizvođača auto dijelova Magna Internationala, u kojem je Deripaska imao udjel, zaradili 1,5 milijardi dolara.

Zbog pranja novca istraživale su ga i španjolske i britanske vlasti, no protiv njega nikada nisu podignute službene optužnice. Najveće neugodnosti imao je nakon što ga je The Financial Times povezao sa Sergejem Popovom i Antonom Malevskim, navodnim šefovima ruskog podzemlja. Naime FT je pisao da Andrej Malevski, brat Antoma Malevskog, ima 10 posto udjela u Deripaskinoj kompaniji, što je on odlučno opovrgnuo.

Deripaska slovi kao omiljeni Putinov industrijalac i ima vrlo dobre odnose s njime. Ipak 2009. se činilo da se našao u nemilosti ruskog predsjednika nakon što ga je prilikom posjeta njegovoj cementari prozvao zbog lošeg upravljanja i 'prisilio' da radnicima plati neisplaćene plaće u vrijednosti od milijun dolara. Drugi pak smatraju da se radi o najobičnijem igrokazu, jer kako je pokazala američka diplomatska pošta koja je procurila u javnost, Deripaska je među dva, tri oligarha s kojima Putin ima redovitu komunikaciju i uglavnom igra ključnu ulogu na njegovim inozemnim putovanjima.

Deripaska nije nepoznat ni Hrvatskoj, s obzirom na to da na svojoj jahti često plovi Jadranom. Tako je 2012. godine ljetovao na Mljetu, a njegovoj megajahti Queen K u pratnji je bio luksuzni tegljač Sputnjik, služeći kao spremnik za gorivo i pristanište za helikopter.

Kako su pisali mediji, Sputnjik je ovo proljeće bio na remontu u Brodosplitu.

Ruski oligarh prošle godine stao je na žulj i Crnogorcima. Naime više od dvije i pol tisuće stanovnika Grblja, predjela između Budve i Kotora, najatraktivnijih gradova na crnogorskoj obali, predalo je peticiju kojom od države traže da ne dopusti to da njihove dvije plaže, Ploče i Trsteno, daju u zakup 'navodnim inozemnim investitorima i domaćim tajkunima'. Uz peticiju, stanovnici Grblja poslali su pismo ruskom oligarhu Olegu Deripaski jer je na tom području izgradio luksuzni kompleks vila, a za kojega se tvrdi da je bacio oko na dvije poznate plaže, kojim ga upozoravaju da neće mirno gledati kako im otima 'izvor života i opstanka'.